Supružnici Paula i Đelo jr. Jusić ne staju u svom kreativnom radu te predano i neumorno rade na stvaranju novih, značajnih dokumentaraca. Ovoga puta provode u djelo itekako njima blisku temu. Riječ je o dokumentarcu o Dubrovačkim trubadurima. Inače, ovo je prvi dokumentarni film o ovom neponovljivom sastavu, a puni naziv je ‘Jedan dan – priča o Dubrovačkim trubadurima’. Priča je to, kako kaže Đelo jr. Jusić, o jednoj mladosti, odrastanju, prijateljstvu iz kojeg se izrodio jedan od najvećih kako dubrovačkih, tako i jugoslavenskih izvoznih proizvoda onog vremena – veliki Dubrovački trubaduri.
Trnovit put
Jusić ističe kako se definitivno radi o zahtjevnoj temi jer je od osnivanja i aktivnog djelovanja Dubrovačkih trubadura prošlo više od 60 godina.
—Govorimo o vremenima kad nije postojala današnja svakome dostupna tehnologija tako da su automatski i arhivski materijali, od fotografija do video zapisa, puno teže dostupni i manje ih je. Kako vrijeme prolazi, pjesme poput, ‘La musica di notte’, ‘Pusti da ti leut svira’, ‘Jedan dan’, ‘Luda mladost (Ulicama moga Grada)’ i brojne druge u narodu postaju prihvaćene kao ‘narodne pjesme’, dok oni koji su ih napisali, izveli i proslavili s dolaskom novih generacija polako padaju u zaborav – naveo je Jusić. Cilj ovog filma je baš to ne dozvoliti.
—Današnjim generacijama u doba hiperprodukcije, interneta, društvenih mreža i medijskih platformi je nezamislivo koliki trnoviti put je u ono doba trebalo proći kako bi jedna pjesma, od same ideje, došla do slušatelja. Svaka se pjesma trebala uvježbati do savršenstva jer se snimalo sve odjednom. Dakle, cijeli orkestar, dirigent i Trubaduri sa svojim instrumentima bi ušli odjednom u studio, stali oko jednog mikrofona i snimaj. S obzirom na to da bi producent zadužio magnetofonsku vrpcu koja je bila ograničena s trajanjem, nisi mogao ponavljati u nedogled, nego snimi dvije verzije i to je to. U današnje doba tako snimati mogu jedino najveća svjetska imena klasične glazbe nakon mjeseci neumornog vježbanja i nitko drugi. A danas kad poslušate te snimke Trubadura, one bez ikakvih tehničkih intervencija zvuče puno bolje od mnoge današnje produkcije gdje se uz pomoć tehnologije ‘pegla’ svaki ton na svakom instrumentu, a o vokalima da ne govorim – istaknuo je Jusić za DuList.
Putovanja po 24 sata
Riječ je naravno o sastavu u kojem je djelovao i kojeg je osnovao njegov pokojni otac, maestro Đelo Jusić. Zbog toga mu dokumentarac itekako znači.
—To je Pauli i meni bila još veća motivacija da se prihvatimo tako zahtjevnog projekta, ali je samim time i odgovornost puno veća. Želja nam je napraviti jedan ‘dokument’ u kojem bismo objedinili sve njihove uspjehe, uspomene, bogate karijere, dogodovštine, a kako bi ostale za sva vremena svim generacijama. Zamislite iz današnje perspektive krenuti iz Dubrovnika za, primjerice, Maribor. Danas vam za to treba 6 sati ugodne vožnje, a 60-ih godina ne postoji nikakva auto cesta, ne postoji niti magistrala, a ondašnji kombiji su veličine današnjih karavana. To putovanje je trajalo po 24 sata. E sad, da bi u takav kombi stalo njih 6 s garderobom za nastup, svim instrumentima i ozvučenjem, morali su izvaditi sva sjedala, osim vozača i suvozača, ukrcati instrumente, na zvučnike staviti spužve i na njima sjedati. Nakon takve avanture, trebali su obući kostime i održati koncert. Sutradan, opet sve u kombi i pravac Skopje… Tako mjesecima – prepričava Jusić jednu od ‘dogodovština’ glazbenika u prošlim vremenima.
Svi su oduševljeni idejom
Njegov dundo Mujica Jusić, Luciano Lući Capurso i Ladislav Pađen Laci dosad su bili neki od njihovih sugovornika. Svi sugovornici su, kako navodi, oduševljeni idejom i rado sudjeluju u realizaciji.
—Na žalost, dio članova prve originalne postave Dubrovačkih trubadura Đelo, Marko, Hamo i Bobo nisu više s nama, ali smo izuzetno počašćeni što smo imali priliku razgovarati sa Lacijem i Lućijem. To je ta čuvena šestorka. Mujica je prva alternacija koja je ‘ušla’ u Trubadure na mjesto bubnjara kad je Laci morao na odsluženje vojnog roka u JNA. Kasnije je kroz bend prošlo još jako puno kvalitetnih glazbenika, poput Olivera Dragojevića, Mila Hrnića, Srećka Kljunka, Matka Tomaševića, Nevia Končića i brojnih drugih. S obzirom na to da su Trubaduri aktivno djelovali i imali puno suradnika na području cijele bivše države, tako se i sama snimanja odvijaju po cijeloj ex-Yu. Radilo se o globalno popularnom bendu pa je tako zanimljivo da je prije desetak dana Paula za potrebe filma u New Yorku na Manhattanu snimala današnju MetLife mega zgradu, nekad u vlasništvu PanAm-a, u to doba jedne od najvećih i najpoznatijih avio kompanija. Vlasnik PanAm-a se toliko oduševio s Trubadurima da ih je krajem 60-ih pozvao u New York, ispraznio kompletno prizemlje zgrade, gdje su bili smješteni šalteri, postavio pozornicu i organizirao koncert Dubrovačkih trubadura – rekao je. Onaj dio koji je izuzetno dugotrajan je pregledavanje televizijskih arhiva na području cijele ex-Yu jer su nekad postojali televizijski centri Zagreb, Beograd, Titograd, Sarajevo, Ljubljana, Skopje…, a Trubaduri su snimali za sve njih.
—To je jako zanimljiv, ali i jako naporan dugotrajan posao jer su materijali stari 60-ak godina, loše su kvalitete i uglavnom su slabo arhivirani i popisani bez podataka o godini i pjesmi pa na kutiji piše samo, npr. ‘Du trubaduri’. Tako da moramo pregledavati svaku vrpcu i kasetu. Samo u arhivi HRT-a ima stotinjak kaseta. Onda u svemu tome postoji svega 15-ak kaseta s originalnim sadržajem dok su na drugima kopija kopije istih materijala, ali morate sve pregledati da nešto ne promakne. Svakim razgovorom, pregledavanjem video i foto materijala saznamo nešto novo i to je čar ovog posla – ističe nam Đelo jr. Jusić koji otkriva kako je završetak filma predviđen do kraja 2024. godine. Nakon toga slijede kino premijere te emitiranje na nacionalnim televizijama u cijeloj regiji.
PAULA I ĐELO – 37 GODINA LJUBAVI
Jednostavno se nadopunjujemo
Sa suprugom Paulom ima producentsku tvrtku ‘Adria Ton Production’ koja se bavi audio i video produkcijom. Nedavno su proslavili 37 godina ljubavi. —Mislim da je najljepše kad naiđete na osobu s kojom dijelite i privatni i poslovni život. Ja sam imao sreću da na takvu osobu naiđem u mladosti. Tako Paula i ja funkcioniramo već dugi niz godina. Jednostavno se nadopunjujemo. Naravno da nije uvijek sve idealno i da se ne slažemo uvijek u svemu, ali cijeli život je prepun kompromisa. Radimo kreativan posao tako da u biti i ne postoji trenutak kad ‘ne radimo’. Uvijek smo aktivni jer nekad dobra ideja dođe za ručkom, nekad na putovanju ili u kinu… Iza nas su brojni uspješni dokumentarni TV projekti, poput: 180 epizoda ‘Bajkovite Hrvatske’, serijal ‘Lijepa naša Domovina’, dugometražni filmovi poput ‘Ljudi od mora – Odred naoružanih brodova’, ‘Bazilika srca Isusova’… Za naše projekte smo primili brojne međunarodne nagrade struke na što smo jako ponosni. Također sam izuzetno počašćen, od strane Grada Dubrovnika, što sam skladao originalnu glazbu za Spomen sobu poginulih dubrovačkih branitelja koja je u procesu obnove i uskoro bi trebala biti otvorena. Glazbeno djelo je suita ‘Heroji nikad ne umiru’ u trajanju od 22 minute te kroz 5 stavaka prolazi kroz najteže dubrovačke dane – ističe nam Đelo jr. Jusić.
Foto: Privatna arhiva