Prvi komunalac, doktor i psiholog. Takav je dojam ostavio nakon razgovora načelnik Općine Mljet, HDZ-ovac Đivo Market. Bavi se najviše komunalnim pitanjima, sa svojim otočanima pokušava riješiti desetljećima nerazriješena imovinsko-pravna pitanja, a prema njegovim pričama Mljećani ga traže za svakakve privatne i poslovne savjete.
Ima dana kada u isto vrijeme prima dvojicu. Jednog u svom uredu, a drugog u Vijećnici. Ipak, priznaje, malo toga on može riješiti, tek progovoriti koju s njima, posvetiti im malo vremena i saslušati ih, do novog susreta koji, u pravilu, bude zakazan već za mjesec dana. I tako opet iz početka. No Mljet i njihov načelnik ovih se dana suočio i s puno većim problemima. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije blokiralo je račun općine, točnije njihovog komunalnog društva, pa Mljetu prijeti nestašica vode i goriva. Je li doista riječ o alarmantnoj situaciji i gdje su problemi nastali pojasnio je načelnik Općine Mljet Đivo Market:
Prijetnja oskudicom vode i goriva postoji jer je jedan račun naše komunalne tvrtke blokiran, a blokiralo nas je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije zbog neplaćenog obroka za otplatu dugovanja nastalih prilikom izgradnje benzinske postaje u Sobri još 2001. godine. Bivša vlast sa SDP-ovim načelnikom Nikolom Hajdićem ostavila nam je u nasljedstvo reprogramirani dug u iznosu od 2,2 milijuna kuna koje trebamo otplatiti u 11 obročnih rata, dakle svaka tri mjeseca po 200 tisuća kuna ili prevedeno oko 3 tisuće kuna dnevno! To za Mljet nije moguće jer otočka komunalna tvrtka ne može stvoriti višak od 200 tisuća kuna svaka tri mjeseca.
Psihoza na otoku
Pa otkud priča da Mljetu prijeti redukcija vode i goriva. Je li to psihološki pritisak ili stvarna opasnost?
Nama nitko neće vodu uskratiti, no problem nastaje u trenutku kad nam benzinska pumpa ostane bez goriva. Pa ne mogu naše cisterne, koje svakodnevno distribuiraju vodu prema domaćinstvima voziti na zrak! Zato se voda povezuje s gorivom. Tajming ove blokade je, najblaže rečeno, jako zločest, jer napraviti nam kriznu situaciju usred ljeta, pred Veliku Gospu, je jako neodgovorno i neprihvatljivo. A nama je to napravila naša Država! Na Mljetu danas, u srcu sezone, osim 1100 stanovnika, imamo i oko 2 tisuće gostiju, te oko 300 brodova u akvatoriju Mljeta s posadom od 4 do 5 ljudi, što znači da je na Mljetu sada oko 4 tisuće duša. I zamislite da u takvoj situaciji ostanemo bez vode. Pa nastao bi totalni kolaps! Bila bi to jako loša situacija po Mljet i mljetski turizam, a naravno i po općinsku vlast koja je na koncu odgovorna, a ni kriva ni dužna, za stanje u kojem se nalazi. Mi smo sezonu dobro pripremili, zalihe goriva i vode su nam bile na visokoj razini, svi su spremnici bili napunjeni. Blokadom se stvorila sasvim jedna drukčija situacija i otok živi pod psihozom.
Mi ćemo izdržati ovo ljeto. Ne želim podizati paniku, ali činjenica je da problem postoji, i to problem koji nam je država zadala, problem koji smo naslijedili od bivše općinske vlasti. Otimanje novaca s računa komunalnog društva reflektirat će se na život otoka ove jeseni. Tada više neće biti goriva, a neće biti ni novaca za kupiti novog.
Hajdiću zamjeram…
Spomenuli ste kako je benzinska stanica izgrađena još 2001. godine. Zašto do danas nije otplaćena?
Mljet je jedna od rijetkih općina koja u svom vlasništvu ima benzinsku postaju. Takva je bila odluka bivše vlasti, a danas kada se želimo na neki način riješiti te benzinske postaje to nije moguće jer je nitko ne želi. Konkretno INA nema interesa za njeno preuzimanje, a nama ta postaja, koliko god ona za Mljet bila neophodna, samo stvara dugove.
Moji prethodnici su 2011. godine dugovanje Ministarstva regionalnog razvoja, koje je pošlo u zastaru, prihvatili kao dug. To dugovanje je 10 godina bilo zaboravljeno da bi ga oni nesmotreno prihvatili. Ne želim reći da su oni to napravili smišljeno ili u zloj namjeri, već upravo nesmotreno. S druge strane, zločesto je bilo što je bivši načelnik Nikola Hajdić u intermezzu primopredaje vlasti, nakon što je izgubio izbore, potpisao otplatni rok. To je zločesto i to zamjeram bivšoj vlasti.
Godinu i dva mjeseca ste načelnik Općine Mljet i znali ste za taj problem. Jeste li pokušali razgovarati s nekim u Ministarstvu regionalnog razvoja i Europskih fondova?
Pokušao sam, međutim, oni su me odbili pod izlikom da ne mogu ništa te su me usmjerili na Ministarstvo financija, a oni mi opet rekli da je to isključiva nadležnost Ministarstva regionalnog razvoja. I tako se vrtimo u krug, trošimo energiju, a nismo ništa riješili. Očito je zavladao neki strah. Svi se po Zagrebu, po ministarstvima slažu da taj dug nije korektan, ali nitko ne želi potpisati otpis dugovanja. Na koncu jedino što tražim je otpis dugovanja. Danas se otpisuju i puno veći dugovi i to prema privatnim tvrtkama, a nama se naplaćuju i kamate. I to kakve, s 1,4 milijuna kuna dug se povećao na 2,2 milijuna kuna. Općina je gotovo uspjela vratiti glavnicu i ostale su samo kamate koje će nas doći glave jer ih nećemo moći vratiti.
Kako se ranije namirivalo dugovanje? Kako je komunalno društvo uspijevalo uprihoditi 70 tisuća kuna mjesečno?
Kako? Nikako! Jednu godinu Ministarstvo regionalnog razvoja je prema Općini uskratilo subvenciju za vodu i na taj način ‘prebilo’ 600 tisuća kuna. To neisplaćivanje subvencija, odnosno zatvaranje duga s državnim subvencijama smatram nezakonitim. Slijedeće godine su zaboravili na otplatu duga, da bi je evo sad opet aktivirali. Meni je sve to neshvatljivo.
Zaraditi višak od 70 tisuća kuna mjesečno ne mogu ni tvrtke koje su itekako stabilnije, a kamoli mljetsko komunalno društvo, koje osim dugovanja za takozvani kredit za benzinsku pumpu, ima još i nekoliko milijuna naslijeđenog duga. Konkretno, gotovo milijun kuna smo dužni Gradu Dubrovniku i to tvrtki Libertas za autobusne linije i tvrtki Čistoća za odvoz našeg smeća do Grabovice. Meni ne preostaje ništa drugo nego ovaj tjedan poći do Dubrovnika i s gradonačelnikom Vlahušićem se pokušati nekako dogovoriti. Taman i da preuzme naše udjele u gradskim komunalnim tvrtkama Libertas, Boninovo, Čistoći da na taj način dođemo do novog odnosa i krenemo od nule. Ne znam kako drukčije.
Mljetska komunalna tvrtka je jednostavno bila generator dugovanja i stvaranja novih dugova. Znači i bez tog kredita komunalno društvo je u jako teškoj situaciji, a kamoli s tim kreditom koji je izmišljen i nametnut.
Balkanske feste po Zagrebu
Pa ako ste zatekli rupu u proračunu, brojne dugove, ugovore potpisane u čudno vrijeme, zašto niste reagirali već ranije?
Neka, nije preša. Tek sam godinu i 2 mjeseca načelnik. Ipak ono što je očito, vlast koja je 12 godina vladala niti je bila dobra za otok, niti je bila mljetska. Mnogo se novaca trošilo za promociju pojedinaca, a zapostavili su se ljudi koji tu žive. Nametnuli su famozni komunalni doprinos koji je po metru kubnom iznosio 80 kuna. Mljećani su morali plaćati skupi komunalni doprinos da bi oni iz općine mogli organizirati tulume po Zagrebu. Neki su primijetili kako se ove godine nisu održale Mljetske noći u Zagrebu. Nisu, i na takav način kako se radilo ranijih godina i neće. Mi smo bili na raspolaganju, ali Općina ne želi biti sponzor opće hrvatske, da ne rečem balkanske feste. A to je dosad bilo tako. To ne mogu dopustiti. Mi smo mala općina, s malim proračunom i nijedna lipa koja je zarađena na otoku neće ići izvan njega za promidžbu pojedinaca i jedne politike.
Kroz Nacionalni park Mljet dnevno prođe stotinu gostiju. Uprihodi li išta Općina od prodaje ulaznica?
Naravno da ne. I to nije normalno jer Nacionalni park je na području Općine Mljet, a nije Općina Mljet na području nacionalnog parka. Ulaznice su isključivo prihod Nacionalnog parka i mi od njih, kao jedinica lokalne samouprave, ne dobivamo ništa. Nijedna lipa od izletnika se ne slijeva u proračun. Nacionalni park nam je po nekim sporazumima plaćao nešto malo za odvoz smeća, a i to nam je bio problem jer nismo odmah našli zajednički jezik koliki bi to trebao biti iznos. Jako sam nezadovoljan i razočaran što to nije jedan značajan prihod Općine, one iste jedinice lokalne samouprave koja mora skrbiti za mnogo toga na Mljetu, o smeću, javnom prijevozu, vatrogasnoj postrojbi. Čak nemamo nikoga ni u Vijeću Nacionalnog parka jer to Zakonom nije propisano. Mi kao općina nemamo nikakve ingerencije nad njima. Oni su vam država u državi, ubiru novac od turista, a kao da se nalaze negdje drugo, a ne na Mljetu.
Sada i Crkva traži povrat svoje zemlje u dijelu Nacionalnog parka?
Bogu hvala s njima smo u mnogo boljim odnosima. Sporazumi koje smo potpisali ulijevaju nam optimizam da ćemo u skoro vrijeme raditi zajedno za dobrobit Općine Mljet.
Privezišta u Sobri
Za pretpostaviti je da ne ubirete ništa ni od nautičara. Spomenuli ste da je dnevno 300-tinjak jahti u mljetskom akvatoriju?
Ni kune. Jedan dio nautičara plaća sidrenje Županijskoj lučkoj upravi, a jedan veliki dio, nažalost ovdje se sidri ilegalno. I od toga nitko nema koristi. Mljetu su nužna privezišta ili marina. Budući da su planirane izmjene županijskog plana, planiramo aktivno sudjelovati s novim prijedlozima kojima bismo stvorili preduvjete i pravnu podlogu za izgradnju privezišta. Konkretno u uvali Sobra, tamo je danas ribogojilište koje seli prema dijelu između Sobre i luke Prožura, pa bi se u samoj Sobri otvorio lijepi prostor za razvoj nautičkog turizma.
Razvoj turizma je sveden na jedan hotel u Pomeni i privatne iznajmljivače. Što je s ruskim investitorima, afera s prodajom zemljišta dugo je vremena punila novinske stupce?
Postojala je i dobra vjera i dobra namjera da se turistički kapaciteti na otoku povećaju. Pred desetak godina su se pojavili ruski investitori i držim da je cijela priča mogla biti doista pozitivna po Mljet. Dogodili su se problemi sa zemljištem u trenutku prodaje. Naime, iako je Općina Mljet bila upisana u vlasničke knjige kao vlasnik, stvarni vlasnik nije bila Općina već Država. Moji prethodnici, a bila su tri prije mene, nisu prodali nijedan komadić općinske zemlje, a da nisu bili upisani kao vlasnici. Stoga ostaje i danas nejasno zašto se država kao dobar gospodar nije upisala u zemljišne knjige, nego je pustila da Općina Mljet prodaje nešto što navodno nije njezino. I nije Općina prodavala samo Rusima nego i mnogim malim privatnim investitorima, Mljećanima, koji bi bili gradili obiteljske kuće i manje turističke objekte. Iako je priča o dvije parcele dospjela do medija takvih oštećenih kupaca ima na stotine. i u ovom je slučaju Država zakazala.
Mljetska politika je, konkretno, kriva što je potrošila olako novac od prodaje zemljišta. Riječ je o oko 50 milijuna kuna koje je općina utržila od prodaje zemljišta i taj je novac 2005. godine sjeo na račun općinskog proračuna. Dobar dio sredstava je potrošen na poboljšanje kvalitete infrastrukture na Mljetu, međutim, Općina je radila nešto što je bila dužnost Države. Ali ne, općina se isprsila i financirala državne projekte.
Jesu li vam se obratili ruski investitori?
Da, njihovi odvjetnici, ali nisu to bili nikakvi konkretni razgovori. Imat ćemo jako velikih problema ako Rusi, kako ih mi zovemo, a to su tvrtke osnovane na Mljetu, čiji su osnivači tvrtke iz Europske unije, dobiju sporove u kojima traže povrat novca. Oni na jedan način žele zemljište, a na drugi povrat novca. Prošlo je 10 godina tijekom kojih im nije dozvoljeno ulaganje, a dali su novac, platili su zemljište. Ono što ja mogu zaključiti iz razgovora, oni ipak još uvijek gaje nadu za investiranjem na otoku.
Činjenica je da je Općina Mljet na svoj račun dobila te novce, činjenica je da je taj novac potrošen i treća stvar je da nažalost ti investitori, koji su kupili zemljišta, danas nisu vlasnici. Sve je to nevjerojatno loša priča. Oni traže povrat sredstava, naravno, uvećan za kamate što bi u konačnici moglo iznositi i trostruko više od onoga što su platili. Mi kao Općina ne negiramo na sudovima da su oni novac uplatili. Jedino rješenje vidim da država ispravi štetu na način da Rusima prizna vlasništvo nad tim stotinama tisuća metara četvornih zemljišta koje su kupili u prožurskom portu i Saplunari. S druge strane Općina i Država trebaju regulirati odnose kako god znaju i umiju jer uostalom tih 100 milijuna kuna, koliko će s kamatama iznositi potraživanja investitora iz Rusije, nije problem Općine Mljet već više razine.
Pozitivni pomaci u infrastrukturi
Zaobilaznica iznad Polača
Ove godine se investiralo u drugu fazu sustava javne odvodnje i vodovoda na području Nacionalnog parka, znači položene su kanalizacijske i vodovodne cijevi u trup ceste, asfaltirana je cijela cesta u punom profilu od Polača prema Jezerima i Pomeni. Za dogodine je ostala faza koja će ići kroz naselja Pomenu, Polače i Babine kuće i tim projektom će biti obuhvaćen i otočić Svete Marije. Prije nekoliko dana smo dobili građevinsku dozvolu za izgradnju zaobilaznice ceste iznad naselja Polače koja će u prvi trenutak poslužiti za izgradnju kanalizacije u samom naselju Polača i s probojom ceste bi se krenulo već u listopadu. Investitor projekta vodovoda su Hrvatske vode, a sustav kanalizacije je financiran iz kredita Svjetske banke. Zajedno sa zaobilaznicom koju će graditi Hrvatske ceste, riječ je o projektu teškom stotinjak milijuna kuna.
100 litara 10 kuna
Jeftinije tuširanje Janom!
Danas voda do mljetskih obitelji dolazi cisternama i 10 kubika nas je donedavno koštalo tisuću kuna. Dakle, 100 litara vode na Mljetu košta 10 kuna. Radi se o vodi za privredu, o vodi koju plaćaju recimo privatni iznajmljivači, što znači ako po tuširaniju potrošimo 20 litara vode ispada da bi Mljećanima bilo jeftinije kupati se u Jani ili Vivi. Ono što općina pokušava je subvencionirati vodu za privredne korisnike i barem na taj način olakšati obiteljima od kojih se gotovo svi na otoku bave turizmom.
Birokratske blokade
Kad shvate, investitori se okrenu i odu
Kroz općinu mi mjesečno prođe barem jedan investitor koji ima želju nešto graditi i investirati u turizam, more i pomorsko dobro, marinu. Oni misle kada dođu u Općinu i kad ih primi načelnik da su riješili stvar i da će se sve dogovoriti. Teško shvaćaju činjenicu da kad me pitaju imamo li neku turističku zonu, prijedlog privezišta ili marine i kad im kažem da imamo da su dobili informaciju i ništa više. Kada shvate koje su sve zapreke pred nama i njima, koliko je tu neriješenih vlasničkih odnosa i da ja nisam nadležan za ništa od toga, ljudi se jednostavno okrenu i odu. Mljet po tom pitanju nije ništa drukčiji od ostatka Hrvatske, nismo doveli investitore, a uspjeli smo ih s preprekama i birokratskim barijerama otjerati.