Dr. sc. Antonija Perović, specijalist medicinske biokemije već je šest godina voditeljica Odjela za laboratorijsku dijagnostiku Opće bolnice Dubrovnik. Riječ je o specijalističko medicinsko-biokemijskom laboratoriju u kojem se rade pretrage iz opće i specijalističke laboratorijske hematologije, biokemije, imunologije i analitičke toksikologije, a odnedavno i iz područja molekularne dijagnostike, odnosno testiranje na SARS-CoV-2 iz uzorka brisa. Prosječan broj pacijenata koji se obrađuje u centralnom laboratoriju kreće se od 250 do 300, a rade oko 140 različitih pretraga. Uzorci se zaprimaju iz ambulanti i odjela Opće bolnice Dubrovnik, ali i iz cijele naše županije za specijalističke pretrage kao što su tumorski markeri, hormoni i slično, ističe nam Perović koja se inače skoro dvadeset godina bavi i – ronjenjem. O ovom njenom dugogodišnjem hobiju, uvjetima rada tijekom lockdowna te o testiranju na SARSCoV-2 razgovarali smo u novom broju DuLista.
U ‘COVID’ laboratoriju broj uzoraka koji zaprimamo stalno je u porastu. Započeli smo s 50-ak uzoraka dnevno, ali u zadnje vrijeme vrlo često broj zaprimljenih uzoraka je preko 100. Bilo je puno dana, kada smo zbog obujma posla, rad završavali u dva ili tri sata ujutro. Posao je tako organiziran da se radi dok se ne završi sve što se treba završiti
Koliko djelatnika ukupno radi u laboratoriju? Postoji li problema po pitanju kadra?
Ukupno imamo 28 zaposlenika visoke, više i srednje stručne spreme uz dodatnih četvero djelatnika koji su angažirani za područje molekularne dijagnostike. To su dva eksperimentalna biologa, jedan medicinsko-laboratorijski inženjer i laboratorijski tehničar. Najveći problem je visoki stručni kadar, odnosno nedostatak specijalista medicinske biokemije. Već godinama nemamo popunjenu sistematizaciju, niti javljanja na natječaje za specijalizaciju. Trenutno nas je u laboratoriju samo tri, a trebalo bi nas biti sedam specijalista medicinske biokemije. Organiziramo se kako možemo da bi i dalje sve funkcioniralo bez zastoja ili listi čekanja. Željno očekujemo povratak kolegice koja je na specijalizaciji, a koji bi trebao biti u listopadu ove godine.
A kakav ste tempo imali za vrijeme razdoblja lockdowna? Jesu li Vam bili otežani uvjeti?
U tom razdoblju smo imali dva tima koja su radila odvojeno i nisu bila u kontaktu. Pretraga je bilo manje, ali bilo je teško iz tog razloga što je broj ljudi za rad bio duplo manji. Također, trebalo je uvesti procedure za rad s COVID pozitivnim ili sumnjivim uzorcima kako ne bi došlo do kontaminacije opreme i analizatora, kao i izlaganja djelatnika riziku od zaraze. I sad primjenjujemo te procedure i imamo pojedinu opremu koja je namijenjena za rad s COVID uzorcima i koja se mora redovito nakon korištenja dezinficirati i dekontaminirati. Spomenuli ste već uspostavljanje molekularne dijagnostike u OB Dubrovnik u sklopu kojeg se provodi i testiranje na SARS-CoV-2.
Mi zapravo ne govorimo o jednom aparatu, već o cijelom jednom sustavu.
Tako je. Trenutno se taj dio dijagnostike vrši u prostoru izvan našeg laboratorija podijeljenom u tri prostorije. U prvoj prostoriji vrši se izolacija RNA, koju treba provoditi u mikrobiološkom kabinetu sa svom potrebnom zaštitnom opremom kako bi se smanjio rizik izlaganja djelatnika virusu. Izolaciju virusa za sad radimo tzv. ručnom metodom što je dosta zahtjevno i dugotrajno jer se nakon svake provedene procedure mora vršiti dezinfekcija. Ali uskoro očekujemo i uređaj za automatsku izolaciju virusne RNA koja će znatno olakšati i ubrzati ovaj proces rada. U drugoj se prostoriji nanose izolirane RNA na pločicu za PCR uređaj. U trećoj prostoriji su dva PCR uređaja na kojima se provode analize prisustva virusne RNA i odrađuje administrativni dio posla. Inače, imamo jako puno administrativnog posla jer je osim uobičajene bolničke administracije potrebno pripremiti tablice s brojem testiranih, a kasnije i rezultatima testiranja za epidemiologe i infektologe naše županije. Dodatno je potrebno unijeti sve podatke o testiranju u CEZIH bazu Nacionalnog stožera. Također, jako veliki broj nalaza se šalje putem e-maila, bilo drugim ustanovama ili osobno pacijentima. Administracija nam oduzima jako puno vremena. Navedeni uređaj se ne mora koristiti samo za testiranje na COVID, odnosno u daljnjem se razdoblju može koristiti za testiranje drugih bolesti. Molekularna dijagnostika danas ima široku primjenu u analizi nasljednih i stečenih mutacija gena, kao i farmakogenetskih testiranja koje mogu utjecati na učinkovitost i nuspojave lijekova. Koristi se primjerice u dijagnostici nasljednih trombofilija, za procjenu cerebro – i kardiovaskularnog rizika te kod raznih zloćudnih bolesti.
Rezultati se izdaju unutar 24 sata od zaprimanja uzorka. Obično rezultate izdajemo isti dan već u popodnevnim ili večernjim satima, ali događa se da za neki uzorak moramo ponoviti testiranje
Koliko je bilo potrebno vremena za naučiti djelatnike na rad u području molekularne dijagnostike?
Područje molekularne dijagnostike samo je jedan segment laboratorijske dijagnostike. Na primjer, za smjenski rad u laboratoriju, naši tehničari se educiraju i po godinu dana jer smjenski rad uključuje poznavanje procesa rada na mnogim analizatorima. Za molekularnu dijagnostiku ta edukacija nekako je bila brža, jednim dijelom zbog potrebe, a drugim dijelom što sama procedura rada koju trenutno radimo nije toliko prezahtjevna kako smo inače naučili. S obzirom da su angažirana četiri nova djelatnika i jedan administrator koji dosad nisu radili u zdravstvu, trebalo ih je naučiti, ne samo proces rada, već i poznavanje bolničkih informatičkih programa. Najbitnije je da su uvijek imali nekoga koga mogu pitati kako nešto treba napraviti u određenoj situaciji.
Za koliko se sati dobije rezultat nalaza?
Rezultati se izdaju unutar 24 sata od zaprimanja uzorka. Obično rezultate izdajemo isti dan već u popodnevnim ili večernjim satima, ali događa se da za neki uzorak moramo ponoviti testiranje. Ipak, trudimo se da rezultat uvijek bude gotov unutar 24 sata. Tijekom zadnjih 15-ak dana uspijevamo obraditi sve uzorke iz naše županije, tako da se uzorci ne trebaju slati za Zagreb.
Koliko na dnevnoj razini Odjel zaprimi uzoraka za testiranje na SARS-CoV-2?
U ‘COVID’ laboratoriju broj uzoraka koji zaprimamo stalno je u porastu. Započeli smo s 50-ak uzoraka dnevno, ali u zadnje vrijeme vrlo često broj zaprimljenih uzoraka je preko 100. U prošli smo petak prešli broj od 150 i puno djelatnika iz našeg laboratorija je ostalo pomoći završiti posao. Dobro je sve dok nema dodatnih ponavljanja analiza, a gotovo uvijek nalaz nekome hitno treba. Bilo je puno dana, kada smo zbog obujma posla, rad završavali u dva ili tri sata ujutro.
Radite do tih sati?
Posao je tako organiziran da se radi dok se sve ne završi što se treba završiti. Trenutno imamo dva tima za rad, jedan u jutarnjem i drugi u popodnevnom terminu. Nastojat ćemo pojačati timove da se može osigurati i eventualno potrebna treća smjena. Imamo veliku podršku ravnatelja i Uprave OB Dubrovnik, kako u nabavi potrošnog materijala, tako i u angažiranju dodatnih djelatnika za povećanje kapaciteta rada u području molekularne dijagnostike. Također, svi odrađeni prekovremeni sati redovno se isplaćuju.
Je li teško nabaviti potreban materijal za rad?
Nastojimo osigurati potreban materijal za rad, što nije uvijek lako. Ako isporuka kasni, tražimo druge distributere koji ga mogu isporučiti.
Kad su došla djeca, vremena za zarone nije bilo, ali zato je onda počeo interes za ronjenje iz aspekta znanosti i njegovog utjecaja na zdravlje
Radili ste i serološka testiranja. Provode li se ona i dalje?
Serološka testiranja radili smo za djelatnike OB Dubrovnik i djelatnike Zračne luke Dubrovnik. Serološki pozitivne ispitanike i dalje pratimo kako bi se ispitalo hoće li njihova antitijela i dalje ostati prisutna u krvi.
Doktorirali ste na Vama bliskoj temi, bolje rečeno – dugogodišnjem voljenom hobiju.
Riječ je o ronjenju. Doktorirala sam na području oksidacijskog stresa i njegovog utjecaja na gensku ekspresiju sirtuina. Sirtuini se još nazivaju i ‘anti-aging’ molekule jer se pokazalo da imaju pozitivne utjecaje na zdravlje i produženje životnog vijeka. Nakon doktorata nastavila sam se baviti tom tematikom. Mentor sam kolegici iz laboratorija, a projekt imamo u suradnji sa Sveučilištem u Zagrebu i Kliničkom bolnicom Dubrava.
Kad ste se zapravo počeli baviti ronjenjem i imate li sad vremena za zarone?
Tečaj za ronjenje položila sam 1999. godine u Ronilačkom klubu Dubrovnik. Prvih godina bilo je puno zarona, kao i ronjenja za Oceanografski institut. Kad su došla djeca, vremena za zarone nije bilo, ali zato je onda počeo interes za ronjenje iz aspekta znanosti i njegovog utjecaja na zdravlje. Prošle godine, polagala sam dodatne tečajeve za ronjenje. Jako volim od svega pobjeći pod more.