Danas, na blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, zlatni jubilej misništva obilježavaju svećenici Dubrovačke biskupije
don Slavko Grubišić, don Pero Butigan i don Marinko Bilić. Prije 50 godina u dubrovačkoj katedrali zaredio ih je dubrovački biskup mons. Pavao Butorac.
Čestitamo slavljenicima!
Don Slavko Grubišić rodio se 22. svibnja 1938. u Drinovcima/Hercegovina. Pučku školu završio je u Drinovcima, gimnaziju u Ljubuškom i Dubrovniku, teologiju u Zagrebu, te je zaređen 29. lipnja 1963. u Dubrovniku.
Prvu službu don Slavko vrši kao kateheta od 6. lipnja 1964. u Dubrovniku, gdje je i rektor crkve Domino. Uz službu katehete pomaže u župi Lopud (1964.-1965. i 1984.). Također pomaže i u župi Mlini od lipnja do kolovoza 1968. g. Od rujna 1968. (uz katehetsku službu) vrši službu župnog vikara u katedrali. Tu će dužnost vršiti do srpnja 2000. g. U međuvremenu je v.d. rektora Zborne crkve sv. Vlaha (1988.-1991.), te je kapelan staračkog doma Domus Christi i skrbi za crkve sv. Josipa, sv. Nikole i Domino. U srpnju 2000. upravlja kratko župom Cavtat, ali već u listopadu preuzima župe na otoku Šipanu (Luka i Suđurađ). Ekskurirajući Šipan don Slavko još uvijek skrbi za starački dom i crkve sv. Nikole, sv. Josipa i Domino u Gradu.
Prvu službu don Slavko vrši kao kateheta od 6. lipnja 1964. u Dubrovniku, gdje je i rektor crkve Domino. Uz službu katehete pomaže u župi Lopud (1964.-1965. i 1984.). Također pomaže i u župi Mlini od lipnja do kolovoza 1968. g. Od rujna 1968. (uz katehetsku službu) vrši službu župnog vikara u katedrali. Tu će dužnost vršiti do srpnja 2000. g. U međuvremenu je v.d. rektora Zborne crkve sv. Vlaha (1988.-1991.), te je kapelan staračkog doma Domus Christi i skrbi za crkve sv. Josipa, sv. Nikole i Domino. U srpnju 2000. upravlja kratko župom Cavtat, ali već u listopadu preuzima župe na otoku Šipanu (Luka i Suđurađ). Ekskurirajući Šipan don Slavko još uvijek skrbi za starački dom i crkve sv. Nikole, sv. Josipa i Domino u Gradu.
Don Pero Butigan rođen je 16. ožujka 1935. godine u Prapratnicama, župa Hutovo. Pučku školu pohađao je u Hutovu, gimnaziju u Dubrovniku, teološki studij u Zagrebu, a za svećenika je zaređen u Dubrovniku 29. lipnja 1963. g.
Njegova prva služba bila je župnog pomoćnika u župi Zaton-Doli, da bi već u kolovozu 1964. bio imenovan župnikom u Mandaljeni, u kojoj ostaje do rujna 1987. g. Uz župu Mandaljena upravljao je i župom Brgat, te kapelanijom Postranje do dolaska župnika za Brgat i Postranje, 1970. g. Od listopada 1987. župnik je u Veloj Luci, a od kolovoza 1991. upravlja župom Lumbarda. Od 2007. vrši i dužnost dekana Korčulanskog dekanata. Umirovljen je 2012. godine.
Njegova prva služba bila je župnog pomoćnika u župi Zaton-Doli, da bi već u kolovozu 1964. bio imenovan župnikom u Mandaljeni, u kojoj ostaje do rujna 1987. g. Uz župu Mandaljena upravljao je i župom Brgat, te kapelanijom Postranje do dolaska župnika za Brgat i Postranje, 1970. g. Od listopada 1987. župnik je u Veloj Luci, a od kolovoza 1991. upravlja župom Lumbarda. Od 2007. vrši i dužnost dekana Korčulanskog dekanata. Umirovljen je 2012. godine.
Don Marinko Bilić rodio se 9. listopada 1936. u Proložcu kod Imotskog. Gimnaziju je pohađao u Makarskoj, Sinju i Dubrovniku od 1947.-1956., a filozofsko-teološki studij u Zagrebu od 1958.-1964. g. Zaređen je u Dubrovniku 29. lipnja 1963. g.
Od 1964. don Marinko služi u Smokvici upravljajući godinu dana i župom Čara. Godine 1968. prelazi u Smokovljane, a 1971. u župu Zaton-Doli, upravljajući u međuvremenu godinu dana i župom Banići. Odlučuje se za redovnički život među benediktincima i od 1981. boravi u talijanskim benediktinskim samostanima. Ipak se 1986. vraća u biskupiju, te prvo pomaže u župi Korčula, a 1988. prelazi u župu Mandaljena, gdje ostaje do okupacije 1991. g. Već 1992. Don Marinko je premješten u župu Trpanj, gdje boravi nešto više od godinu dana. Od 1994. na službi je u nadbiskupiji Splitsko-makarskoj, te upravlja župom Ričice kod Imotskog. Od 2002. inkardiniran je u Splitsko-makarsku nadbiskupiju.
Od 1964. don Marinko služi u Smokvici upravljajući godinu dana i župom Čara. Godine 1968. prelazi u Smokovljane, a 1971. u župu Zaton-Doli, upravljajući u međuvremenu godinu dana i župom Banići. Odlučuje se za redovnički život među benediktincima i od 1981. boravi u talijanskim benediktinskim samostanima. Ipak se 1986. vraća u biskupiju, te prvo pomaže u župi Korčula, a 1988. prelazi u župu Mandaljena, gdje ostaje do okupacije 1991. g. Već 1992. Don Marinko je premješten u župu Trpanj, gdje boravi nešto više od godinu dana. Od 1994. na službi je u nadbiskupiji Splitsko-makarskoj, te upravlja župom Ričice kod Imotskog. Od 2002. inkardiniran je u Splitsko-makarsku nadbiskupiju.