Društvo prijatelja dubrovačke starine pripremilo je ususret sjednici Gradskog vijeća analizu prihoda od ulaznica na Gradske zidine, koji se dijele s Gradom Dubrovnikom.
No, DPDS je u priopćenju javnosti napisao i koliki bi bili prihodi u slučaju da je prošao srušeni članak 36. Zakona o ugroženoj spomeničkoj cjelini Dubrovnika, dali su i niz opaski, te prijedloga oko početka ozbiljnih razgovora između DPDS-a i gradskih vlasti.
Priopćenje donosimo u cijelosti:
– Analiza prihoda od ulaznica na Gradske zidine koji se dijele s Gradom (nije uračunato oko 7 posto posjetitelja koji su ulaznice platili turističkom karticom; za razdoblje IX-XII. 2014. pretpostavljena je posjeta na razini prošlogodišnje)
I.-VIII.2014: 53.489.520 (71, 84%) – PDV (10.697.904) = 42.791.616 kn
I.-XII. 2014: c.68.550.000 (100%) – PDV (c.13.710.000) = c.54.840.000 kn
Od toga ½ DPDS-u: 27.420.000 kn (uključujući c. 9.000.000 kn troškova)
½ Gradu: 27.420.000 kn
Da je prošao predloženi Zakon o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika s člankom 36 (a srećom za Grad nije) prihodi
grada iznosili bi:
1. Čitav prihod od ulaznica ide gradu: c.68.550.000 (100%) – PDV (c.13.710.000) = c.54.840.000 kn
2. Nakon odbitka troškova u dosadašnjem iznosu (cca.54.840.000 – 9.000.000) = 45.840.000 kn,
3. Prihod se dijeli popola sa ZOD-om: 45.840.000 : 2 = 22.920.000 kn
4. Dakle Grad bi dobio 22.920.000 kn, odnosno 4.500.000 kn manje nego sada
OPASKE:
1. Tvrdnje Grada da ne bi platio PDV kad bi upravljao zidinama ne stoje. Ako i ne bi platio PDV kod prodaje karata, platio bi ga Grad ili Zavod za obnovu investirajući taj novac, bilo u obnovu Lazareta ili postavljanje/skidanje mikroasfaltnih slojeva.
2. Pogledajmo što bi se događalo s troškovima.
– Kad su u pitanju troškovi radne snage, osim zaposlenih biljetera čiji broj ostaje isti bez obzira tko upravlja zidinama, DPDS zapošljava samo 3 (tri) djelatnika koji brinu o tehničkoj strani poslovanja Društva dok cijela uprava od osnutka DPDS-a radi volonterski.
– Kad bi Grad upravljao zidinama broj zaposlenih bi u početku iznosio 10 – 15 djelatnika s tim da bi se taj broj vjerojatno s vremenom još povećao zapošljavanjem stranačkih uhljeba.
– U isto vrijeme drugom polovicom novca u Zavodu za obnovu brinulo bi sadašnjih 13 djelatnika, s tim da u Zavodu planiraju zaposliti još nekoliko stručnjaka koji bi se bavili obnovom. I gradonačelnik je već bio najavio zapošljavanje nekoliko novih sposobnih (i vj. poslušnih) stručnjaka u Zavod.
– Rezultat: umjesto dosadašnja 3, na poslovima obnove s novcem uprihodovanim na gradskim zidinama bi, osim biljetera, bilo zaposleno oko 30 djelatnika čiji bi broj težio povećanju na 40, a obnova spomenika bi bila skuplja za 25%!
3. Postoje još neke loše strane sadašnjeg Zakona.
– Ovim Zakonom Ministarstvo kulture RH oslobođeno je obveze bilo kakvog financiranja obnove spomeničke baštine na dubrovačkom povijesnom prostoru. Taj iznos se i do sada iz godine u godinu smanjivao, ali je još uvijek bio u visini nekih 5.000.000 kuna.
– Umjesto toga po ovom Zakonu Grad ima obvezu financirati Zavod sa 50% sredstava uprihodovanih od DPDS-a, što bi u ovoj godini iznosilo oko 13.500.000 kuna.
4. I na kraju nekoliko pitanja i prijedloga:
– Kome (osim ovoj Vladi RH) treba ovaj za Dubrovnik štetan Zakon?
– Je li došlo vrijeme raspraviti mogućnost restrukturiranja Zavoda za obnovu koji je, podsjetimo, osnovan nakon potresa 1979., da bi kanalizirao novac prikupljen za obnovu potresom oštećene dubrovačke baštine?
– Isto tako, uzevši u obzir sve navedeno, smatramo da treba, kad se za to steknu uvjeti, početi ozbiljne razgovore između DPDS-a i Gradskih vlasti koji bi urodili još boljom i učinkovitijom obnovom spomeničke baštine u Dubrovniku.
I na kraju: ne stoji tvrdnja gradonačelnika da je gradski proračun zapao u poteškoće zbog izgubljenih prihoda DPDS-a, jer te iznose Grad nikada nije niti imao. Upravo je obrnuto, prihod od zidina je (kao što se vidi) jedna od značajnijih stavki u prihodima gradskog proračuna.
Međutim pravo je pitanje kako se uopće moglo tuđe prihode planirati kao proračunske, k tome u iznosu znatno većem od ostvarenog? – zaključuju iz uprave DPDS-a.