Izložba alata iz stolarske radionice Marka Mijovića Kočana (Đurinići, 1906. – Zagreb, 1974.) otvorena je danas u Sveučilišnom kampusu.
Pozdravnim govorima izložbu su otvorili rektor Sveučilišta prof. dr. sc. Nikša Burum, pročelnica Odjela za umjetnost i restauraciju doc. dr. sc. Sanja Žaja Vrbica i dr. sc. Stijepo Mijović Kočan. Radi se o zbirci tradicionalnog alata za obradu drva iz radionice obitelji Kočan u Đurinićima iz pretežno 1915., a zbirka je poklon dr. sc. Stijepa Mijovića Kočana Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku za obuku i rad studenata konzervacije-restauracije.
Rektor Burum i pročelnica Žaja Vrbica zahvalili su na vrijednoj donaciji i istaknuli kako alat svjedoči tradiciji koja postoji na ovom području dugi niz godina, ali i kako je donacija polučila rezultat jer su studenti već dio alata restaurirali i s njim će se služiti u svojemu radu. Mijović Kočan prisutnima je pročitao dvije pjesme sjećanja na oca – o njegovoj tamburici i o blanji (planjunu). Inače, Mijović Kočan napisao je zabilješku o alatu, u kojoj piše, između ostaloga, kako je najpoznatiji uradak njegovog oca tamburica koju je izradio još kao dječak, trinaestogodišnjak, uz stručno vodstvo svojega majstora kod kojega je učio zanat. Zabilježio je i kako je njegov otac obogaćivao naslijeđeni alat, nabavljao nove primjerke te kako je u radionici, u trenutku darivanja alata Sveučilištu u Dubrovniku, prema zapisanom bilo oko 400 različitih manufakturnih alatljika, a najznačajnije su blanje, njih 78, svaka drugačijega profila dlijeta te drvene stege, morse za učvršćivanje dasaka pri obradi itd.
Ovim povodom Mijović Kočan izjavio je i: „Sretan sam što sam mogao darovati alat Sveučilištu u Dubrovniku, u gradu moje mladosti, divnim i dragim osobama u toj sveučilišnoj kući i na restauratorskom odjelu, u nastavne i znanstvene svrhe jer sam i sam bio sveučilišni nastavnik i znam koliko je valjano obrazovanje važno; drago mi je ako i ja tomu makar malo pridonesem. Dr. sc. Margarita Bego uzela je u ruke ostatak ‘ćaćine tamburice’, zamijetio sam silno njezino uzbuđenje i rekla je – mi ćemo je obnoviti! I, doista je obnavljaju. Usrećuju me. I moj izmučeni tata se smješka negdje iza kumulusa! Zahvalan sam nastavnicama Bego i Žaja Vrbica, te nastavniku Denisu Vokiću koji je preuzeo od mene darovani alat, na kraju i rektoru prof. dr. sc. Nikši Burumu, čija dobrota sve to omogućuje.“
Izložba alata bit će otvorena do 24. lipnja 2017.