Prije tri i pol tjedna podignuta je optužnica protiv bivšeg HDZ-ovog ministra obrane Marija Banožića. Optužen je za izazivanje prometne nesreće u kojoj je život izgubio 41-godišnji vozač i otac dviju djevojčica Goran Šarić. Slučaj je to koji je zgrozio javnost. Andrija Jarak i Dario Todorović u RTL Dosjeu donose detalje rekonstrukcije nesreće, a ono što je vidio ekskluzivno im otkriva i ključni svjedok – vozač tegljača koji izravno tereti Banožića.
Gospodine Banožiću, koje ste točno ozljede zadobili u sudaru?
Ozljede su bile brojne. Ono što mogu reći da mi je desna noga bila polomljena na tri mjesta i kasnije četvrto nekakvo puknuće, 7-8 rebara, voda na plućima, ključna kost u ramenu. Imao sam po licu 20-ak nekakvih ozljeda, ožiljaka odnosno šivanja. Isto tako, straga je došao nekakav udarac koji je napravio i veliku ozljedu mozga. Imao sam tu sreću, liječničko osoblje koje je bilo je reagiralo i pravovremeno i na način na koje je reagiralo tako da se dogodilo i to buđenje osam dana poslije same nezgode. Ali, prolazim fizikalne terapije i vjerujem da će to sve sjesti na svoje mjesto.
Čega se prvog sjećate nakon amnezije, što je prvo što vam je došlo u glavu?
Pa prvo mi je došlo upravo to da sam vidio bolnicu oko sebe, vidio sam medicinsko osoblje i vidio sam osiguranje koje je brinulo. Mislim da kad bi se sada ovako do kraja premotalo, da su mi tajili tih prvi dan ili dva što se uistinu dogodilo.
Kad ste došli do spoznaje da se dogodilo to što se dogodilo?
Sad kad bi malo morao razmisliti, dan ili dva, to bi bilo po pogovoru drugih sa ne baš previše detalja. Nisu me željeli uzrujavati, vjerojatno s obzirom na ovu cijelu situaciju.
Sjećate li se točno trenutka sudara, tog kobnog momenta?
Da. Točno ga se sjećam. Dakle, ono što je bitno da je to jutro bila jedna moja redovna aktivnost. Naime, ja već duži niz godina imam jednu dinamiku buđenja ujutro, to je ranije ujutro doručak, uzimanje određene terapije i krećem u dnevne obveze. Taj dan nije obveza bila u pitanju, bilo je jedno druženje koje se već dugi niz godina događa u različitim datumima. Riječ je o jednom tradicionalnom lovu gdje sam išao prije svega kao čovjek koji pripada lovačkom svijetu.
Dakle ispred vas je kamion. Objasnite nam, vi se vozite, što se događa?
Dakle, ono što mogu reći je da nakon svoje vožnje koja je išla u pravcu prema Županji, nakon kamiona koji je vozio ispred mene nekakvih 100 metara, na suprotnom traku pojavljuje se kombi bijele boje koji u nekom trenutku sa svojom zadnjom stranom prelazi u moju stranu. Da li se to dogodilo zbog kočenja ili zbog nečeg drugog, ja sad to u tom trenutku ne mogu reći. Uglavnom, njegova zadnja polovica prelazi u moju stranu. Ja u tom trenutku pokušavam kočiti, međutim odlazim na lijevo i zato se dogodilo ono što sam rekao, nije frontalni sudar nego on je bio više bočno, ali dopustimo da to fizika pojasni, da ja ne bi sad ovdje bio prometni stručnjak. Ali, do samog trenutka sam pokušavao da ne dođe do tog kontakta. Ono što sam zadnje mogao je stisnuti kočnicu i pokušati napraviti najbolje što mogu. Međutim, dogodilo se to da ja sam završio u suprotnoj strani. Dogodio se sudar koji se dogodio.
Jeste li konzumirali alkohol tu noć?
Nisam.
Zašto se spominjalo da ste imali 0,20?
To je evo jedan dio za koji sam začuđen, a još sam začuđeniji na sustav da ne reagira na te stvari i želio bih možda da ovo kod mene bude jedan primjer, koji će promijeniti praksu u budućnosti. Pitanje je dana kad će se netko dosjetiti da nekakav član medicinskog osoblja si uzme za pravo slikati medicinski dokument, pustiti ga u javnost da bi sebi ili nekakvim užim članovima obitelji nešto priskrbio.
Znači tvrdite da su vam podmetnuli tih 0,20 i da vi niste imali apsolutno ništa?
0,00 je kod mene bilo alkohola.
Pa kako se moglo pojaviti tih 0,20 promila?
To medicinska struka mora objasniti. Koliko sam ja uspio naknadno to ispratiti, riječ je o etilnom alkoholu koji dolazi iz sredstva koje u biti služi za vađenje krvi kao dezinfekcije. Što se tiče nalaza, ne možemo reći da je on lažan. On je kao takav postojao u medicinskoj dokumentaciji, ali to nije alkohol koji je izvađen iz moje krvi. To je znači alkohol koji je donesen na tijelo s ciljem dezinfekcije. Nije istina da sam na ikakvim lumpovanjima bio tu noć. Dakle, ja sam bio potpuno trijezan, bio sam potpuno sabran kao i svako jutro kad se ustajem i ne sjedam jednostavno u auto, a pogotovo taj dan kad ću imati oružje u rukama.
Ja sam prvih 13 dana bio u bolnici. Nakon izlaska iz bolnice, ja sam došao na kućnu adresu. Tada je nastao upravo taj jedan pritisak kroz medije zašto ja nisam uhićen, zašto ja nisam sada već u istražnom zatvoru… Ja sam bio pod onim terapijama, jer sam izašao iz bolnice, i mislio sam se zašto sad? Što ja sad tu činim krivo? Ja ne idem nigdje iz države, ja sam tu… Policija kad je došla na vrata donijela poziv, ja sam pitao kada trebam doći. Kažu oni možete već sutra. Pitao sam kada, rekli su možete već od 7 sati. Ja sam u 7:10 odmah sutra bio u policijskoj upravi u Vinkovcima gdje smo imali razgovor. Međutim, ja u tom trenu zbog silnih terapija koje sam imao, nisam mogao jasno razabirati mnoge događaje, a pogotovo to jutro. Ono što je teško za slušati je kada vidite ili čitate nekakve prezentacije u medijima koje uistinu nemaju veze sa tim događajem.
Na primjer koje? Recite nam neki primjer.
Pa evo, recimo ovo da sam bio pijan ili recimo da auto nije bio homologiran, odnosno da nije imao sve potrebne ateste što isto nije istina. Nekakve teze o pretjecanju. Ja nisam pretjecao to jutro. To je ono što zbog same čistoće ovoga događaja, kako sam rekao čovjek je izgubio život, ja želim da prije svega istina izađe van. Više pročitajte ovdje.