Darija Jurica Vuković rođena je u Dubrovniku, ali od malena živi u Zagrebu, tako da će za sebe reći kako je zagrebačka Dubrovkinja. Roditelji su joj iz Grada, a i njihovi preci. S mamine strane ona je peta generacija rođena u Dubrovniku, a s tatine četvrta. Obitelj s mamine strane, koja se gotovo cijeli svoj život bavila informacijskim sustavima i tehnologijama na upravljačkim pozicijama, su većinom bili učitelji i gradski službenici.
—Tata mi je bio književnik i diplomat, što je i vrlo karakteristično za dubrovačku povijest, a u njegovoj obitelji ima više generacija pomoraca, a i profesora. None mi je bila profesorica filozofije i književnosti u dubrovačkoj gimnaziji vrlo poznata u Gradu i ne sjećam se da sam srela ikoga starije generacije tko za nju nije čuo – kaže nam Darija, koju naljepše uspomene iz djetinjstva, mladosti, vežu za ljeta provedena u Gradu, u njenim Pilama, u Šuliću…
Pilarska noć se ne propušta!
—Dok sam bila mala, cijelo ljeto bih provodila sa sestrom Ladom u Dubrovniku kod bake. Sjećam se da nas je u osnovnoj školi mama čak znala vaditi malo ranije prije završetka škole i slala baki te bismo ostale sve do zadnjeg dana praznika. Pa čak i kad sam studirala, glavni cilj mi je bio dati uvjet prije ljeta kako bih mogla bezbrižno ostati bar dva mjeseca u Dubrovniku. Najljepše uspomene upravo imam iz tog razdoblja djetinjstva, odrastanja… Tih dva mjeseca u Gradu, u Pilama, u Šuliću…. Pentranje po Kolorini, skakanje s Puhala i svih stijena u Šulića, od čega mi sad srce stane kad mi devetogodišnji sin radi isto, ali puštam ga jer to je sad njegova sloboda… Veselje za Pilarsku noć i proslavu blagdana svetog Lovra, što sam u životu svega par puta propustila, dani provedeni u igri u Marina Držića, u Pilama, u dugotrajnim razgovorima na zidiću u Šulića…. Bile bismo vani od jutra do sutra, ali baka bi uvijek znala gdje smo, imala bi oči na svakom kantunu. To je bilo razdoblje sigurnosti, a za mene kao dijete razdoblje neograničene slobode. To je bio i ostao moj drugi dom – prisjeća se Darija koju za Grad vežu i cjeloživotna prijateljstva.
—Tu imam prijatelje gotovo od rođenja s kojima sam i dan danas bliska. I posebno me veseli što se sad i naša djeca druže preko ljeta. Čak mi je i vjenčana kuma prijateljica iz djetinjstva iz Pila. Pile su jedinstvene i kolikogod ljudi bili različiti tamo i gdje god ih put odveo, uvijek ih ta pripadnost Pilama spoji. I uvijek mi je drago kad sretnem nekog iz Pila – ponosna je Darija na svoje korijene.
Sin Lovro
Ona i suprug imaju dva sina. Mlađi je Bruno, a prvi je dobio ime po svetom Lovru.
—Naravno da je to bio moj prijedlog, koji je na svu sreću vrlo brzo prihvaćen od strane supruga. Jasno to mi je oduvijek bila želja… da ako ću imati sina, zvat će se Lovro. I tako bude! – kaže nam Darija čija se djeca sada igraju po Pilama, skaču sa stijena i plivaju po Šuliću… I kao i ona s nestrpljenjem i veseljem iščekuju festu svetog Lovra i Pilarsku noć.
—Ljetne praznike obavezno provodimo u Dubrovniku. S obzirom da su djeca još mala, dane provodimo većinom u Šulića, a navečer obavezno odemo na sladoled ili palačinke i šetnju Stradunom. Veseli me kad ulovimo i dobru predstavu na Ljetnim igrama, posebno dječju. Drago mi je da je i moj suprug Vlatko, koji je inače iz Varaždina, zavolio Dubrovnik. Želja mi je da i moja djeca ostvare povezanost s Gradom koju sam i ja stvarala od malena. S obzirom da mi sestra živi u Bruxellesu, pa se ne vidimo toliko često, obavezno se uskladimo kako bismo mogle provesti zajedničko vrijeme u Dubrovniku sa svojim obiteljima. Ona ima kćer, a ja dva sina… i tako gledamo njih troje kako bezbrižno uživaju, sklapaju prijateljstva i stvaraju svoje uspomene… – priča nam Darija za koju je, jasno, Dubrovnik puno više od tek prekrasnog grada. Logično.
—Makar, moram priznati, a stvarno sam u svom životu dosta proputovala, to jest jedan od najljepših gradova u svijetu. I svaki put budem ponosna jer gdje god da sam bila, za njega su gotovo svi znali. Iako vrijeme čini svoje i grad se mijenja i prilagođava novim vremenima, ja ga još uvijek gledam očima djeteta. I svakako, u kasnijoj životnoj dobi, kada djeca odrastu i kada odem u mirovinu, planiram više vremena provoditi ovdje i, nadajmo se, okružena unučadi, preuzeti ulogu moje bake nekoć – govori nam Darija.
Bila savjetnica 2 ministra
Inače, Darija ima više nego uspješnu karijeru. Završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu, te se usavršavala na raznim programima u Hrvatskoj i inozemstvu. Veći dio karijere radila je u državnom sektoru, posebno se baveći makroekonomijom, ali i europskim i međunarodnim poslovima.
— Radila sam i na pregovorima Hrvatske za članstvo u EU te bila članica dvije radne skupine za dva pregovaračka poglavlja. Među ostalim, bila sam savjetnica ministra financija, kao i ministrice gospodarstva, poduzetništva i obrta. Jedno vrijeme sam bila članica Uprave Zagrebačkog holdinga. Posljednjih pet godina radim u multinacionalnoj kompaniji, kao rukovoditeljica korporativnih poslova u Philip Morrisu u Zagrebu – završava naša Pilarica.