Početak FA Linđo kontakt je tadašnje Omladine grada Dubrovnika i vojske. Iz vojske su doznali kako te, 1964. godine, postoje ‘neki folkloraši’ u Kasarni, koji bi htjeli nešto raditi. I tako smo ostvarili suradnju. Pričekao sam Sulejmana Muratovića, te s harmonikom pokojnog dunda Stijepa Granadu, i krenuli smo na probu. Onu prvu, u Preparandiju – počinje priču o prvim danima Linđa poznati lijeričar Đorđe Begu, ili kako bi ga svaki linđovac i šire nazvao – ‘dundo Đoko’. On je u ansamblu od početka, do današnjeg umirovljenja, gdje nastavlja raditi kao svirač ‘amater’ na bas-primu.. Ne od početka na lijerici, no svejedno, imao je što podijeliti za DuList. Nakon umirovljenja, kao profesionalnog glazbenika na kontrabasu i njegovoj lijerici, sada do kraja karijere u ansamblu svira na bas-primu. Počeo je kao plasač amater, pa primaš amater, profesionalni glazbenik na kontrabasu i lijerici i jedno vrijeme glazbeni voditelj. Nastavlja i dalje sa sviranjem. Veseo je čovjek s puno pjesme i svirke u njegovom životu…
Prva proba, 1965., bila je Vaš prvi kontakt s folklorom?
Da, uopće, jer sam se u Kotoru, gdje sam prije živio, više bavio teatrom, a i svirao violinu u muzičkoj školi. Ali ovaj kontakt mi je bio drag, jer se radilo o sceni, recimo.
U početku niste imali lijericu u rukama?
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju DuLista.