Mama ste i živite u Dubrovniku? Sretno vam!
Naime, u jednodnevnoj ‘šetnji’ dijelovima našeg grada otkrili smo mnoštvo lokacija koje su toliko nepraktične majkama s kolicima, da one jednostavno ili odustaju, ili doslovce ta kolica pola puta moraju nositi, prenositi, ‘tegliti’ uz i niza skaline. Živjeti kao roditelj u urbanoj sredini kao što je Dubrovnik polako postaje potpuna avantura bez rješenja, s problemima koji ga svakodnevno prate. Spomenimo samo jedan od njih – dubrovačke opasne prometnice.
Krenete li u bilo koji dio grada, sigurno ćete naletjeti na barem jednu ulicu s preprekama. Često se radi o najfrekventnijim dijelovima, poput Čokolina, Lapada, Doma zdravlja, Medareva, Bourbona… Osim njih, tu su još i dijelovi grada s prometnicama koje nemaju nogostup, poput nizbrdice od hotela Ivke prema Batali, kao i šetnice poput Uvale Lapad, gdje se od hotela Park prema DOC-u gotovo uopće neema nogostupa pa je alternativa ‘šetnja’ po cesti.
Upravo su automobili najveći ‘neprijatelji’ majki s kolicima i skoro svaki izlazak u šetnju znači zapravo avanturu s glavom u torbi. Jer, u dosta slučajeva, majke nažalost moraju riskirati izlaskom na cestu zbog nepropisno parkiranih vozila, motora na nogostupu, uskih nogostupa i slično, stoga su prisiljene često nositi kolica s bebom u rukama kako bi prešle određeni dio grada, jer je on u drukčijem smislu – nepristupačan.
Nažalost, Dubrovnik ima veliki problem s parkirališnim mjestima i ljudi su primorani snalaziti se s parkinzima po principu ‘što bliže – to bolje’… Stoga se često zateknu na ‘rutama’ kuda prolaze majke s djecom. No, ipak, one mogu uzeti i prenijeti kolica. Što je pak s osobama s invaliditetom, u kolicima – kako bi oni trebali preći takve puteve?
‘Lako za šetnju’, što je s poslovima?
Svaka će majka među prvim problemima istaknuti upravo nemogućnost šetanja s vlastitim djetetom u kolicima, što je zapravo iznimno potrebno i za dijete i za majku. Tako su one ograničene kretanjem točno određenim putevima. No, ‘lako za šetnju’ – što je s obavljanjem nekih potrebnih stvari, poput spenze, vađenja dokumenata i slično? Ako morate koristiti kolica, odnosno vodite dijete sa sobom, u dosta slučajeva možete zaboraviti na to. Ulazi u robne kuće su nepristupačni, pokušaj dolaska u gradsku upravu potpuno nemoguć, a ako želite izvaditi dokumente i to bi vam mogao biti problem.
Poseban problem je spuštanje prema Gradu, gdje vas rizik čeka s obje strane. Na jednoj traci jure autobusi prema Gradu, a na drugoj traci pak taksisti i ostali automobili. Uz sve to, nogostup je mjestimično širok ‘čak’ metar. Dakle, majke opet moraju izlaziti na cestu s kolicima. Istaknimo i možda najopasniju rutu u gradu – dolazak ili odlazak iz Doma zdravlja, koji majkama često predstavlja pravi podvig… Naime, spuštajući se s Doma zdravlja, nemojte niti pokušavati preći Putem od Republike. Nema nogostupa s niti jedne strane, a alternativa su vam skalini kojima se može spustiti do INA-ine benzinske stanice. Može se nabrajati i dalje – pošte i banke su nepristupačne, neke od njih imaju tek male pristupne rampe (kao i Dom zdravlja). Nedostaje nam još i dječjih parkova, nedostaje mjesta za dojenje, mjesta za presvlačenje (što bi se sve moglo smjestiti u iste prostorije), nadostaje javni zahod u kojem bi majke mogle obaviti sve potrebno s djecom, a da se ili ne ‘udave’ od smrada, ili riskiraju zdravlje obzirom na čistoću istih.
Potrebno je samo malo više kulture
Nažalost, za većinu ovih problema još uvijek nema rješenja, a za komentar smo zamolili i Udrugu RODA – Roditelji u akciji, čija nam je voditeljica dubrovačke podružnice, Alisa Aliti Vlašić, dala komentar o postojećem stanju.
– Nema jasnijeg pokazatelja duše društva od načina na koji se društvo odnosi prema djeci, rekao je Nelson Mandela. Kao članice udruge RODA, no prije svega i kao majke koje se svakodnevno kreću s djecom po prometnicama Grada Dubrovnika, prvenstveno ističemo (ne)kulturu vozača koji parkiraju svoja vozila i/ili skutere na trotoarima, te time čine prolazak majki s dječjim kolicima i osobama u invalidskim kolicima gotovo nemogućim – kaže.
– Gledajući konkretne prometnice, ne možemo ne komentirati na nemogućnost kontinuiranog guranja dječjih kolica na nogostupu od Pila do Kuneja te nedostatak rasvjete na magistrali što posebno dovodi sve majke i djecu u životnu opasnost prilikom prelaska ceste s autobusnih stanica u večernjim satima – kaže Aliti Vlašić, dodajući uz to kako iz RODE u ovom trenutku nemaju prijedloge za konkretna prometna rješenja, no kako apeliraju na sve vozače auta i skutera da prilikom svakog parkiranja na nogostup obrate pozornost ostavljaju li dovoljno prostora za neometani prolazak dječjih kolica i osoba u invalidskim kolicima.
– Za ovaj čin nije potreban nikakav financijski izdatak, samo malo više osviještenosti i kulture vozača – ističe.
Majke s malom djecom
Nije lako ni bez kolica
Jutros po tko zna koji put prolazim iza Grada prema Pilama i zbog taxija koji stoji parkiran – pola na stajalištu, pola na putu, moram s malim djetetom izaći na cestu. Kada sam to rekla vozaču (koji je unutra čitao novine), rekao je ‘a što ću vam ja, žalite se Vlahušiću’ – piše nam nedavno čitateljica. Uz to dodaje kako nije s kolicima, već kako ima dijete staro tri godine.
– Svejedno nije ugodno biti prisiljen izvoditi ga na prometnu cestu. A još su mi freška sjećanja na dane s kolicima, slična stvar se događala na izlazu s vrata od Ploča pa iza Revelina, gdje se zbog parkiranih motora moralo na cestu redovito, ali ne znam jesu li to riješili – piše čitateljica. Mi bismo dodali – nisu.