Nije puno trebalo da se hrvatska pamet i mladost organiziraju te svojim kreativnim idejama pruže pomoć u ‘doba korone’. Odlučili su izraditi zaštitnu opremu – ‘vizire’ za medicinsko osoblje. Cijela priča krenula je iz Splita, na inicijativu studenta FESB-a Slavena Damjanovića. Uz pomoć društvenih mreža, akcija je dobila potporu iz cijele Hrvatske. Dubrovnik, kao i Metković među prvima su se odazvali ovoj akciji. U Dubrovniku je provodi Studentski zbor Sveučilišta u Dubrovniku. Ivan Ćelić, zamjenik predsjednika Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku, ujedno i član Hrvatskog studentskog zbora, jedan je od četvero ljudi koji su cijelu priču pokrenuli i dignuli je na jednu višu razinu. Pronalazio je razne ‘kanale’ kojima bi proširio riječ o ovoj akciji, ali i pronašao ljude u Dubrovniku koji imaju 3D printere. Naime, imaju veliku korist u izradi samih držača, odnosno okvira vizira, koji su inače izrazito skupi. Od jednog kilograma materijala (‘plastike’) može se napraviti dvadeset držača. Sve je krenulo u nedjelju navečer, a u manje od 24 sata više od 210 printera u 31 gradu pronašlo je svoju namjenu u izradi zaštitne opreme za medicinsko osoblje. Na području Dubrovniku postoji 25 volontera s uključenih 20 printera. Našoj bolnici je nužno potrebno sto komada vizira, a s 300 bi mogli normalno funkcionirati. Ako sve bude išlo svojim tijekom, bolnica bi već prije vikenda mogla dobiti vizire.
—Nisam očekivao da će odaziv biti ovako velik. Cijela je inicijativa krenula u nedjelju oko 20 sati od studenta s FESB-a u Splitu, Slavena Damjanovića koji se obratio kolegama u Studentskom zboru u Splitu. Rekao je još dvojici prijatelja svoju ideju izrade vizira. Prihvatili su te su zvali mene. I zapravo smo nas četvorica krenuli u cijelu priču. Zvao sam profesora Toma Sjekavicu sa Sveučilišta u Dubrovniku koji je odmah sve prihvatio i počeo zvati ljude koji bi mogli sudjelovati. Kontaktirali smo medije i proširili riječ na društvenim mrežama. Nisu nam se počeli samo javljati ljudi koji imaju 3D printere, već i oni koji mogu pomoći u nabavi pleksiglasa, odnosno folije koja se stavlja na držač – rekao je Ćelić. Iako im je Dubrovačka baština pomogla s nabavom rastezljivih traka ili lastika, ističe kako su i dalje s njima ‘slabi’. Dubrovačka baština također je uključila svoje 3D printere i izrađuje držače. S područja Dubrovnika, uz njih, u izradu su se uključili i Robot Hand Made, Zajednica tehničke kulture Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika, Informatički klub Futura, Udruga RC modela Dubrovnik, Laboratorij za inteligentne autonomne sustave (LARIAT) sa Sveučilišta u Dubrovniku, Dubrovačka razvojna agencija (DURA) i Maritimo Fishing. ‘Počelo je od profesora i mene, a sad imamo 18 ljudi u našem Viber razgovoru koji sudjeluju u ovom projektu. Nevjerojatno’, kaže Ćelić.
Dubrovčani još uspješniji
Inače, vizire su dizajnirali Prusa Research 3D printers iz Češke. Napravili su ih za svoje doktore i podijelili su patent da bude svima dostupan. Printer za modeliranje, odnosno 3D printer pokazao se zaista korisnim sredstvom. ‘Ako imate neku skicu, ako ste nešto zamislili i želite to napraviti, 3D printer to radi od posebnog materijala kojeg mi zovemo plastikom’, ističe Ćelić.
Drago mi je što je sve tako dobro prihvaćeno. Na koja god smo vrata pokucali, otvorila su nam se. Nemam riječi, ne mogu dovoljno zahvaliti svima u Dubrovniku
—Nama je trebao veliki broj printera zato što je proces dugotrajan. Za izradu jednog držača potrebna su dva do tri sata. Ali i tu smo naišli na rješenje. Javili su nam se odlični stručnjaci iz Dubrovnika. Modificirali su patent iz Češke i napravili su puno bolju opciju, da sve ide puno brže. Iz Robot Hand Made-a su unaprijedili dizajn, kako bi na držač mogla ići deblja plastika. Time nam je dosta stvari olakšano, našli smo plastiku koja je debljine 0,8 milimetara. Printeri su unaprijeđeni. S dva do tri sata za izradu jednog držača, sve je došlo na sat vremena – rekao je Ćelić i dodao: ‘Ljudi u Dubrovniku i Hrvatskoj, stvarno su sve prihvatili objeručke, svi doniraju, nitko ne traži korist, niti jednu kunu’. Što se tiče pleksiglasa koji ide na sami držač, također su ga nabavili, a u tom je svoju ulogu imao Fotostar. Donirali su pleksiglas u rolama, a sad slijedi njegovo rezanje laserom.
‘Sva su nam se vrata otvorila’
Prvotna ideja bila je opremanje medicinskog osoblja i zasad mogu napraviti 300–400 vizira. No ako budu mogli napraviti više, neće stati. Žele napraviti vizire i za ljekarnike, civilnu zaštitu i ljude koji rade u trgovinama. U prostorijama Studentskog zbora svi će se dijelovi spajati te izrađivati viziri. ‘Unutra će biti maksimalno dvoje ljudi. Spajanje jedne maske traje 10–15 sekundi. Dezinficirat će se nakon izrade, ali i u bolnici. Pazi se na sigurnost, svi koji budu izrađivali nosit će maske i rukavice’, rekao je Ćelić. Riječ je o ogromnom procesu i puno je ljudi uključeno.
—Drago mi je što je sve tako dobro prihvaćeno. Na koja god smo vrata pokucali, otvorila su nam se. Nemam riječi, ne mogu dovoljno zahvaliti svima u Dubrovniku. A tek na razini Hrvatske! Javljaju nam se ljudi iz svih hrvatskih bolnica. Ovaj tjedan će se napraviti veliki dio posla, a onda ćemo vidjeti kako će se posao dalje nastaviti. Ravnatelj OB Dubrovnik je oduševljen i iznenadio se kad smo rekli da će svi viziri biti donirani. Cilj nije zarada, za nula kuna se sve radi – zaključuje Ćelić. Ako i vi imate prozirne folije za spiralni uvez, lastike za njihovo fiksiranje, ali i 3D printer, javite se ovim vrijednim ljudima.
Foto: Ivan Ćelić, privatna arhiva