Marko Marulić napisao je ep Judita na hrvatskom jeziku pred više od pola tisućljeća. Po tom djelu on je kasnije prozvan ‘ocem hrvatske književnosti’. Franjevački samostan Male braće čuva jedini potpuni primjerak prvotiska toga Marulićeva djela i upravo tim povodom ova srijeda je u naše Male braće zapisana kao Dan ‘Judite’ i Marka Marulića u Dubrovniku’.
Prof. Zvonko Pandžić, koji se dugo bavi Marulićevim djelima, ovom samostanu dao je čast da bude nakladnik njegove knjige koju je priredio prigodom 500. godišnjice prvog tiska Judite. Knjigu je naslovio: MARKO MARULIĆ, ISTORIJA SVETE UDOVICE JUDIT U VERSIH HARVACKI SLOŽENA, a promocija knjige održala se upravo u samostanu.
Uz otvorenje i pozdravnu riječ gvardijana samostana, fra Veselka Grubišića, događaj je uključio i izložbu Scrinium Marulianum – Iz škrinje Marka Marulića: Hrvatski jezik od Judite do Rječosložja Joakima Stullija, a sadržava rukopise, knjige i slike Marka Marulića i inih humanista, potom predavanje i diskusiju.
Marulić je Juditu napisao, kako u njoj stoji: Od rojen’ ja Isukarstova u pȕti godišće parvo nakon tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu.
Primjerak knjige koju čuvaju Mala braća otisnut je 13. kolovoza 1521. u Veneciji. U ovom samostanu više je Marulićevih knjiga i onih koje imaju vezu s njim.
Po različitim tragovima, po knjižnim marginalijama pisanim Marulovom rukom, u tim i drugim knjigama Pandžić je došao do različitih vrijednih zaključaka, koje iznosi u ovoj knjizi i za koje daje uvjerljiva tumačenja. On je, kako njegova knjiga otkriva, pozorno čitao pismo koje je Marulić povodom Judite pisao kumu dom Dujmu Balistriliću, a koje je objavljeno kao svojevrsni predgovor Juditi.
U tom pismu posvete kumu indirektno spominje Marulić izvore i uzore kojima se služio kod stvaranja svoje prve knjige na hrvatskom jeziku. Svećenik Balistrilić je po Maruliću očito bio sposoban s tekstom Judite uspoređivati tada slavne latinske i talijanske uzore. Pomno proučavajući ovu posvetu Pandžić je prepoznao mnoge detalje slavnih uzora koje je hrvatski pisac koristio kod stvaranja svog epa.
U svojoj knjizi Pandžić zapravo nudi tri knjige. Prva je prvo kritičko izdanje Judite uopće u izvornom slovopisu s kritičkim aparatom.
Druga je pak studijsko izdanje za šire čitateljstvo preneseno transkripcijom u suvremeni hrvatski slovopis, što je u stvari transkribiran tekst u suvremeni hrvatski jezik, pa Juditu svaki Hrvat, koji je čitao Bibliju, može razumjeti.
A treća je knjiga faksimil jedinoga u cijelosti očuvanoga primjerka prvotiska Judite koji se nalazi u knjižnici Male braće. To je u stvari njezino treće faksimil izdanje, nakon što je to učinila JAZU 1950. i Muzej Grada Splita 2021. Pandžić je u Hrvatskoj i u Europi pronašao brojne nepoznate Marulićeve rukopise i zapise, i time u mnogome doprinio da danas njegovu Juditu možemo bolje razumjeti. Zato se ova monumentalna knjiga može zvati ‘Pandžićeva Judita’.
Osim toga Pandžić je u inkunabuli Ovidijevih Metamorfoza (Opera. Vol. I. Metamorphoses; Bonus Accursius, ed., Venetiis 1489), koja je zasigurno bila Marulićevo vlasništvo s njegovim rubnim bilješkama (čuva se u franjevačkom samostanu na Košljunu, br. 61) našao Marulićev autoportret. Iako minijatura kao inicijal tu predočava pjesnika Ovidija, u slici se može prepoznati lik Marula kojeg je, njegov prijatelj i životopisac, Frane Božićević opisao sljedećim riječima: Bio je srednjega stasa, širokih ramena, tijela ne ugojena, nego vitka, čela vedra i široka; oči mu bijahu crne, nos orlovski, lice pristalo, kosa poput kore kestena i duga, brada ozbiljna i časna; svi dijelovi tijela skladno su se slagali sa stasom’.
– Pandžić nam u Godini Marka Marulića, koja se po odluci Hrvatskog sabora obilježava od 22. travnja 2021. do 22. travnja 2022., nudi iznimno vrijedno djelo o Marulu i njegovu stvaralaštvu. Zahvaljujući njemu, danas pet stoljeća poslije, imamo i predodžbu kako je taj znameniti Hrvat izgledao. Ova knjiga bila je najavljena za 13. kolovoza 2021., dan na koji je Judita prije 500 godina tiskana, ali zbog pandemije COVIDa-19 i drugih objektivnih razloga njezin tisak je odgođen. Izišla je ipak u ‘Marulićevoj godini’, a na njoj prof. Pandžiću treba odati veliko priznanje i čestitke. Uz predstavljanje knjige prof. Pandžić dubrovačkoj publici u jednodnevnoj prigodnoj izložbi približava i Marulićeve knjige samostana Male braće, kao i neka djela hrvatskih humanista koji su u svom radu slijedili Marulića – zapisat će fra Stipe Nosić, franjevac, teolog, profesor i vikar Male braće.
O AUTORU:
Zvonko Pandžić je hrvatski i njemački filozof i filolog, viši studijski savjetnik (Oberstudienrat) iz Würzburga u Njemačkoj. Rođen je u Drinovcima, a odrastao je u Splitu gdje je završio gimnaziju. Danas dobar dio godine živi u Hrvatskoj. Na Sveučilištu u Freiburgu im Breisgau studirao je filozofiju (ponajprije antičku grčku i njezin utjecaj u kasnoj antici, patristici, srednjem vijeku i renesansi), katoličku teologiju (s naglaskom na patristiku i dogmatiku) i klasičnu filologiju.
Po arhivima i knjižnicama traži, nalazi i kritički izdaje neobjavljene rukopise ranonovovjekovnih autora (temeljna istraživanja, Grundlagenforschung). Specijalist je za jezičnu filozofiju od Platona do njemačkoga romantizma, odnosno za povijest znanstvenih ideja (filozofijskih, metajezičnih i poetologijskih) u humanistici. U to spada pitanje nastanka tradicionalne gramatike u stoičkoj filozofiji i njezin razvoj od Sintakse Apolonija Diskola (2. st.) do Franza Boppa i Raphaela Kühnera (19. st.), kao i utjecaj Akademije della Crusca i misionarske lingvistike na normiranje hrvatskoga jezika.
Posebno su polje njegova istraživanja djela hrvatskih autora koji su išli ukorak s novim znanstvenim idejama i time nepovratno (ireverzibilno) usmjerili put razvoja hrvatskoga kulturnoga identiteta (jezika, književnosti, filozofije) već u ranom novom vijeku. Pronašao je po europskim i hrvatskim knjižnicama velik broj nepoznatih rukopisa, crteža i nota Marka Marulića, Frane Petrića, Jure Dragišića, Bartola Kašića, Tina Ujevića i drugih.
Uz brojne studije i knjige objavio je i komentirao četiri sveska Peripatetičkih rasprava (Discussiones Peripateticae, Köln 1999.) Frane Petrića, u Zagrebu (2005.) kritičko latinsko izdanje i komentar uz vlastiti prijevod prve hrvatske gramatike Bartola Kašića (Osnove hrvatskoga jezika ‒ Institutiones linguae Illyricae), kao i knjigu Nepoznata proza Marka Marulića (2009.). Kritički je izdao nepoznati prijevod Tina Ujevića programatskoga romana njemačkoga romantizma (Friedrich Schlegel. Lucinda. Preveo Tin Ujević, Zagreb 2002.), pridodavši svoj filozofski uvod u estetiku romantizma.
Nedavno mu je objavljen prijevod s njemačkoga i komentar udžbenika: Nicolina Trunte, Staroslavenska riječ (Zagreb: Alfa 2021.) uz didaktički na CD-u pripremljene vježbe iz gramatike. I samouki sada mogu detaljno studirati starohrvatski jezik (glagoljicu, hrvatsku i istočnu ćirilicu) u svim paleografijskim inačicama (obla, uglata, kurzivna, epigrafska).
Prema rukopisima iz Firence za tisak je pripremio izdanje prve hrvatske poetike, tj. latinski komentar na sonete Lorenca Veličanstvenoga koji je napisao Jure Dragišić oko 1485. godine.
Ovo izdanje Judite prvi je svezak u nizu Hrvatska djela Marka Marulića. Slijede kritička izdanja njegovih djela i prijevoda na hrvatski jezik iz priručne rukopisne biblioteke koju je napisao i oslikao za svoju sestru Biru (Viru). Dijelove te prve zbirke hrvatske pučkojezične proze uopće, otkrio je i(li) identificirao na svojim istraživanjima u Londonu, Beču, Firenci, Zagrebu, Splitu, Zadru, Šibeniku, Dubrovniku i na Košljunu, slijedeći trag Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Vatroslava Jagića i Carla Verdianija.