Veliki drveni ormar za crkvenu robu ukupne visine 300 cm smješten je danas uz sjeverni zid sakristije. Donji dio s ladicama, dugačak je 790, dubok 95, a visok 118 cm. Na ovaj bazni dio naslonjen je gornji tanki ukrasni dio s intarzijama. On je kao i donji dio prislonjen uza zid. Duljina gornjeg dijela je 796 cm, a donji kraći dio, malo zaklanja otvor vrata koja vode u klaustar, te ih suzuje. Visina gornjeg dekorativnog dijela iznosi 182 cm. Pri dnu tog dijela ploha je s intarzijama duljine 796 i visine 18 cm. Ona je ispod i iznad uokvirena profiliranim vijencem, a podijeljena je u dijelove duljine 40 cm. Na toj dugačkoj ploči predočeno je više grifona u parovima privezanih za kaleže na kojima je po jedan krilati anđeo. Uz njih su orlovi i hrane se grožđem, a to je simbolika koja je u vezi s euharistijom. Ovaj intarzirani dio, jer je bio propao, napravili su kao repliku stručnjaci restauratorskog zavoda u Splitu. Još neki dijelovi tog ormara isto su tako restaurirani prema originalu, a prema jednoj bilješci ormar je još 15. prosinca 1959. demontiran i odvezen u Split. U samostanskoj kronici zapisano je samo da su radovi na ormarima završeni 10. lipnja 1963. Gornji dio ormara ima deset polja, naslonjenih na zid, a na njima su intarzirani likovi svetaca. Veće plohe, visine 100 cm, prikazuju s lijeva na desno sljedeće svece: sv. Klara, širina 69. cm; sv. Bernardin Sijenski, širina 63. cm; sv. Ljudevit, širina 66 cm; sv. Franjo, širina 64 cm; Isusovo Uskrsnuće, širina 64 cm; sv. Bonaventura sa „stablom križa“ u ruci na kojem je predočen Krist raspet, širina, 63 cm; sv. Antun Padovanski, širina 65 cm; sv. Bernard mučenik, širina 63 cm; dva mučenika franjevca, širina 66 cm; i na posljednjem polju još dva mučenika franjevca, širina 61 cm. Posljednja tri polja zapravo prikazuju prve franjevačke mučenike, koje su muslimani ubili u Maroku 16. siječnja 1220., a to su: Bernard, Petar, Akurzije, Adiuto i Oton, a kao znak mučeništva kroz glave im prolazi mač. Riječ je o najstarijem ormaru, što se dade zaključiti i iz intervencija na njemu zbog premještanja. Pri obnovi sakristije, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, napravljene su nove ladice i vrata tog dijela ormara, a stari okovi sačuvani su i ponovno upotrijebljeni. Prikaz Uskrsnuća sigurno je izvorno bio u sredini kompozicije. Prema tome, očito je ormar imao jedanaest polja, pa jedno polje na lijevoj strani nedostaje. To potvrđuje tezu kako je pri ugradnji svoda i spuštanja gotičkih prozora prema podu ormar morao biti premješten uz sjeverni zid. Tu nije mogao stati, pa je zbog toga skraćen. Skraćenje je vidljivo i na plohi s grifonima, kaležima i orlovima, i na jednoj i na drugoj strani. Otpiljen je i dio ormara na lijevoj strani. I izrezbareni posljednji kapitel prema istoku svjedoči o sakaćenju. Intarzirana polja uokviruje 11 užih intarziranih okomitih ploča na čijim su vrhovima izrezbareni kapiteli korintskog stila sa stiliziranim listovima vinove loze ili drugim ukrasima. Te plohe dimenzija su 100 x 13,5 cm. Prve tri su originalne, a osam ih je napravljeno kao replike za vrijeme spomenute restauracije u Splitu. Iznad tih ploha uza zid, na vrhu, između dva masovna profilirana vijenca je polje dimenzija 796 x 12,5 cm, u kojemu je intarzirani natpis u majuskuli: „AGMINE STIPATUS SIC STAS SUPER AETHERA CHRISTE CAELICOLUM MERCES NOSTRA DECUSQ(ve) POLI.“ (Okružen mnoštvom nebesnika tako stojiš nad nebom, Kriste nagrado naša i nebeska časti). Gornji dio vijenca sastavljen od više komada ukupne dujine 805, visine 20 i dubine 25 cm, dosta je skraćen, ali na lijevoj strani izlazi iznad vrata koja vode u klaustar.
Da bi se dobila izvorna duljina ormara, današnjoj duljini treba pribrojiti oduzete mu dijelove. To uključuje jednu plohu s intarziranim nepoznatim svecem širine oko 70 cm i užu intarziranu okomitu ploču s kapitelom duljine oko 15 cm. To daje duljinu oko 875 cm. Njoj treba pridodati barem duljinu dijela gornjeg profiliranog vijenca, barem 20 cm, koji nedostaje na istočnoj strani. Prema tome veliki ormar imao je duljinu oko 900 cm, a originalnu visinu od 300 cm je sačuvao. Zbog tolike duljine nije mogao stajati ni na sjevernoj ni na južnoj strani. Zbog postojećih vrata nije mogao biti ni na zapadnoj strani, a na toj strani bio je i drugi ormar. Očito su ovi ormari napravljeni kako bi stajao uz istočni zid.
Jer su na ormaru, uz Uskrslog Krista, predočeni likovi samo franjevačkih svetaca, za pretpostaviti je kako je na nedostajućem polju isto bio prikazan lik nekog franjevačkog sveca. Uz tu pretpostavku može se nagađati da je na tom polju bio lik sveca čiji život je dijelom vezan uz dubrovački samostan, pa bi s obzirom na vrijeme izgradnje ormara, to mogao biti sv. Jakov Markijski (1393-1476) ili sv. Ivan Kapistran (1386-1456). Bazni dio ormara ima više ladica i više odjeljaka s vratima. Tu se čuva misno ruho i posuđe. Gledajući prema sjeveru, s lijeva na desno, ormar ima četiri veće ladice širine 141 cm, pa sekciju s dvoja vrata širine 124 cm s ladicama iza, pa sličnu širine 127 cm, pa opet sličnu širine 124 cm. Slijede četiri ladice što zauzimaju širinu 124 i četiri ladice širine 96 cm. Prema rasporedu, a i prema pretpostavljenoj originalnoj mjeri, čini se kako je kod premještanja uklonjen dio s ladicama na lijevo a imale su širinu 96 cm. Većina okova na ormaru je izvorna. Ovaj, po likovima svetaca, izrazito „franjevački ormar“ doživio je dakle više popravaka zbog starosti, ali i sakaćenja zbog premještanja. Pozicija tog ormara mogla je biti jedino uz istočni zid, prije ugradnje svoda i spuštanja prozora, pa to govori kako je on stariji od oltara moćnika i izrađen prije ugradnje svoda.
Fra Stipe Nosić
