Michael Freer od studenog prošle godine obnaša dužnost direktora neprofitne organizacije ‘Digital Nomads Association Croatia’. Riječ je o organizaciji koja se prvenstveno bavi razvojem i promoviranjem Hrvatske kao destinacije za digitalne nomade.
Simpatični poduzetnik inače iza sebe ima zanimljivu priču. Nakon što je proputovao, ali i živio u ‘pola svijeta’, ovaj Englez stigao je 2015. godine u Lijepu našu, točnije u Split. Inače je iz gradića u blizini Londona, zvanog Cheshunt.
—Nitko ne zna za taj gradić. To je kao da idete negdje izvan Hrvatske, i netko vas pita odakle ste, a vi kažete da ste iz Žrnovnice ili Cavtata – reći će nam kroz smijeh Freer koji je u Dubrovniku kratko boravio povodom druženja s digitalnim nomadima.
‘Dubrovnik je prvi rekao…’
U Hrvatsku se doselio kako bi promijenio klimu, u vrijeme kada je Ujedinjeno Kraljevstvo još bilo u Europskoj uniji. Htio je biti negdje gdje je toplije, i gdje može biti – opušteniji, ističe. Otprilike nakon tri mjeseca od svoga dolaska, počeo je raditi za jednu udrugu u Splitu. S drugim je ljudima, koji su se također doselili u Hrvatsku, polako razvijao ‘scenu’ za digitalne nomade u gradu pod Marjanom.
—Kao što znate, u posljednje dvije godine zbog COVID-a je koncept digitalnih nomada ‘eksplodirao’. Dubrovnik je bio prvi koji je rekao: ‘Mislim da bi ovo moglo biti dobro za nas jer radimo na ideji održivog turizma. Moramo redefinirati što je zapravo Dubrovnik’. Od tada se radi na poboljšanju vašeg grada kao destinacije za digitalne nomade – rekao je. Tijekom svog posljednjeg boravka u Dubrovniku, vodio je razgovore o potencijalnom zajedničkom životnom prostoru za digitalne nomade, kao i o novom prostoru za rad i djelovanje.
—Dubrovnik je uvijek bio atraktivan. No, nije bilo atraktivno kakvim je kao grad postajao tijekom ljeta. Znam da su implementirane određene mjere kako bi se to promijenilo. Zbog toga bi Dubrovnik s vremenom trebao postati atraktivnija destinacija za digitalne nomade, tijekom cijele godine – rekao je ističući također kako je naš grad ‘zadivljujuć’.
—To je još jedan od razloga zbog čega sam došao u Hrvatsku. Ovo je divna država. Imate stare, povijesne gradove, predivne planine, svježe namirnice, imate rakiju i dobro vino! – naglasio je Freer koji se i okušao u procesu stvaranja rakije i vina.
—Nikad prije nisam bio uključen u proces proizvodnje vina. To je za mene, kao Engleza, bilo nešto nepoznato. Upravo su to stvari koje digitalni nomadi žele vidjeti i doživjeti. Ne u smislu: ‘Dođite brati grožđe s nama’, nego: ‘Dođite se družiti s mojom obitelji dok beremo zajedno grožđe’. Vi ste Hrvati i vi to razumijete. To je cijeli dan druženja, zafrkavanja, ispijanja kave, zajedničkog ručka, slušanja zanimljivih priča starijih generacija… Uvijek je tu član obitelji koji puno psuje (smijeh). I ako možda ne razumijete hrvatski jezik, znate što se događa – istaknuo je Freer. Tako da, posebno naglašava kako su Hrvati jako ljubazni ljudi.
—Ako te prihvate, postaješ ne samo njihovim prijateljem, nego i članom njihove obitelji. Uvijek kažem da sam iznenađen jer sam ‘posvojen’ u toliko obitelji pa odjednom imam još deset baka i djedova – rekao je i dodao da zna hrvatski jezik.
—Osjećam se lagodno dok koristim hrvatski jezik. Ali – na dalmatinskom dijalektu!
Što bi bilo idealno?
Inače, Freer živi u malenom mjestu Trolokve, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
—Nema puno ljudi u tom mjestu. Riječ je o mjestu u kojem ljudi oko kuće imaju veliko zemljište. Zbog toga se i ne susrećem s puno mještana – rekao je Freer koji ima svoj ‘komad’ zemlje na kojem uzgaja voće i povrće. Pitanje zašto je došao baš u Trolokve (u kojem nema ni vodovoda), najčešće mu postavljaju mlađe generacije.
— Starije generacije su ponosne Hrvatskom i uživaju u životu u ruralnim područjima. Mlađe generacije nisu to iskusile ili im možda nije atraktivno – dodao je Freer koji smatra da u Hrvatskoj vodi dobar život.
—Idealno bi bilo da je cijelu godinu sunčano i toplo! Ako bi to htio, morao bih se preseliti u tropske krajeve što bi značilo veliku kulturnu promjenu. No, tropski su krajevi daleko od Ujedinjenog Kraljevstva što mi ne odgovara jer volim često ići doma i posjetiti obitelj te prijatelje – naglasio je. A što je loša strana života u Hrvatskoj?
—Loša strana je što svi žele znati koje su loše strane života u Hrvatskoj. Postoje loše strane života u svim državama – navodi. No, ako bi uvodio neke promjene, one bi bile usmjerene, među ostalim, prema poboljšanju željezničke infrastrukture.
—Došao sam iz Splita u Dubrovnik autobusom. To je vožnja od nekih pet sati, tijekom koje se mora prijeći i dio teritorija Bosne i Hercegovine. Vlak na relaciji Split – Dubrovnik možda nije ostvariv. Ali, ako bi postojao vlak od Splita do Zagreba, možda bi više ljudi živjelo u Dalmaciji. Također, po pitanju poslovanja, spomenuo bih visoke poreze, ali opet, oni su visoki zbog određenih razloga.
Hrvatska kao broj jedan
Jedan od razloga zbog kojeg se prihvatio uloge direktora u organizaciji ‘Digital Nomads Association Croatia’ je taj, kako kaže, što je ‘usklađena’ s onim što inače radi. Naime, Freer je osnovao konzultantsku tvrtku Ensoco koja prvenstveno pomaže mladim poduzetnicima i neprofitnim organizacijama.
—Radim s organizacijama koje su u svojoj ranoj fazi. Riječ je o manjim tvrtkama koje žele implementirati određene strategije kako bi imale uravnotežen, pozitivan učinak na profit, zemlju, ljude i društveno okruženje. To želimo napraviti i u udruzi ‘Digital Nomads Association Croatia’, odnosno želimo postići način kojim digitalni nomadi mogu stvarati financijski doprinos hrvatskoj ekonomiji, ali i doprinos društvu u isto vrijeme – istaknuo je. Inače, dosad je nekoliko stotina digitalnih nomada zatražilo i dobilo ‘vizu’ za boravak u Hrvatskoj te ona traje godinu dana. Podsjetio je kako je Hrvatska druga europska država koja je uvela navedenu ‘vizu’, a prva koja je osnovala udrugu posvećenu digitalnim nomadima.
—Riječ je o nomadima koji žele ostati u Hrvatskoj više od tri mjeseca i dolaze iz neeuropskih zemalja. Osobe koje žele boraviti u Hrvatskoj manje od tri mjeseca, mogu doći u državu kao turisti. Državljani Europske unije u Hrvatskoj mogu boraviti pet godina, čak i više ako žele, bez ikakvih problema. Prema dosadašnjim informacijama koje imamo, u Hrvatskoj na prosječnoj mjesečnoj razini boravi oko 2 tisuće digitalnih nomada. Taj je broj veći tijekom ljetnih mjeseci, a onda postupno ‘pada’ tijekom zime, odnosno izvan sezone. Inače, najviše nomada boravi u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku – rekao je. U budućnosti imaju dosta planova, a svi su usmjereni prema zadržavanju Hrvatske kao broj jedan destinacije za digitalne nomade.
ŠPANJOLSKA, INDIJA…
Potrošio sam sve na mojito
Osim u Hrvatskoj, i rodnom Ujedinjenom Kraljevstvu, Freer je živio u Španjolskoj, Indiji te Kambodži. —Živio sam i u Buenos Airesu, ali niti šest mjeseci jer sam potrošio cijeli svoj novac na mojito, sladoled i sushi – istaknuo je kroz smijeh.