Pedesetak dubrovačkih hrvatskih ratnih vojnih invalida dugi niz godina čeka kada će se konačno staviti točka na ‘i’ njihovog stambenog zbrinjavanja na Nuncijati. Ova sad već saga traje zapravo od 2009. godine, kada je pred kraj svog drugog mandata Dubravka Šuica odlučila braniteljima dodijeliti zemljište na Nuncijati, a što je potvrđeno i odlukom Gradskog vijeća. Od tada do danas puno se pisalo o ovom još uvijek neriješenom projektu, a prema riječima branitelja Maria Kosa, inače predsjednika odbora za stambena pitanja Udruge branitelja Dubrovnika, u osam godina svoga mandata na čelu Grada Andro Vlahušić ništa nije napravio po ovom pitanju. Kos i sam čeka zemljište na Nuncijati, a cijela priča počela je zapravo prije 24 godine.
Rok je bio 2001.!
—Zakon o stambenom zbrinjavanju Hrvatskih ratnih vojnih invalida donesen je još 1996. godine. Tada sam od MUP-a dobio obavijest, budući da sam bio pripadnik specijalne policije, da imamo pravo na stambeno zbrinjavanje. Prikupio sam već tada dokumentaciju i predao je, baš kao i mnogi drugi. Po zakonu je to trebalo biti riješeno do 2001. godine. Međutim, danas je 2020. godina, a nas 54 još uvijek čeka zemljište. Za vrijeme gradonačelnika Vida Bogdanovića dio hrvatskih ratnih vojnih invalida je stambeno zbrinut, a za vrijeme Dubravke Šuice obećavano nam je sve i svašta, od toga kako će se naše pitanje riješiti u Solitudu pa na Glavici Babinog kuka. Uvijek nas je netko preskakao. Tek na samom isteku njenog mandata, pred izbore, dobili smo Nuncijatu kao rješenje, na koje evo čekamo do dana današnjeg. I ta Nuncijata je u jednom trenutku zapravo postala upitna. Osam godina se za vrijeme bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića ništa nije radilo. Po meni njega branitelji uopće nisu interesirali, a ako se nešto i obećavalo to je bilo s figom u špagu – priča nam Mario Kos.
Vidimo li se i za četiri godine?
—Kad vidite da je cijela problematika stambenog zbrinjavanja dočekala novu gradsku upravu i da se od 1996. godine nije skoro ništa napravilo, shvatite kako nije bilo interesa. Kako se kaže: u ratu se molite Bogu i vojniku, a u miru krupnom kapitalu. Moram pohvaliti ovu Gradsku upravu koja se uhvatila u koštac s ovom problematikom i cijelom situacijom. Nuncijata možda i nije najsretnije rješenje zbog svih problema koji su nastali, posebice zbog UNESCOa, Ministarstva kulture, buffer zona, HIA-om, mišljenjima… – navodi nam Mario Kos, koji nikako nije optimističan te se pita hoće li se na Nuncijati prva lopata zakopati i za 4–5 godina. Svakako treba podsjetiti kako je Urbanistički plan uređenja stambenog naselja za branitelje na Nuncijati bio na javnoj raspravi prvi put prije četiri godine.
—Tada smo mislili kako će se sve riješiti kroz četiri, pet godina, međutim, ponovno je sve na javnoj raspravi. Vidjet ćemo što će se dalje događati. Trenutno ovisimo o mišljenju UNESCO-a. Nisam te struke i vjerujem da su ljudi dali maksimalno od sebe, ali to nas mišljenje može koštati da neka UNESCO-ova birokracija projektu reče: Ne. Možda je mali postotak za to, ali postoji. Možemo se opet vidjeti za četiri godine i pitam se hoće li se opet tražiti neko rješenje – govori nam Kos.
Naime, u Gradskoj vijećnici održano je javno izlaganje UPU-a za naselje za branitelje na Nuncijati u sklopu ponovne javne rasprave koja je trajala do 22. srpnja. Izrađena je Procjena utjecaja urbanističkog plana na dobro Svjetske baštine, Povijesnu jezgru Dubrovnika. Izradio ju je arhitekt Dubravko Bačić. Zaključak HIA-e jest da je utjecaj na povijesnu jezgru neutralan, a na gruški zaljev je blago negativan jer će se ipak izgraditi novo stambeno naselje, rekao je Bačić dodavši kako se predviđa da će taj utjecaj na područje zaštite biti zanemariv ili vrlo slab s obzirom na predložene mjere.
Neki nažalost nisu dočekali stambeno zbrinjavanje
—Dubrovnik je zadnji grad u Hrvatskoj koji ima ovako puno neriješenih slučajeva ratnih vojnih invalida. Dio se sada rješava preko Ministarstva branitelja stanovima u Mokošici, nešto je riješeno preko dodjele gradskih stanova, a veći dio trebao bi se riješiti preko Nuncijate. Ako se sve još malo oduži, od donošenja Zakona o hrvatskim braniteljima do prve lopate proći će i 30 godina. Nažalost, neki branitelji su u međuvremenu i umrli ne dočekavši stambeno zbrinjavanje – priča nam Kos.
Na naše pitanje kako se branitelji snalaze budući da njihovo stambeno zbrinjavanje nakon toliko godina nije riješeno, Kos ističe kako su tu različite sudbine.
—Neki su podstanari, a ja recimo imam sreće pa sam u obiteljskoj kući. Nekome je lakše, nekome je teže. Netko plaća podstanarstvo 25 godina. To se moglo riješiti u nekom razumnom roku. Znam da je zemljište u Dubrovniku atraktivno i da je to razlog zašto nas se stavljalo sa strane, ali nije nam ponuđeno ni primjerice neko zemljište u Orašcu – ističe dalje naš sugovornik. Na pitanje jesu li branitelji možda Gradu predlagali neku alternativu, odnosno zemljište na kojem bi se njihovo pitanje možda brže riješilo, odgovara:
—Optimistično sam se nadao i vjerovao lažnim obećanjima. Godine prođu. Njih ništa nije obvezivalo kad nam moraju dati zemljište, a uvijek se nešto obećavalo. Obećano je i 2016. da je to skoro kraj priče. Zato sam na javnom izlaganju i pitao može li nam tko garantirati da se nećemo opet vidjeti za četiri godine. Rekli su da ne mogu i da se čeka mišljenje UNESCO-a. Očito ćemo čekati dok nam zadnji birokrat ne reče da možemo graditi. Ovisimo ne o nama nego o nekome drugome – ističe Kos te dodaje kako se ni ovog puta ne daje krajnji rok unutar kojega bi cijela priča trebala biti završena. Naime, provođenja javne rasprave, izrade izvješća i utvrđivanja konačnog prijedloga plana, isti će se uputiti na suglasnost Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja dok će se HIA u paralelnom postupku uputiti UNESCOu na ishođenje pozitivnog mišljenja, a nakon zaprimanja istih, UPU će se dostaviti Gradskom vijeću na raspravu i donošenje. Tek usvajanjem UPU-a uklonit će se i posljednja prepreka za dodjelu zemljišta braniteljima.
KRONOLOGIJA
Zadnji 11 godina
Podsjetit ćemo i na kratku kronologiju događanja oko zemljišta na Nuncijati, koju je na javnom uvidu iznijela i pročelnica Jelena Lončarić. Gradsko vijeće je još 2009. godine dodijelilo zemljište braniteljima na Nuncijati i već je tada pokrenuta izrada Detaljnog plana uređenja. Izrađena je prostorno-programska studija i konzervatorska podloga.
—Međutim radi raznih okolnosti ta je izrada i trajala i prekidala se duži niz godina tako da je konačno krajem 2015. donesena zadnja odluka o izradi ovog urbanističkog plana uređenja, a u lipnju 2016. je održana i javna rasprava – rekla je Jelena Lončarić. Međutim, u studenome 2015. godine u Dubrovniku je bila promatračka misija UNESCO-a, koja je tražila zabranu gradnje na zapadnim padinama Srđa, koji su vidjljivi iz dobra svjetske baštine.
—Slijedom toga Ministarstvo kulture je odbilo tada dati pozitivno mišljenje na prijedlog UPU-a Nuncijata. Tada je jedno vrijeme zaustavljen rad na ovom planu, ali završetkom izrade radne verzije konzervatorske podloge održali smo niz sastanaka s Ministarstvom kultre i molili ih da daju naglasak na ovo područje – rekla je dalje Lončarić. Ministarstvo je dalo detaljne smjernice te je izrađen niz studija koje su pokazale vizualnu izloženost i sukladno tome je dogovorena prošlog tjedna predstavljena koncepcija plana.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 22. srpnja 2020.