Projekt koji je u kratkom razdoblju postao jedan od najjačih aduta vladavine gradonačelnika Andra Vlahušića s krajem ove godine i podvlačenjem crte pod postignuto i zarađeno, po svemu sudeći, doživjet će pravi fijasko.
Dubrovačka kartica u prvoj punoj godini primjene, naime, ostvarit će ukupni prihod čak milijun kuna manji od predviđenog.
Valja se prisjetiti kako se još u lipnju 2009. godine gradonačelniku vrzmala ideja o ulaznici vrijednosti deset eura za sve sadržaje unutar zidina. Iste je godine na dan otvaranja Ljetnih igara s predstavnicima Društva prijatelja dubrovačke starine dogovorio zajednički pristup provedbi projekta.
Deseterostruka zarada!?
Turistička kartica zamišljena je kao jednodnevna ili tjedna kartica popusta na ulaz u muzeje, zidine, galerije, ali i za zabavne sadržaje, po najvišoj cijeni od petnaest eura. U projekt su se trebali uključiti i poduzetnici, a namjera je bila karticom obuhvatiti i područje cijele Dubrovačko-neretvanske županije: izlete u Konavle, Ston, Korčulu, jahanje, degustacija vina i ostala privlačna događanja. Posebna su očekivanja bila od tjedne kartice koja bi produljila vrijeme zadržavanja gosta u Gradu.
– Očekuje se deseterostruko veća zarada – kazao je tada gradonačelnik.
Prva javna promocija Turističke kartice održana je u srpnju, a u kolovozu iste godine probno je puštena u prodaju po cijeni od sto kuna.
– Turisti posjećuju samo dvije stvari na najatraktivnijim mjestima, a ostalo stoji prazno – opravdavao je tada pokretanje projekta gradonačelnik.
U svibnju 2010. godine projekt Dubrovačke kartice podržala je većina gradskih vijećnika. Cijenu kartice odredio je gradonačelnik na prijedlog tzv. Povjerenstva za praćenje projekta „Dubrovačka kartica (Dubrovnik Card)“. U prijedlogu odluke tada je stajalo kako prihodi od prodaje, kao zajednički prihod sudionika u projektu na posebnom računu Dubrovačkih ljetnih igara(?!), imaju biti namjenski korišteni za obnovu, zaštitu i očuvanje spomeničke baštine te za financiranje kulturne djelatnosti. Cijena kartice uskoro je određena na 130 kuna za dnevnu i 220 kuna za tjednu karticu, uključujući javni gradski prijevoz.
Kartica je kasnije ugrađena u ponudu još jednog Vlahušićevog projekta „Dubrovnik Quality Private Services“ te promovirana u Zagrebu, Varaždinu i Osijeku, kasnije i Los Angelesu, San Franciscu i Bad Homburgu.
(Samo)promocija
Prilikom otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara voditelj projekta „Dubrovačka kartica“ Tonči Daničić uručio je predsjedniku Ivu Josipoviću tzv. darovnu mapu s tjednom i dnevnom turističkom karticom, a mjesec kasnije gradonačelnik Vlahušić je karticu uručio i tadašnjoj premijerki Kosor, ministru turizma Bajsu i ostalim članovima Vlade, uz izjavu kako je kartica doprinijela rastu noćenja u privatnom sektoru za 13 posto.
Krajem kolovoza iste godine Vlahušić se pohvalio kako je kartica „zaradila“ prvih milijun kuna te za 2011. godinu najavio izradu trodnevne, dječje i premium kartice, namijenjene imućnijim gostima u hotelima s pet zvjezdica.
U siječnju 2011. prvu sjednicu održao je Savjet za baštinu, na kojem je Vlahušić pokušao dokučiti kako „koordinirano i stručno“ potrošiti 60 milijuna kuna godišnjeg prihoda od spomeničke rente, turističke kartice, DPDS-a i Zavoda za obnovu, jer „sredstva nisu udružena, a projekti obnove nisu koncentrirani“.
U travnju je u prodaju puštena trodnevna Dubrovačka kartica (Dubrovnik Card) s preko osamdeset pogodnosti i cijenom od 180 kuna, a javno je promovirana polovicom lipnja u Gradskoj vijećnici, kada je Vlahušić iskazao očekivanje da će kartica u 2011. godini uprihodovati 4,5 milijuna kuna. Prema Vlahušićevim riječima, u 2010. godini prihod od kartice iznosio je 1,5 milijuna kuna, do kraja svibnja uprihodila je preko pola milijuna kuna (prodano 3 221 kartica), a samo u dva tjedna lipnja čak 200 tisuća kuna.
Listopadsko (o)triježnjenje
Da nešto konačno nije u redu s projektom Dubrovnik Card moglo se predosjetiti sredinom listopada kada se o rezultatima prodaje Dubrovačke kartice prvi put raspravljalo na radnoj skupini za praćenje poduzetničkih i turističkih aktivnosti, a u javnost nije izašla nikakva informacija, premda je to u slučaju ikakvih pozitivnih rezultata do sada bila stalna praksa.
Završni obračun za 2011. godinu, po kojem je ukupni prihod za milijun kuna manji od očekivanog sigurno će utjecati na gradonačelnikov poduzetnički duh. Vlahušić je, naime, već naučio tržiti sve što se u Gradu tržiti dalo, pa mu još jedan fijasko može samo biti poticaj da još jače zapne u cijeđenju profita od gradskih mira i baštine.
„Rupa“ duboka milijun kuna
„U 2011. godini ukupni prihod od projekta Dubrovačke kartice iznosi 3,77 milijuna kuna (zaključno sa 30. studenim 2011. godine)“, stoji u odgovoru iz gradske uprave na upit o ovogodišnjem prihodu Dubrovnik carda. Također se ističe kako je u ukupno ostvarenom prihodu udio prihoda od same prodaje Dubrovačke kartice iznosio 3,5 milijuna kuna (ukupno prodano 22 331 kartica), dok ostatak od 271 tisuća kuna predstavlja prihod ostvaren od oglašavanja u brošuri Dubrovnik Card. Zaključno s 30. studenoga 2011. godine, kažu iz gradske uprave, ukupno je prodano 13 343 dnevnih kartica s prihodom od 1,7 milijuna kuna, 5 364 trodnevne kartice s prihodom od 965 tisuća kuna te 3 624 tjedne kartice s prihodom od 797 tisuća kuna.
Mjereći prihod kartice prema očekivanju gradonačelnika o 4,5 milijuna kuna zarade na kraju sezone, valja zaključiti da je prihod Dubrovnik Carda podbacio za cijelih milijun kuna. Poznavajući gradonačelnika i njegovu logiku, taj neostvareni milijun kuna isti tren pretvara se u dug, pa se idućih mjeseci mogu očekivati nova (ili stara, ali retuširana) rješenja za hitno „začepljivanje“ novonastale rupe.
To se, prije svega, može očekivati kroz najavljenu suradnju sa Županijskom lučkom upravom i kompanijama za kružna putovanja na projektu tzv. Dubrovnik Cruise Card, kojim gradonačelnik namjerava karticu vezati za lučku pristojbu. Također, očito je da će cijena Dubrovačke kartice rasti, a alibi će Vlahušić lako pronaći u već donesenim višim cijenama ulaznica za muzeje.
KAKO ZAOBIĆI „BAŠTINU“
Gradske „usnule“ tvrtke
Tvrtka „Dubrovačka baština“ osnovana je 2009. godine i registrirana na adresi Pred Dvorom 1, s opisom djelatnosti upravljanja nekretninama uz naplatu ili na osnovi ugovora. Kao jedini član uprave i danas se navodi Tonči Daničić, voditelj projekta Dubrovnik Card.
Prihod od kartice prvotno je trebao pripasti upravo toj tvrtci, te dijelom DPDS-u. Tvrtka je tim prihodom trebala unaprijediti rad dubrovačkih kulturnih ustanova, tj. smanjiti broj zaposlenih u administraciji i tehnici te pokrivati troškove „tehničke infrastrukture“ kako bi se ravnatelji mogli koncentrirati na proizvodnju kulturnih programa.
Već nakon nekoliko tjedana postalo je jasno da od priče o usmjeravanju prihoda na račun tvrtke neće biti ništa. Gradonačelniku je bilo milije sav prihod spremiti pod okrilje gradske blagajne, a tvrtka koja je trebala umrežiti sve javne ustanove u kulturi Grada Dubrovnika ostala je bez sredstava.
Svojedobno su se u kontekstu „usnulih“ tvrtki Grada Dubrovnika spominjale dvije tvrtke koje još uvijek postoje. Dogana d.o.o. za građevinarstvo i poslovanje nekretninama osnovana je 1999. godine za mandata Vida Bogdanovića i registrirana na adresi Put Republike 7, s opisom djelatnosti gradnje stambenih i nestambenih zgrada. Kao jedina članica uprave spominje se bivša pročelnica Suzana Kosović. Druga tvrtka, Dubrovački konat d.o.o. za knjigovodstvene i računovodstvene usluge, također osnovana 1999. godine i registrirana na adresi Pred Dvorom 1, u opisu svojih djelatnosti ima računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske poslove, zatim poslove poreznog, poslovnog i upravljačkog savjetovanja, obradu podataka te tajničke i prevoditeljske djelatnosti. Tvrtka nema zaposlenika, a kao jedina članica uprave spominje se Manuela Dišipulo.