Jeste li znali da je količina kiselih kiša koja sa svakom ciklonom s Atlantika i sjevera Europe pogađa Dubrovnik u posljednjih 19 godina porasla za dvanaest puta?
Upravo taj alarmantan podatak objavili su dubrovački znanstvenici dr.sc. Senta Jerković i prof.dr.sc. Antonije Đukić u znanstvenom radu „Prodor kiselih kiša na Mediteran. Primjer Dubrovnika“, koji je 18. siječnja izašao u novom broju svjetski poznatog časopisa za zaštitu okoliša i ekologiju „Journal of enviromental protection and ecology“.
Rezultati objavljeni u časopisu koji redovito izlazi u izdanju najpoznatijeg mediteranskog istraživačkog centra i fakulteta Alexander Technological Educational Institute u Solunu dosad su bili nepoznati široj javnosti, a kraljnji su ishod dugogodišnjih istraživanja iz područja tehnoekonomije, točnije 19 godina dugog promatranja utjecaja kiselih kiša na eroziju kamena spomeničke baštine Dubrovnika.
Što 'dere' kamen?
Dubrovački znanstvenici imali su pretpostavku koju je tek na prvi pogled bilo vrlo teško za dokazati. Osmislili su projekt prekograničnog praćenja prodora kiselih kiša na Mediteran, razvoja i putanja ciklona koje se stvaraju na velikim visinama nad Atlantikom i preko sjevera Europe dolaze na područje Mediterana, pritom prelazeći put dug oko tri tisuće kilometara.
– Postojala su istraživanja koja su se provodila na Mediteranu, a probna istraživanja su nam pokazala kako vrijedi na tome raditi, da bi tu moglo biti nešto. Naime, velike ciklone koje se stvaraju na Atlantiku i teško se raspadaju, prilikom prelaska sjevera Europe iz industrijskih područja kupe zagađenja i pronose ih dalje prema jugu, preko nas, čak i do istočne obale Crnog mora. Stoga se s velikom sigurnošću može odrediti ta golema linija, široki koridor njihova kretanja – ističe Đukić.
– Nas je zanimalo što to 'dere' kamen. Istraživanje smo usmjerili na utjecaj na spomenike kulture, odnosno utjecaj kiselih kiša na kamen tih građevina, koliko se taj kamen troši i koje resurse treba osigurati za njihovo održavanje. A mjerenja su dokazala da je u 19 godina razina zagađenja porasla za čak 12 puta, što je strašno. Možete pričati priču koju god želite, ali rezultati govore za sebe, a temeljeni su na stotinama uzoraka u pet godina, odnosno tisuću i pol uzoraka u 19 godina – otkriva alarmantne podatke Đukić.
– Naša meteorološka mjerna stanica je na idealnoj poziciji zato što nigdje u blizini ne postoji industrija koja bi nepotrebno utjecala na rezultat. Istraživanje je trajalo ukupno 19 godina, ali smo mi dali rezultate za dio istraživanja od 2005. do 2010. godine. Analizirali smo razne putanje, a u ovlaštenim laboratorijima smo radili i elektro-kemijska istraživanja kojima smo utvrđivali razine zagađenja na svim padalinama većim od 5 litara kiše po kvadratu.
Utvrđeni rezultati odnosno dokazani utjecaj kiselih kiša na eroziju spomeničke baštine otvara bitno pitanje u zaštiti kulturno-povijesne baštine Mediterana i Dubrovnika. Utjecaj u potpunosti mijenja strukturu zaštite, ističe Đukić, što uključuje i uvođenje novih mjera, metoda i aktivnosti. Pritom se postavlja logično pitanje prati li zaštita spomenika promjene koje se velikom dinamikom godinama odvijaju. Po Đukiću, to se kod nas ne događa.
Na koji način 'uvozimo' zagađenje te koji je idući korak dubrovačkih znanstvenika pročitajte u novom broju tjednika duList, koji se od srijede nalazi u prodaji.