Prošli put sam pisala o tome što je čije u braku, kao i u izvanbračnoj zajednici, kao i nakon razvoda odnosno prekida te u sklopu toga spomenula i obveze uzdržavanja bivšeg partnera ili partnerice. Mnoge je to saznanje nemalo iznenadilo, a mene njihovo iznenađenje potaknulo da se posvetim temi uzdržavanja. Uvjerena sam, naime, da ćete se kao i prošli put iznenaditi kada sve i u odnosu na koga imate tu obvezu. Ono što nikome nije sporno je da roditelji imaju obvezu uzdržavati svoje maloljetno dijete. Međutim, koliko sam uočila kroz razgovore s roditeljima, većina smatra da kada dijete napuni 18 godina može reći: ‘Hajde sada iz kuće i uzdržavaj se sam!’. Većina je uvjerena da naprosto po sili zakona kad dijete pređe granicu punoljetnosti sve zakonske obveze roditelja prestaju, a naravno iz ljubavi će ga i dalje držati pod svojim krovom, plaćati mu fakultet… Međutim, nije baš tako. Naime, Obiteljski zakon, osim što obvezuje roditelje brinuti se o redovnom obveznom školovanju djeteta, propisuje slijedeće: ‘Roditelji su dužni brinuti se prema svojim mogućnostima i o daljnjem obrazovanju djeteta.’. Što bi to u praksi značilo? Ako vam dijete upiše fakultet i uredno polaže ispite, ‘da’ godinu u roku, vi ste ga po zakonu dužni uzdržavati, jasno ako ste u mogućnosti. Neovisno o tome što je punoljetno. I dijete vas ima pravo čak i tužiti ako se, eto, iz ne znam kojeg razloga odlučite ne uzdržavati ga dok studira. Napominjem uz uvjet da ne ‘rasteže’, nego da studij što bi se reklo ‘štima’. I tu priči s djecom, onom punoljetnom, nije kraj. Naime, punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja. Također, roditelji su dužni uzdržavati i punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, dok ta nesposobnost traje. Međutim, dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje.
Kada je dijete dužno uzdržavati roditelja, maćehu i očuha?
Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza. Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetnog pastorka ako on ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja. Također, maćeha ili očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom. Ali i punoljetni pastorak je, pod istim uvjetima, dužan uzdržavati maćehu odnosno očuha, ako su ga oni uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.
Ako mama ili tata neće, baka i djed su dužni uzdržavati dijete!
Često čujem samohrane majke kako se žale da ‘krpaju kraj s krajem’, jer otac ne doprinosi uzdržavanju djeteta. Razlozi zašto izostaje alimentacija su različiti: u drugoj je državi, zameo mu se svaki trag, bolestan je i radno nesposoban… E pa drage žene, majke imate još jednu opciju – obratiti se njegovim roditeljima, jer oni su po zakonu obvezni preuzeti tu obvezu. A, što se reče, ako neće milom morat će silom (zakona jasno). U tom slučaju podnosite tužbu za uzdržavanje sudu koji će njima odrediti iznos alimentacije i koji će biti obvezni svaki mjesec uplaćivati na vaš račun za potrebe uzdržavanja svoga unuka, odnosno unuke. Sve dok tu obvezu ne bude preuzeo otac djeteta.
Groteskno i nepravedno?!
Gore napisano vas može, opravdano, zbuniti. Naime, kad pročitate da su dijete dužni uzdržavati baka i djed, očuh ili maćeha, logično ćete se zapitati – na koga prije ‘pada’ ta obveza. Isto tako, iz gore navedenoga nije jasno od koga će se prvo namiriti onaj kome je potrebno; bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga ili pak sina ili kćeri. Zakon je tu vrlo jasan. Naime, pravo na uzdržavanje od bračnog, odnosno izvanbračnog druga, sadašnjeg ili bivšeg, ostvaruje se prije uzdržavanja od djeteta i drugih srodnika. To u praksi zaista može i zna biti gotovo pa groteskno i krajnje nepravedno. Evo vam i primjera! Ostavila vas je žena. Našla drugoga, zaljubila se. Njena familija je bogata. Ona s dragim uživa po restoranima, putovanjima… A uzdržavate je – vi! Jer, ne može naći posao. Pa tako godinu dana. Ta obveza prestaje ako se uda, ali ona se ne udaje. Prestaje ako se dokaže da je u izvanbračnoj zajednici. Ali izvanbračna zajednica, objasnila sam prošli put, no ponovit ću i u ovom kontekstu, počinje nakon 3 godine zajedničkog života, a ranije ako je rođeno dijete. Dakle, sve je moguće! Pravo na uzdržavanje od bake i djeda, kada se ne može ostvariti od majke ili oca, ostvaruje se prije uzdržavanja od maćehe ili očuha. Međutim, ako osoba koja je po zakonu dužna prije ostalih uzdržavati nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja. Pa npr. ako baka i djed imaju male mirovine i ne može se od njih namiriti dovoljno, ostatak će biti dužni dati maćeha ili očuh.
Kako sud odlučuje o visini uzdržavanja?
U parnici o uzdržavanju sud najprije utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzima u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge bitne okolnosti. Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i zakonske obveze uzdržavanja. Kad se uzdržavanje traži za dijete, uzet će se u obzir i dob djeteta te potrebe za njegovo obrazovanje. Jasno, bez obzira na navedeno, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. U parnici o uzdržavanju djeteta sud će roditelju s kojim dijete živi posebno uzeti u obzir rad i brigu koju ulaže u podizanje djeteta i sukladno tome umanjiti njegov novčani doprinos za uzdržavanje djeteta. Uzdržavanje se u pravilu određuje u novčanom iznosu, osim ako postoje opravdani razlozi da se uzdržavanje osigura na drugi način. Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje uvijek može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ili nagodbom pred centrom za socijalnu skrb, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka.