Dubrovačka odvjetnica Ana-Maria (Gurdulić) Bogović zastupajući Općinu Sibinj pobijedila je tvrtku RIMC d.o.o. poduzetnika Ivana Rimca u sudskom postupku koji je ova tvrtka vodila protiv ove Općine. Epilog je to sudskog postupka pokrenutog 27. srpnja 2020. kada je tvrtka Rimc d.o.o. tužila ovu općinu te je tražila raskid ugovora za kupljeno zemljište u ovoj brodsko-posavskoj općini. Od općine je Rimac očekivao isplatu od 4,7 milijuna kuna, odnosno 624.943,80 EUR i to s kamatama koje na taj iznos teku od 27. veljače 2008. godine. Rimac je kao glavni razlog tužbe naveo da, između ostalog, u trenutku kupnje zemljišta od Općine Sibinj ‘navodno nije znao da mu ispod zemljišta prolazi plinovod’. To je bio povod za raskid ugovora te isplatu milijunskog iznosa. Međutim, kako stoji u presudi Trgovačkog suda u Osijeku, sutkinja Danijela Martini Maoduš, u cijelosti je odbila tužbeni zahtjev Rimca.
Kako je navedeno u obrazloženju presude Trgovačkog suda u Osijeku, tvrtka RIMC d.o.o., odnosno njome pripojeno trgovačko društvo INSIDO d.o.o. s Općinom Sibinj skopilo je ugovor o kupoprodaji za navedeno zamljište za koje su jamčili da predmetne nekretnine nisu opterećene pravom zaloga ili drugim pravom u korist trećih, ali, unatoč tome je Rimac u svibnju 2020. dobio rješenje zemljišnoknjižnog suda, radi upisa stvarne služnosti ukopavanja cjevovoda na kupljenom zemljištu. Zbog ovih okolnosti, navodi se dalje u presudi, Rimac je smatrao da je Općina Sibinj znala za cjevovod prije prodaje o čemu on, kako je tvrdio, nije obavješten te da je na taj način njegovo pravo kao kupca ‘isključeno, umanjeno i ograničeno’.
Međutim, obrana dubrovačke odvjetnice Ana-Marije Bogović išla je u smjeru odbacivanja ovakvih optužbi Rimca, a ponajviše jer, navodi se u presudi, ‘je ugovorna strana kupca nekretnina različita od tužitelja, odnosno jer je ugovorna strana tvrtka INSIDO do.o.o prestala postojati. Prigovor dubrovačke odvjetnice odnosio se i na tvrdnju da je Rimac kao kupac znao za postojanje ‘spornog’ cjevovoda kao i da se plinovod nalazi na neznatnom dijelu nekretnine, a ne na cijelom. Bogović je također dokazala da je, među ostalim, ovaj plinovod predviđen Prostornim planom 2001. i 2003. te da je Općina Sibinj na to Rimca i podsjetila prilikom sklapanja ugovora. Odvjetnica je uspjela dokazati da tvrtka RIMC ‘operira’ sa svojim tvrtkama tako da nekretnine koje kupi prebacuje s jedne svoje tvrtke na drugu, da bi potom, nakon nekoliko godina te svoje druge firme postupkom spajanja spojio u svoju glavnu firmu RIMC d.o.o. Rimac je, naime, kupio ovo zemljište s plinovodom pod svojom tvrtkom INSIDO, potom je INSIDO pripojio svojoj tvrtki RIMC i tako je nekretnina ušla u imovinu RIMC-a. Nakon toga je RIMC išao prodati to isto zemljište svojoj trećoj firmi KREUSA nakon čega je Rimac spojio KREUSU u RIMC i tako je ta nekretnina opet ušla u imovinu firme RIMC. Dodajmo i da je Ivan Rimac osnivač svih triju tvrtki.
Tvrtka INSIDO je, dakle, sklopila ugovor s Općinom Sibinj za kupnju, ali, pojašnjava nam odvjetnica, sporno je to što je tvrtka RIMC kao pravni nasljednik tvrtke INSIDO prodala to zemljište svojoj drugoj tvrtki KREUSA. Dakle, RIMC je zaradio na zemljištu koje je prethodno kupio od Općine. Potom je Ivan Rimac kao osnivač tvrtke KREUSA tu tvrtku pripojio RIMC-u te je tako zemljište vratio u imovinu RIMC-a ovaj put preko KREUSA, a ne preko tvrtke INSIDO. U trenutku ove tužbe, navodi odvjetnica Bogović, nekretnina u imovinu RIMC d.o.o,. ulazi radi spajanja KREUSA. RIMC je naslijedio od KREUSA predmetnu nekretninu, a RIMC je potom tužio Općinu Sibinj koja je sklopila ugovor za to zemljište s tvrtkom INSIDO.
Na kraju svega toga Rimac je još pokušao zaraditi tužbom protiv Općine Sibinj kao da nikada nije ni prodao nekretninu tvrdeći da su mu kao kupcu prava osujećena i ograničena, u ovom slučaju, zbog plinovoda. Za plinovod je, navodi odvjetnica Bogović, Rimac znao jer je u kazneni postupak bio kao dokaz uključen i objavljeni članak novinarke u kojem se govori o snimljenom telefonskom razgovoru u kojem Ivan Rimac govori da je kupio to zemljište upravo zato jer je znao za plinovod te da se nada da će ga dobro unovčiti u suradnji s Rusima. Međutim, taj mu je pothvat propao te se stoga odlučio na tužbu protiv Općine Sibinj kako bi od njih dobio 4,7 milijuna kuna tvrdeći da ipak nije znao za plinovod. Velikim naporima, naglašava nam dalje ova dubrovačka odvjetnica, uspjela je dokazati sve ove tvrdnje.
-Povrh svega toga uspjeli smo dokazati i ukazati sudu na procesne propuste i nedostatke tužbe i sudskog postupka iako je borba bila velika. Navodi tužitelja uopće nisu bili dovođeni u pitanje, a mi smo morali dokazivati naše navode kao i da njihovi navodi nisu točni. Bilo je dovoljno da samo iznesu tvrdnje bez ikakvog dokaza, ali pravda je dostižna iako spora i našom borbom, neodustajanjem, istraživanjem svih dokaza i postupaka unutar više firmi koje sve vodi jedan te isti čovjek Ivan Rimac, našli smo dokaze i potpkrijepili zakonima pa sutkinja nije mogla ignorirati sve dokaze koje smo dostavili i dokazali naše tvrdnje. Nakon velike borbe i enormno uloženog truda, zadovoljni smo ishodom sudskog postupka, jer ovaj odvjetnički tim uspio je dokazati da bez obzira tko se nalazi na suprotnoj strani, kao što je to veliki gospodarstvenik Ivan Rimac, da je ipak pravda dostižna i da nikad ne treba odustajati jer zakon u stvarnosti ne razlikuje ‘velikog i malog’ čovjeka osobito uz ovaj odvjetnički tim koji isto tako ne poznaje tu razliku i uostalom mi ne odustajemo u borbi za prava naše stranke zbog čega sud nije mogao i ne može ostat ‘slijep’ – zaključila je dubrovačka odvjetnica.