Snažni potresi u nedjelju ujutro pogodili su zagrebačko područje. Nastala je velika materijalna šteta, pogotovo u samom centru grada. Niz manjih potresa nastavio se nažalost i tijekom dana, ali i u večernim satima. Građani su u šoku stali na ulicama, pokušavajući držati socijalnu distancu zbog širenja koronavirusa. Neki od njih sjedali su u svojim automobilima jer se nisu mogli vratiti u svoje domove zbog mogućih novih potresa. Jedan od njih je i August Stankić koji je odrastao u Dubrovniku, a od 2003. živi u Zagrebu. Na svom je Facebooku podijelio trenutke nakon potresa, a koje vam prenosimo uz njegovo dopuštenje.
‘Jutros je bilo puno emocija isprepletenih. I smijeh i suze i strah. Imao sam 10-ak godina kad sam doživio bombardiranja Dubrovnika, grada gdje sam odrastao. Doživio sam i sirene, i skloništa, i mlijeko u prahu, i vreće brašna, i kante ulja, i vreće krumpira, i humanitarne pomoći, konzerve, paštete i mesne nareske, zavijanja znaka opće i zračne opasnosti, odlazak po vodu sa praznim kanisterima pod uzbunom, redukciju struje, odlazak od kuće, ali najviše od svega pamtim strah na licu ljudi
Prvi put nakon tih početaka 90ih, su mi se nažalost vratile iste emocije i stres i pogled na lica prestrašenih starijih susjeda i slučajnih prolaznika. Nadao sam se zaista da mi se nikad neće te emocije vratiti nazad i sad tek vidim koliko sam bezbrižno živio nakon tog početka 90ih.
Sjedio sam jutros u autu na parkiralištu od 7.30 do 11.30 negdje, jer su nas savjetovali da se ne vraćamo u stanove jer će biti vjerojatno još potresa. Sjedim u autu i gledam prolaznike u strahu. Smrtonosni virus i sad još niz potresa u Zagrebu…
I onda kad sam vidio sliku majki koje tek rođene bebe nose u naručju izvan bolnice i u kućnim papučama su, a vani počele pahulje snijega, nešto se u meni prelomilo.
Ljudi držite se zajedno, pomažite drugima, volite se, recite ljudima da ih volite, oprostite ako zamjerate nešto nekome, jer nikad zaista ne znate hoćete li imati još jednu priliku za to.
I da, ostanite doma i samo u ljekarnu ili trgovinu 1-2 puta tjedno bi bilo super kad bi svi išli, i svaki dan bar 20ak minuta na zrak, ali solo ili 2 metra razmaka. Rukavice, maska i pranje ruku naravno. Voli vas Agi, a sad idemo dalje sa humorom’.