Na humanitarnom koncertu za pomoć kršćanima u Siriji i Iraku koji je održan u subotu, 6. rujna u Kneževom dvoru u Dubrovniku prodane su 33 ulaznice, a ta simbolika daleko više govori od količine prikupljenog novca.
Naime, simbolika broja 33 dobro je poznata svim kršćanima jer je povijesni Isus Krist koji je živio u prvom stoljeću imao toliko godina kada je bio razapet i umro na križu. Posljednjih mjeseci, dvadeset stoljeća kasnije, to isto se događa kršćanima na prostorima Sirije i Iraka, što je dokumentirano fotografijama koje su obišle svijet.
Koncert je održan povodom obilježavanja 100. godišnjice sjećanja na žrtve genocida nad Armencima i 145. godišnjice rođenja armenskog skladatelja Komitasa.
Pijanistica Naira Asatryan, Armenka koja živi u Dubrovniku i predsjednica Društva prijatelja Armenije u Dubrovniku, izvela je djela L.V. Beetovena, F. Chopina, F. Liszta, S. Rachmaninoffa te armenskog svećenika i skladatelja Komitasa. Posebno je dojmljiva bila izvedba Komitasove skladbe “Krvavo proljeće” koju je napisao kao spomen na genocid.
Uz program koncerta posjetiteljima su bile podijeljene naljepnice sa slovom “Nun” arapske abecede kojima su muslimanske skupine okupljene oko ISIS-a označavale kuće kršćana za upozorenje. To slovo predstavlja početak riječi “Nazarećanin” i u tom dijelu svijeta je oznaka za kršćane, a ostalim kršćanima simbol solidariziranja s njihovim patnjama. Naljepnice su tiskane u hrvatskim bojama.
Humanitarni koncert su organizirali Društvo prijatelja dubrovačke starine i Caritas Dubrovačke biskupije. Koncertu je nazočio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Novac prikupljen od ulaznica na kraju je predan Caritasu Dubrovačke biskupije koji će ga uputiti potrebnima.
Grad Dubrovnik i Dubrovačka biskupija stoljećima kao svog zaštitnika štuju sv. Vlaha, armenskog biskupa i mučenika iz četvrtog stoljeća. Povezanost Armenaca i Dubrovnika, prema poznatim dokumentima, vidljiva je i u dubrovačkom Statutu, zatim po svecima zaštitnicima sv. Zenobiju i sv. Zenobiji, potom u osobi liječnika dvojice papa Gjura Baglivia Armena, po obitelji Osgihian na razne načine, od arhitektonskog usavršavanja Dubrovnika do glazbene baštine, kao i po povezanosti dubrovačkog nadbiskupa Rajmunda Jelića s Armencem Mekhitarom koji je kasnije utemeljio tiskaru u Beču u kojoj je tiskano preko 200 hrvatskih knjiga među kojima i programatska pjesma o banu Josipu Jelačiću. Na sve te povijesne veze podsjetio je uvodničar na koncertu dr. sc. Vinicije Lupis.
Kao datum početka genocida Armenci uzimaju 24. travnja 1915. godine kada su otomanske vlasti zatočile u Carigradu 250 armenskih intelektualaca i uglednih predstavnika armenske zajednice. U ‘Velikoj Nesreći’ provedenoj nad Armencima krajem 19. i početkom 20. stoljeća stradalo je milijun do milijun i pol ljudi, odnosno 80% sveukupne armenske populacije. Tada su također jako stradali i Asirci, Kaldejci, Nestorijanci i Pontski Grci, odnosno sve kršćanske zajednice na području Male Azije.
Među pojedincima na koje je genocid ostavio neizbrisive posljedice je armenski svećenika i skladatelj, čudo od djeteta, Komitas koji je od posljedica onoga što je vidio i preživio tijekom genocida posljednjih dvadeset godina života proveo u umobolnici u Parizu. Neke zemlje još ni danas ne žele priznati da se nad armenskim narodom dogodio genocid.
Ubojstva i progoni iz domova, koje su u Siriji osnovali Armenci koji su preživjeli genocid, ponavljaju se sada na novoj generaciji. Slično se događa i drugim kršćanima i manjinskim skupinama posljednjih mjeseci na području Iraka i Sirije. Njihovi poglavari vapiju tražeći od svijeta pomoć i zaustavljanje zla.