Krajobrazni arhitekt dr. sci. Bruno Šišić uputio je javni apel vezano za radove u renesansnom vrtu ljetnikovca Gundulić u Gružu
o kojima je jučer javnost obavijestilo Društvo arhitekata Dubrovnika. Šišićev apel objavljujemo u cijelosti:
– Cijenjeno građanstvo slavnoga grada Dubrovnika ( tako ga je nazvao Filip De Diversis još davne 1440. godine),
nažalost, i to se dogodilo! Javljamo vam da su teški bageri, ušli na nama Dubrovčanima sveto tlo renesansnoga vrta vile Gundulić u Gružu. Znači, sadašnji glavar Dubrovnika ipak je odlučio provesti ono što je naumio. A lijepo smo ga na tribini Društva arhitekata Dubrovnika 30. lipnja 2011. g. bili izvijestili o izuzetno visokoj kulturno-povijesnoj vrijednosti onih, kamenim zidićima obrubljenih, nizovima fino klesanih kamenih stupića opremljenih, pola milenija starih i nanešenim plodnim tlom ispunjenih vrtnih polja tog dubrovačkog renesansnog vrta. Kako izgleda, za rečenog gospodina to je tek običan komad zemlje, a zemlje ima posvuda.
O vrijednostima ovih starih dubrovačkih ladanjskih vrtova spoznaje i svijest javljaju se tek oko sredine 20. stoljeća (akad. Cvito Fisković). Osobno, godinama upoznavajući Gundulićev vrtni prostor i izučavajući mnoge njegove detalje, nastojao sam si predočiti globalne prostorne odnose njegovih vrtnoarhitektonskih komponenti pa i prikazati njegovu vrtnoarhitektonsku osnovu.
I ovaj ladanjski kompleks kao cjelina, bio je uokviren lijepo građenim, oko četiri metra visokim ogradnim zidom koji dijelom još postoji, a bio je podignut upravo zato da u vrt ne može nitko nepoćudan stupiti. No, tijekom burnih društvenih promjena u posljednja dva stoljeća, od vrta se postupno otkidao komad po komad. Uz obalu, tridesetih godina 20. stoljeća porušen je ogradni zid vrta i zatrpan veliki ribnjak, a na tom je mjestu kasnije nastala gruška tržnica. Uz obalu, s druge strane vile, prednji vrt su još u 19. stoljeću zauzele kuće. Usporedno, uza stražnji rub vrta, na njegovu povišenom dijelu, kasnije je također nikao niz obiteljskih kuća.
Izvanredno jednokatno zdanje vile Gundulić s dvjema bočnim terasama podignutim u razini kata, ostalo je očuvano. Sjeverna terasa s kapelicom i glorijetom na krajevima, izdužena je prema moru, a među njima je očuvan i ostatak prednjega vrta i dijela ogradnog zida.
Iza zdanja vile, među spomenutim prednjim i stražnjim nizom izgrađenih obiteljskih kuća, dužinom čitavog nekadašnjeg vrta, očuvao se vrlo značajan široki pojas plodnoga tla formiran u dvije razine, ispresijecan glavnim šetnicama i položitim stazama. Sjeverna polovina vrta porubljena je visokim zidom građenim od kamenih kvadara. On je podupirao povišeni stražnji dio vrtnog prostora. I danas završava s izvornim vidikovcem smještenim po sredini iznad vrtne zaravni, s kojeg se prostire široki pogled na Gruški zaljev.
Pod njim je gustijerna za vodu, a posebnost vrta predstavlja i pri dnu zida ugrađeni kameni kanal za dovod vode iz gustijerne radi natapanja posebno vrijednih vrtnih nasada, obično agruma.
Spomenuti postojeći široki pojas vrta, na koji su stupili bageri, još i sada je podijeljen na veća pravokutna vrtna polja uokvirena dobro građenim kamenim zidićima i ispunjena vrlo kvalitetnim plodnim tlom, koje se ponekad dopremalo i brodovima iz Italije.
Usprkos dvostoljetnoj devastaciji rubnih pojaseva ovog nekad najvećeg zidom ograđenog dubrovačkog renesansnog vrta (cca 13.500 m2), još uvijek se vrhom spomenutih zidića nižu redovi fino klesanih kamenih stupova. Zanimljivo je i to da su baš na preostalom vrtnom pojasu ti stupovi bili dijelom poredani i uređeni tako da se vinova loza uzgajala u špaliru, što je također posebnost ovoga vrta, za razliku od širokih šetnica koje su natkrivale odrine. Šetnice ovoga vrta bile su opločene zbito složenim i nabijenim žalom tj. kamenim oblutkom.
Sa šetnica se na izdignutu kultiviranu površinu vrtnih likova uzlazilo veoma uskim malim stepeništima. Odatle su u crti bile položene utabane staze. Na jednoj takvoj stepenici pozadi vile, uklesana je 1535. godina. Taj vrijedni kamen s uklesanom godinom uređivanja, kao i ostalo ziđe i stepeništa, nesmiljeno će progutati ždrijelo teškoga bagera i zavazda ukloniti jedan od rijetkih svjedoka naše dubrovačke i hrvatske kulturne povijesti.
Na Gundulićeve gruške vrtne prostore, koji se – kako piše najbolja poznavateljica dubrovačke ladanjske arhitekture, prof. dr.sci. Nada Grujić – prate u kontinuitetu od sredine 14. stoljeća, dakle još od doba ranog humanizma, sada su pripušteni snažni bageri dubrovačkog gradonačelnika kojima je zadaća dokrajčiti renesansnu vrtnu arhitekturu, koja u svojoj kamenoj matrici i u svojim plodnim vrtnim poljima još uvijek postoji. Duboko smo potreseni ovim nasilnim činom prema kulturnoj baštini, ignoriranjem i neprihvaćanjem znanstvenih spoznaja , i to – što je posebno tragično – u gradu koji nazivaju Hrvatskom Atenom.
No ne lezi vraže! Zadiranje bagerima u renesansni vrt Gundulića de facto znači početak kraja, negaciju i zatiranje ne samo Gundulićeva vrta, nego znatno šireg povijesnog prostora tj. posljednjeg ostatka nekadašnje ladanjske zone u kontinuitetu na sjevernoj strani Gruškog zaljeva. Uz ladanjski sklop i vrt vile Gundulić/Gondola, slijede sklopovi s vrtovima vile Bunić/Bona i vile Bunić Gradić /Bona Gradi, sve do nekadašnjeg industrijskog sklopa „Radeljević“. Ta tri sklopa i vrta predstavljaju još jedini cjeloviti dio spomenute renesansne ladanjske zone.
Ako vam je stalo do našega slavnoga Grada, njegovih spomenika u koje spadaju i renesansni vrtovi, a renesansni vrtovi su sasvim neobični spomenici po kojima – ako ih se ne njeguje i ne posvećuje stalna pažnja – začas počne rasti divlji korov (ali ni ne pomišljajte da zato prestaju biti spomenici), onda podignite svoj glas u njihovu obranu.
I nikada nemojte smetnuti s uma da su – kao i Dubrovnik – u srednjem vijeku i u renesansi, dakle, u 16. i ranijim stoljećima, uređene vrtne prostore namijenjene ugodi imali tek samo neki najrazvijeniji europski narodi koji ih danas itekako štite i koriste kao integralni dio svoje kulturno-povijesne baštine! – napisao je u apelu dr. sci. Bruno Šišić, krajobrazni arhitekt