Hidroelektrana Dubrovnik u Platu, 550 metara udaljena od mora, osim najkorisnijih jedna je i od najljepših hidroelektrana u Hrvatskoj, ako ne i šire.
Uvijek je zgodno prošetati njome, a mi smo za ovaj broj DuLista odučili to učiniti s fotoaparatom. Kroz impresivno postrojenje, zadnju hidroelektranu na slivu rijeke Trebišnjice i koja ispušta oko oko 100 metara kubičnih u sekundi a dijele je dvije države, proveo nas je direktor pogona HE Dubrovnik Mato Mišković. U HE ‘Dubrovnik’ zaposleno je pedesetak ljudi, a saznajemo odmah na početku i niz zanimljivih informacija koje ovu elektranu čine toliko posebnom. Osim što se nalazi u dvije države, njen visinski, bruto pad je 295 metara, a kota akumulacije na Gorici u BiH, slijedi vodostansko postrojenje, impozantni podzemni objekt nakon koje vertikalno idu cijevi prema strojarnici, te za kraj, odvod prema moru. Gotovo na samom ulazu, na kojem se sada mijenja pod, nalaze se dva generatora i dvije Francisove turbine koji čine jedinicu agregata koja, zapravo, proizvodi struju. U neposrednoj blizini prostor je za dva nova generatora, no o tome – nešto kasnije.
Masa, rotor i remont
– Agregat se sastoji od turbine kao pogonskog dijela te generatora kao jedinice koja proizvodi struju. Generatori su obnovljeni 2012. i 2015 godine i obnovom je povećana snaga agregata s 2 x 108 MW na 2 x 126 MW. Stalno su u pogonu od 1965. godine, otkad je otvorena HE, nisu mjenjani, ali su zato temeljito obnovljeni – priča nam Mišković u obilasku. Francisove turbine proizvode snagu od 116 MW, a nazivna snaga agregata nakon obnove je 126 MW, dodaje. Dok điravamo, saznajemo i to kako je HE često domaćin školarcima koji također obilaze ovo impresivno postrojenje. Inače, tijekom izgradnje naišlo se na podvodnu spilju, koju se izgradnjom zapravo zaobišlo. Danas je ona nedostupna, zabetonirana, jer je 2007. godine kroz nju probila voda i ušla u strojarnicu, saznajemo. Na katu niže vidimo turbine, promjera desetak metara a koje nosi teret od 312 tona na koje se oslanja generator gdje je samo masa rotora 320 tona. Kad se radi remont HE, u ljetnim mjesecima, rotor se vadi vani uz pomoć dvije velike dizalice.
– To jedan od najdelikatnijih poslova u elektrani i zaista, ako je nešto stresno, onda je definitivno to. Da se bilo što dogodi, bili bismo u svjetskim vijestima, a rizik realno postoji – priča nam dalje direktor Mišković. Ovaj napon koji se stvoro odlazi na transformatore, 220 kilovolti, odnosno na postrojenje s gornje strane Jadranske magistrale.
‘Domaća pamet’, odličan uvoz i odnos prema okolišu
Oprema je, ističe Mišković, kvalitetna a gotovo sve rađeno je ‘domaćom pameti’.
– Originalni generator je isporučila američka firma General Electrics a turbine francuska firma Neyrpic. Ostalu opremu manje više također imamo uvoznu i još uvijek je rotor s osovinom manje-više originalan, uz naravno promijenjene namote i neke druge stvari koje s vremenom mogu postati kritične. Tu je i sustav uzbude – ističe Mišković – Končarevo rješenje uz kočni transformator. jednostavno rečeno, kad se zaustavlja generator, napaja se sustav uzbude iz kočnog transformatora uzmjesto iz uobičajenog generatora i on služi kao rezerva.
– Kod pogona kao što je HE Dubrovnik vodi se računa da se sustavi udvoje. Sva pomoćna oprema koja nije skupa je udvojena što bitno smanji rizik od kvara i poveća sigurnost – dodaje i pokazuje opremu koja je tu dijelom od samih početaka, naravno danas više ne u funkciji jer su ovu muzejsku tehnologiju zamijenili digitalizirani sustavi, također u velikoj mjeri domaće industrije poput Končara ili Brodarskog instituta.Dolazimo do ulaza-izlaza, ponovo kraj generatora gdje se nalazi prostor takozvane druge faze.
– Ovdje bi se trebala ugraditi još dva generatora s nešto malo više snage od postojeća dva. Trenutni su 126 mW, dok bi novi bili dva puta po 152 MW i to je opcija koju mi zagovaramo, a ona zahtjeva izgradnju novog dovodnog i odvodnog tunela. Prostor u strojarnici je osiguran, kao i određene pripreme za neke građevinske radove koji se trebaju napraviti u strojarnici. Ovaj prostor iskopan je u samom početku radova jer je odmah bio predviđen prostor za nove generatore. Iz različitih razloga projekt je zaustavljen i mi ga stalno kandidiramo prema HEP-u, Vladi i prema Europi, međutim postoje okolnosti koje nam ne idu u prilog, dogovor s drugom stranom, odnosno BiH. Isproblematizirana je priča s ‘Gornjim horizontima’ tako da se taj projekt ne afirmira se u potrebnoj mjeri, a predstavlja jedan od najboljih energetskih projekata u Hrvatskoj s obzirom na omjer uloženih sredstava i ostvarene energije – dodaje direktor Mišković uz napomenu kako se u odnosu između dvije države rješenja ipak naziru jer se shvaća vanost projekta.
– Dogovor bi podrazumijevao ravnomjernu raspodjelu energije. Prema sadašnjoj situaciji, iz ove hidroelektrane Hrvatska dobiva 50 posto energije od one proizvedene a s agregatom raspolaže i BiH. Mi dobivamo vodu, dio instalacija, HE nema samo strojarnicu, tu je i dovodni tunel od 16 km promjera 6 metara, većim dijelom na području BiH, potom akumulacija i instalacije s opremom i zauzetim prostorom koje su također u BiH. Na našem području je pak strojarnica, postrojenje i ispust vode u more te mi preuzimamo posljedice te činjenice – napominje. S obzirom da u jednoj sekundi otprilike stotinu metara kubnih slatke vode ulazi u Jadran, zanimalo nas je i postoje li posljedice na okoliš i hoće li se što promijeniti nakon izgradnje novih sustava, odnosno hoće li se razina temperature mora još više spustiti.
– Prema preliminarnim studijama utjecaja na okoliš, HE bi radila na način da ne bi imala daljnih utjecaja na prirodu. Dnevne količne koje se ispuste u more tokom ljetnih mjeseci bile bi jednake kao sada i izgradnja druge faze ne bi imala dodatne utjecaje na rashladu mora. Inače, elektrana ima blagotvorni utjecaj na more jer velika količina slatke vode oplemenjuje život organizama i formira trajnu struju koja čisti župski zaljev i onemogućava dolazak smeća. Tu bi se inače taložili različiti ‘problemi’ što bi imalo negativni ekološki utjecaj na župski zaljev. Ova voda se koristi i u crnogorskom primorju kao pitka voda, dakle nije zagađena uz minimalnu doradu – napominje. Rad hidroelektrane od prvog dana ima učinak i na smanjenje rizika od poplave koja je bila redovno stanje u Popovom polju, dodaje nam.
Oslonac za dubrovačko područje
‘Što sve elektrana opskrbljuje po Hrvatskoj?’ bilo je naše iduće pitanje.
– Jedan generator hidroelektrane povezan je na elektroenergetski sustav BiH i polovica energije se troši u RH, to je pet do deset posto potrošnje tj. proizvodnje, ukupne, hidroelektrana u RH. Tokovi energije su međutim teško sagledivi – dalje će Mišković. HE Dubrovnik je, kaže, riješila problem i bila veliki doprinos u napajanju Dubrovnika a ispadi struje, pogotovo kompletnih područja, su sve rjeđi.
– HE značajno doprinosti sigurnosti jer mi ovdje nemamo mrežu dalekovoda odnosno ‘sigurnost s više strana’. Elektrana ima tu prvorazrednu ulogu a trafostanica spojena na naš vod koji je opet povezan sa čvorištem u BiH, riješila je grad na jedan dobar nčin – i ne samo grad, već i Župu, a u perspektivi i Konavle. Mi smo, zbog velikog broja sati rada, oslonac za dubrovačko područje – napominje dalje te spominje i rješenja oko područja Neretve, ali i probleme oko projekta HE Ombla.
– Što se tiče Neretve, ako bi se uspjela dogovoriti izgradnja druge faze, gdje bi se dijelila energija, te gdje bi se dogovorio režim korištenja sliva Trebišnjice, u ljetnim mjesecima mogle bi se koristiti veće količine vode nego što ih sad dobiva Neretva. Na taj problem se reagira iracionalno, što je uobičajeno, a primjer za to je upravo i HE Ombla, projekt koji je odgođen. Dotok Omble približavao se nedavno stogodišnjem minimumu, da nije bilo iracionalnih reakcija već realna ekološka potpora, formirao bi se podzemni spremnik koji bi napajao Dubrovnik sigurnom i čistijom vodom i imali bismo veliku ekonomsku korist, no projekt je kompromitiran iracionalnim reakcijama koje se sve češće događaju u energetici – mišljenja je Mišković, uz nadu kako će se ‘Dubrovnik 2’ realizirati – što prije.