U Zagreb sam se preselio u kolovozu 2014. godine nakon 37 godina života u Dubrovniku. Moja obitelj je u Dubrovniku već četiri generacije tako da je to bila velika životna odluka – iskreno priznaje za DuList Dubrovčanin Paulino Lonza kojega je prije 8 i pol godina životni put odveo u Zagreb. Tamo danas radi vrlo izazovan i odgovoran posao. Lonza je, naime, voditelj manjeg tima unutar Samostalnog sektora za financijske istrage Središnjeg ureda Porezne uprave. Sektor se bavi istraživanjem organiziranog gospodarskog i poreznog kriminaliteta, a unutar toga njegov tim, priča nam ovaj Dubrovčanin izvan Grada, zadužen je za istraživanje nezakonito stečene imovine. Odrastao je u Karmenu i cijelo mu je djetinjstvo, a time i najljepše uspomene, vezano za Grad.
—Taj dio Grada će zauvijek ostati u mom srcu. Osnovnu školu sam pohađao u Gradu i na Pločama, a potom upisao Gimnaziju. Moji su imali stan u Mokošici, ali smo uglavnom boravili kod moje none u Karmenu. Dakle, kompletno djetinjstvo mi je vezano za Grad, a time i najljepše uspomene. Najživlja sjećanja imam iz 80-ih godina kada je Grad bio prepun domaćih ljudi. Ulice su bile pune djece i osjećalo se da je Grad uistinu centar Dubrovnika. Ne zaboravite da su u to vrijeme sve važne institucije bile u Gradu. Sve u svemu, potpuna suprotnost današnjem stanju – naglašava nam Lonza. Pitali smo ga i kako je i zašto ‘pala’ odluka o preseljenju u Zagreb.
‘Želio sam promjenu’
—Odluka je pala doslovno u jedan dan. Radio sam u Poreznoj upravi u Dubrovniku i pružila mi se prilika za interni premještaj u Zagreb. Nakon punih 9 godina u dubrovačkoj Poreznoj došlo je do zasićenja i želio sam promjenu. Tijekom ljeta 2014. u Ministarstvu financija osnivao se novi ured za otkrivanje poreznih prijevara, hitno su im trebali ljudi i tako se stvorila prilika da krenem u nešto posve novo. Nisam razmišljao, zamolio sam prijatelja koji se vraćao s godišnjeg da me poveze i odmah otišao u Zagreb. Tada sam mislio da ću ostati najviše godinu – dvije, međutim posao je postao toliko intenzivan i zanimljiv da sam na kraju ostao trajno. Moram priznati da mi se nakon toliko godina života u Dubrovniku bilo teško priviknuti na zagrebačku adresu na osobnoj iskaznici – iskreno će. Život u hrvatskoj metropoli ipak je znatno drukčiji i dinamičniji od onog dubrovačkog, no Lonza napominje kako nije bilo vremena za ikakvog privikavanje na novi tempo.
—Doslovno sam odmah krenuo raditi. U Zagreb sam stigao za vikend i krenuo raditi u ponedjeljak. Provodio bih po cijele dane na poslu tako da u početku nisam ni vidio mnogo Zagreba. Istina je da je tempo života dinamičniji. Sjećam se da sam prvo uočio kako stanovnici Zagreba na ulici brže hodaju nego mi u Dubrovniku. Kod nas je ritam dosta laganiji i to ima svojih prednosti. Također, u početku mi se Zagreb činio jako velikim gradom dok nisam shvatio da je baš po mjeri čovjeka – dovoljno malen da ga brzo upoznaš, a dovoljno velik da se izgubiš u masi – podijelio je s nama svoje prve dojmove o Zagrebu.
Bijeg od užurbanosti pronalazi u fotografiji
— Poznanstva s Dubrovčanima u početku su mi dosta značila jer sam gore ipak otišao sam. Malo po malo prilagođavao sam se novim okolnostima i danas mogu reći da mi način života u Zagrebu skroz odgovara. Bijeg od zagrebačke užurbanosti i stresa nalazim u svom starom hobiju – fotografiji. Kako stanujem visoko, u neboderu, često snimam panorame i objavljujem slike u lokalnoj kvartovskoj Facebook grupi, a čak sam sudjelovao na izložbi o kvartu Travno. Prijatelji me zezaju da sam postao pravi hit među umirovljenicima jer oni uglavnom lajkaju i komentiraju moje slike – otkriva nam Paulino Lonza. Morali smo se još na trenutak dotaknuti i Grada. Je li se promijenio tijekom njegovog, doduše ne baš toliko dugog, izbivanja.
—Pa nisam toliko dugo u Zagrebu da možemo govoriti o nekim velikim promjenama. Međutim, čak i u tom kraćem razdoblju, došlo je do dodatnog odljeva stanovništva iz Grada. Kada sam odlazio, imali smo nekoliko obitelji u bližem susjedstvu, a sada ih više nema. Ljudi su prodali svoje nekretnine i otišli. Moji roditelji su jedni od rijetkih koji se i dalje ne daju iz Grada. Nekako imam osjećaj da se Grad potpuno komercijalizirao i postao turistički resurs bez duše – smatra Lonza. Nedostaje li mu život u Gradu, pitali smo dalje.
— Profesionalno – Zagreb pruža daleko veće mogućnosti za nekoga moje struke pa mi u tom dijelu ne nedostaje. Osobno – malo je reći da mi nedostaje. Nema do našeg prekrasnog mora. Nikad se neću priviknuti na zagrebačke magle. Kolegica iz Dubrovnika mi često zna poslati slike sunca i mora dok ujutro ide na posao, a kod mene oblačno i kišno. Isto tako, nedostaju mi druženja sa starim prijateljima i naš laganiji tempo života. Nedostaje mi da nakon posla sjednem u Grad na kavu i uživam u pogledu na Stradun. To nitko ne može platit – govori nam naš sugovornik.
O poslovnim izazovima
S obzirom na posao kojega obavlja koji je, kako sam ističe intenzivan i odgovoran, gotovo pa i nema slobodnog vremena pa u Grad dođe obično desetak dana ljeti i ponekad oko Božića jer češće ne stigne. Budući da se bavi istraživanjem velikih poreznih prijevara i nezakonito stečene imovine, nismo mogli ne pitati ga koliko je taj posao izazovan, ali i zahtjevan.
—Izuzetno. Ali da nije tako ne bi bilo zanimljivo. Takav posao ne možete uspješno obavljati ako mu se skroz ne posvetite. Financijsko istraživanje velikih poreznih prijevara i nezakonito stečene, često dobro skrivene imovine, u vrijeme sve većeg korištenja inozemnih računa, kriptovaluta i digitalnog poslovanja, izuzetno je složen posao. Posao obavljamo u suradnji s kolegama iz tijela kaznenog progona. Ponekad se radi o više tisuća različitih transakcija u samo jednom slučaju. Posao zahtijeva opsežno znanje iz područja financija i poreza te kaznenog prava – objašnjava nam naš sugovornik. A kako ljudi reagiraju kad saznaju da radi na otkrivanju poreznih prijevara?
—Pobjegnu! Šalim se. Ma nije to ništa posebno, posao kao i svi drugi. Financijsko istraživanje, naravno, svima zvuči zanimljivo, ali ja izbjegavam isticati gdje radim. Ne želim da me ljudi promatraju samo kroz posao – naglasio je.
Nadam se da ću se vratiti, ali…
Podsjetili smo ga na jednu od njegovih ranijih izjava kako su Hrvati vrlo kreativni po pitanju prijevara. — Oni koji se bave kriminalom svakako jesu, to je pokazalo dosadašnje iskustvo u obradi predmeta iz domene raznih oblika gospodarskog kriminaliteta. Prijevarne sheme u hrvatskim slučajevima, osobito u području PDV-a, dobro su osmišljene i često ih je teško otkriti. Obično bude u pitanju čitava mreža trgovačkih društava u Hrvatskoj i državama u susjedstvu. Dosadašnja uključenost Uskoka u kaznenom procesuiranju poreznih slučajeva govori da se radi o izuzetno složenom i organiziranom kriminalitetu. Kad prezentiramo gotove slučajeve kolegama u inozemstvu znaju komentirati kako su naši prevaranti bili domišljati. Treba naglasiti da mi kao društvo još nismo dovoljno osviješteni o važnosti plaćanja poreza što stvara plodno tlo za razne oblike poreznih i gospodarskih prijevara. Dok je tako, imat ćemo i mi još puno posla – smatra Lonza. I za kraj, o povratku u Dubrovnik, u mirovini primjerice.
— Do mirovine ima još vremena. Nadam se da ću se vratiti u svoj Dubrovnik, ali nikad se ne zna što život nosi – zaključuje naš ovotjedni Dubrovčanin izvan Grada.
Objavljeno u tiskanom izdanju 22. veljače 2023.
Foto: Privatna arhiva Paulina Lonze