Po prvi put u povijesti Opće bolnice Dubrovnik uspješno je izvedena operacija aneurizme glave. Zahvat na 75-godišnjoj pacijentici izveo je tim pod vodstvom docenta dr. sc. Velimira Lupreta, koji je od kolovoza 2011. godine zaposlen na neurokirurškom odsjeku, a bivši je pročelnik Zavoda za endokranijsku kirurgiju Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu.
S dr. Lupretom razgovarali smo o ovom povijesnom koraku, ali i budućnosti neurokirurgije u Dubrovniku.
Koji su počeci neurokirurgije u Hrvatskoj? Kako je sve započelo?
– Pravi početak dogodio se 1974. godine povratkom u Zagreb prof. dr. sc. Iva Jeličića s edukacije u Zurichu. Sve je krenulo s KBC „Rebro“, pa je zatim prof. Jeličić došao u Institut za tumore, gdje sam radio ja. To mi je jako puno značilo, a drugim kolegama to nije bilo toliko zanimljivo. Ostali neurokirurzi su uglavnom birali spinalnu kirurgiju jer je jednostavnija, a ja sam zavolio ovo što i danas radim.
Neurokirurgija je u Općoj bolnici Dubrovnik trenutno na razini odsjeka?
– Neurokirurgija zasad nema svoj odjel jer za to treba zaposliti dva specijalista neurokirurgije. Zasad sam ja jedini, jer doktor Walter Bini više nije zaposlen. Međutim, već u bolnici imamo jednu specijalizanticu neurokirurgije dr. Ines Trninić, a nadamo se dobiti još jednog specijalizanta do kraja godine.
RADIMO S TRI INSTRUMENTA!
Prva operacija aneurizme glave izvedena je 8. ožujka. Sada se ona izvodi svakodnevno?
– Operacija aneurizme glave se u neurokirurgiji smatra vrhuncem. Ali to dosad nije bilo moguće ostvariti u Dubrovniku, nego se moralo ići u Zagreb. A kad negdje putujete na operaciju, onda mislite na putovanje, morate imati novac za obitelj koja bi vam došla u posjet i mnogo toga drugog. Sad smo tu operaciju uveli u stalni program u Dubrovniku.
U kakvom stanju ste zatekli dubrovačku bolnicu?
– Bilo bi mi jednostavnije da je dr. Bini ostao, jer je kolega s iskustvom. Međutim, kada čovjek upozna situaciju, zaposlenike, način razmišljanja, onda sve krene dobro i sve se dobro razvija.
Radili ste dugo godina u Zagrebu i vama su stizali pacijenti iz Dubrovnika. Uvriježena je izjava „za to treba ići u Zagreb“. Sada ste došli u Dubrovnik, k pacijentima?
– Upravo smo htjeli to postići. Kroz medije se stvarala percepcija u javnosti kako je, osim dobrih doktora, potrebno još nešto iznad toga, nekakva tehnoligija. A za ovo nema posebne tehnologije! Mi radimo s tri instrumenta! Ipak, moram priznati da je na razini države malo doktora koji bi mogli raditi u Dubrovniku.
Zašto?
– Prije svega, vi ovdje imate problem što nitko ne želi otići iz Zagreba.
Zašto ste se onda vi odlučili napustiti Zagreb?
– Jer smatram da je kvaliteta života ovdje bolja nego u Zagrebu. Sve znam i u Zagrebu nemam više što naučiti. Mogu doći ovdje i druge poučavati. U nekom trenutku shvatite u čemu je problem i kako je prije svega potrebna edukacija. Dok sam u Dubrovniku imam namjeru pomoći osposobljavanju dva nova neurokirurga koji će ostati u Dubrovniku za stalno i izvrsno raditi svoj posao.
Ovoj bolnici gravitiraju i susjedne države. Kako vi gledate na ideju o OB Dubrovnik kao regionalnom centru?
– Iskreno, kako ja vidim razvoj zdravstva u Hrvatskoj, postoji mogućnost da država uskoro ni za zdravstvo neće imati dovoljno sredstava. Za neurokirurgiju bi se u Dubrovniku moglo napraviti mnogo. Dubrovnik je top destinacija u svijetu za koji svi znaju. S jednim dobrim medicinskim centrom to bi moglo biti fantastično. Hrvatska će, s obzirom na opći društveni standard, ulaskom u Europsku uniju moći ponuditi jeftiniju uslugu. Ekonomski gledano bi to bila jako dobra zarada za bolnicu.
Koji su idući koraci Odsjeka za neurokirurgiju i što će dubrovački pacijenti dobiti osnivanjem sveučilišne bolnice čitajte u tiskanom izdanju duLista koji je od srijede na kioscima.