Molim Vas, nemojte se ljutiti što gledamo okolo dok pričamo – rekli smo Zvone i ja odmah našoj gošći kad smo sjeli u dnevni, ma ne dnevni boravak, nego božićnu bajku kraj mora. Dom Katije Guljelmović i njenog Borisa, čarobna Villa Soline, i ovih blagdana odiše ljepotom, detaljima, srećom, a posebnu notu daje joj ljubav. Ljubav prema lijepome, prema onome što život jest. Dani pred nama za Katiju znače samo jedno – sreća. Jer Božić je, kaže, njeno vrijeme, njeno ‘punjenje baterija’. Svaki s ljubavlju umetnut detalj u ovu blagdansku krasotu govori nam – ovo je zaista, prava božićna Bajka, s velikim B. I nećemo vam reći kako je to zbog toga što Katija ima ‘masu’ balona ili ogroman bor, već zato što ima ogroman osmijeh i ‘masu’ dobrih ljudi oko sebe – a to je ono što čini Božić. Otputovat ćemo zajedno s njom u blagdansku priču, a da je bilo slikati svaki detalj, ma bio bi nam malen ovaj broj DuLista! I dok se Zvone ‘razletio’ vanka, unutra, slikava dekoracije, promatra kućice, boriće, pa i šarene keksiće, sjedimo pred prekrasnim adventskim vijencem u nježnim zimskim bojama.
— Imam jednoga kojeg godinama koristim, a za ovoga sam sjela jednu večer i samo ga ‘sklepala’ – kaže, komentiramo kako uopće ne izgleda ‘sklepano’, a naša domaćica se smije. Uklopila se u raskošnu jelku iza nje, koja dodiruje strop.
— Na moju svetu Katu bor je već okićen, tako kad prijatelji dođu znaju da će ih bor dočekati! Betlehem ipak ne, njega činim kasnije, a ionako stalno nešto dodavam, premještam, pa zna se dogoditi i da na sam Božić nešto izmjenim onako, za svoju dušu. Kako svake godine pomalo kupujem te krasne balone, zna se dogoditi i da baloni kasne i uvijek nadopunjujem. Evo baš su mi prošlog tjedna došli zadnji i onda sam rekla sama sebi – Katija, to je sad to – opet će kroz osmijeh. Kako pada sumrak, lampice blistaju u svim bojama, a baloni dobivaju posebnu boju…
Godinama dopunjujem svoje dekoracije
Gdje nabavlja balone? Kaže, posvuda, ima svoje butige kojima je vjerna i s kojima je već u prijateljskim odnosima.
— Najveći rizik je naručiti staklene balone, a stvarno preferiram staklo. Ostatke plastičnih balona dala sam svojoj unučici da se igra s njima, a ja pomalo, godinama, dopunjujem svoje dekoracije. Ovdje, u Solinama, držim se drukčije tematike, a u Trstenome mi je sve tradicionalno, starinski baloni – priča nam naša draga Katija. Trstenska priča je sva ‘po starinski’, a ove godine bit će posebno lijepa. Naime, Katija će okititi bor jednim sasvim posebnim balonima.
— Jedan gospar regalo mi je dvije kutije starinskih balona, od svoje pokojne majke, čovjeka uopće ne poznam, ali mi je rekao: ‘Moja majka je ovo jako voljela, a mi to više ne stavljamo, poklanjam vam od srca’. To mi je bio jedan od najljepših poklona i to je pravi duh Božića. Naravno da će krasiti moj trstenski dom – priča nam dalje. Gradi svoju priču godinama, ne nastaje to ‘tek tako’.
— Što se tiče božićnog nakita, kad pogledate, on zapravo nastaje, skuplja se godinama. Za imati ovako nešto s dušom, ne možete poć’ u prvu butigu i kupiti sve balone taj dan pa očekivati da ćete imati spektakularan bor. Ta priča nastaje generacijama. Neki su mi baloni toliko emotivni i dragi. Pogledajte samo jelku – stara je 12 godina, ovo joj je predzadnja, pa možda i zadnja godina. Jedno je sigurno, kupit ću istu… Savršena je! Izdaleka ne bi reć’ da je umjetna. Iskreno mi je žao što ne mogu uzeti nordijsku jelu i sebi okititi da mi vonja bor kroz kuću. Međutim u salonu imam najviše posla upravo u prosincu, zato moram okititi rano, a kad upali grijanje, to se sve saspe i do Badnjeg dana je jelka gotova. Probala sam i to nije za mene… A da, baloni! U Trstenom su oni najstariji. U ratu smo sve izgubili od vrijednih obiteljskih balona, nakon rata sam to pomalo počela vraćati i skupljati. Nije to jeftino, ne može si čovjek odmah priuštiti sve. Ali ovako, svake godine pomalo, odredim si ‘limit’ a ponekad ga i probijem, nema veze, bitno da obitelj tolerira – smije se od srca. Teško da bi joj čovjek zamjerio, kada vidi sve te krasote oko nje!
S tri grane – čudo u salonu
Je li ta velika ljubav krenula od familije ili – pitamo ju.
— Čini mi se kako sam vazda bila osoba koja je od ničeg znala učiniti nešto. Tako se pomalo taj ukus za ‘nečim ljepšim’ razvija godinama, valjda…Mogu reći da skoro evo 50 godina koliko imam, sebe gradim u tome. Također, kad sam bila naučnica u salonu Beauty, imala sam svoju krasnu šeficu koja i dan danas ima svoj frizerski salon, Dubravku Trojanović. Uvijek sam se kao dijete njome divila, ma kako bi ona tako s tri grane učinila čudo u salonu, pogotovo za Božić kad bi krenule dekoracije. Ili kad bi stavila cvijeće, pa to cvijeće naizgled nije bilo nešto posebno, međutim kad bi to ona stavila u salon i dekorirala, to bi bilo nešto čarobno. Bajkovito! U tih pet, šest godina što sam radila s njome sam vjerojatno razvila i neku posebnu žicu estetike, ali isto moram reći da je moj tata što se reče rukat. Je i majka, ali otac je kreativac i takav se čovjek
ipak rodi, ali treba to i graditi, a to se gradi godinama, ovisno koliko ima vremena. A ja ga sad imam. Djeca su velika, a unučad po 4 godine skoro – ističe nam dalje. Pokazuje balone koji s bombonima krase veliki bor.
— Kad naručim balone, onda slijede dva mjeseca iščekivanja kad će doći, hoće li doći na vrijeme, a što ako se koji slomije… Ma bude i toga. Evo, baš su se prošlog tjedna tri balona od šest iz kompleta slomila, a refundirali su mi sve! – priča nam dalje. a onaj prvi bor? Ma ima i on svoju priču…
Jedna sasvim posebna crvena plišana kotula
— Kad sam se udala prvi put, u Zaton, niti je bilo ovoliko izbora, niti sam mogla financijski uzimati previše božićnih dekoracija. Svekrva je došla pred Božić i meni poklonila krasnu plišanu crvenu kotulu. Ma fantastična, ali sebe nisam vidjela u njoj. Puni krug, a i ja sam bila punačkija, joj kako bi to izgledalo! Tako je stajala u ormaru par dana i mislim se… Ma idem ja od nje napraviti fjoke za bor! Cijelu sam je raskvartala, ubrala smrijek s prirodnim crvenim plodovima, i taj smrijek bio je okićen fjokicama od te crvene plišane kotule. S kotulom sam bila presretna, međutim sad je ovo ipak to. U ovom tjednu idem u Trsteno i tamo ću okititi, neću čekat’ Badnjak, opet – ne stižem. Tamo mi je sin pa ću zbog njega i nas i tamo urediti. Pođemo na Badnje večer i ostanemo tamo na Božić – priča nam o svim svojim ‘sretnim’ mjestima. ‘Tako ste bogati zbog toga’, govorimo joj, a ona kaže kako je samo – pozitivna osoba.
— Smatram da pozitivnim stavom navučeš pozitivu. Klijentima u salonu ne dozvoljavam negativne priče, pričamo o lijepim stvarima – ljepoti, kosi, a često puta razmjenjujemo razne ričete, komentiramo moje Pjatance pa se čak i one posluže ponekom ričetom iz brojnih kuharica koje mogu naći u salonu – smije se naša vrijedna poduzetnica.
— Dignem se u pet ujutro i onda ide ona prva, moja kava, prvih sat i pol vremena su moje ‘minute i sati’,
silazim ovdje, u prizemlje i popravljam, premještam, palim, gasim kao kakvo dijete, radujem se svakom kantuniću i stvarno, to je nešto moje, neki poseban osjećaj. Ovim dijelom godine punim baterije. A da, onda oko sedam ‘padne’ druga kava s mužem i krećem na posao, u svoj ‘Organic Look’ salon – dodaje nam. Sprema se Katija u Trsteno dok pričamo, i dok se pozdravljamo, pokazuje nam i krasan betlehem.
— Ovaj Betlehem je izniman, jako mi je drag, kupila sam ga na putovanju sa sinom u Lourdes i nosila ga u skutu do Barcelone u autobusu, a iz Barcelone opet u naručju u avionu, do doma. Da se ne bi slomio – smije se. Ma postoje ti neki ljudi za koje je Božić jednostavno – profinjeniji osjećaj. Katija je jedna od njih.
— Kažu da su ljudi koji se cijeli daju u kićenje sretni ljudi. Božić je ‘nešto moje’. Kad bi mi netko rekao kako će umjesto mene učiniti kuću za Božić, ‘ubio’ bi me. Jednostavno, mene to hrani i hrani mi mozak. Smisao moga Božića je ustvari ljubav prema čovjeku, slavljenje Isusovog rođenja, a kićenje i stvaranje moje božićne priče je samo kruna koja me krasi. Zadnjih nekoliko godina muž mi pomogne instalirati vanka lampice, ali moje je carstvo ovo unutra. Ne pomaže mi nitko – iskreno, volim kad moji, djeca, unučad i obitelj, dođu i iznenade se! Ako ih uključite u priču, nestat će ta čarolija iznenađenja – zaključuje naša draga sugovornica. Čarolija je to koja je i nas ‘odnijela’ i vrijedilo je zapisati, posjetiti ju, čuvati na papiru našeg tjednika, za sve lijepe dane pred nama. Sretan vam Božić!
GASTRONOMSKA TRADICIJA NAŠEG KRAJA
Trstenska torta i razna druga slatka čuda
Tradicije, Božića, drži se Katija i u tom gastronomskom smislu, a to je njena strast ipak – cijelu godinu.
— Nastojim da se ta gastro tradicija održi i nisam protivnik da se moderna tema provlači kroz tradiciju, dapače, ali što se tiče obiteljskih objeda, večera za Badnji dan i Božić, tu se držimo tradicije. Od kolačića obavezno činim prhku orahnjaču koja mi je jako draga, vanilin kiflice, medenjake i naravno starinske kekse na mašinu. Vrati me u djetinjstvo i našu dragu tetku koja bi napravila po par kila tih keksa za Božić. Obavezno činim trstensku tortu. Ove godine nas je malo više pa ćemo ‘pojačati’ s rozatom i još nečim, ali u principu volim tu tradiciju – zaključuje nam Katija Guljelmović. Daje nam i recept za trstensku tortu. Potrebno je 12 jaja, 12 ožica cukara, 35 deka mljevenih oraha, 2 šećer vanilije, pola kupice rakije travarice, 30 g gratane tamne čokolade, korica domaćeg limuna, 3 ožice prezle, 2 ožice muke i 4 prstohvata mljevene kafe.
Za preljev je potrebno 70 grama čokolade rastopiti na lagoj vatri sa 4 ožlice vode i 50 g masla.
Postupak: Najprije izbatimo bjelanca u čvrsti snijeg. Dodamo im naizmjenično jedno po jedno žumanjce i cukar. Batimo dok smjesa ne postane gotovo kremasta, slično k’o i za padišpanj. Dalje više ne koristimo mikser nego samo drvenu kuhaču. Jedno za drugim dodavamo sve sastojke, prvo rakiju, zatim ostalo i muku na kraju. Sve postepeno dodajemo i neprestalno miješamo kuhačom da se sastojci sljube. Na dno kalupa stavimo papir za pečenje ili ga namažemo maslom i pospemo prezlom. Strane obruča ostavimo suhe. Za vrijeme pripreme torte ugrijemo pećnicu na 150 °C i stavimo tortu peć izmedju 55 i 60 min. Špaher nikako ne otvaramo dok se peče. Ohlađenu tortu preliti preljevom i ukrasiti polovicama oraha i listićima mjendula. Ukrasiti je možete po želji i drugim sastojcima. Neke od starijih domaćica koje danas više nisu s nama bi znale učiniti i fil od štauba i masla ali takva torta bi se činila samo za svadbe. Ova verzija je bila simbol feste na našim trpezama, a ričetu rado prenosimo iz generacije u generaciju!
TRADICIJA SE NE ZABORAVLJA
Badnjak će mater nakititi, otac poškropiti, a moj sin blagosloviti
— Iako znam da je tradicija kićenja bora na Badnji dan, u mom je domu okićen već na svetu Katu i držim ga do Kandelore. Međutim, paljenje Badnjaka na Badnje veče je posebno i drago mi je da je moj sin Bruno jos prije mjesec dana donio iz baštine veliko deblo duba. Njega će moja mater nakititi, otac poškropiti, a Bruno blagosloviti. To je zaista posebna čar večeri, posebno otkada su došla unučad – opisat će nam Katija još jednu lijepu tradiciju u njenom domu.
KOLEKCIJA PREKRASNIH BETLEHEMA
Jedan je poseban…
U kolekciji posjeduje šest Betlehema! Ipak, jedan je poseban, kao i priča koja stoji iza njega.
— Naš je Betlehem posebna priča, figure koje sam, dok još nisam znala da će Boris biti moj muž, tražila u Spioni da mi ih prodaju i nisu htjeli. Poslovođa mi je rekla da su izložbeni primjerak. Tražila sam šefa! Bilo je to prije 20 godina, i on i ja bili smo u braku. Toliko sam smotala ljude u Spioni da su mi prodali te krasne, ljubičaste figure. Nakon toliko godina smo se smijali kako su se te figure vratile u njegovu ‘kuću’. Nije se u snu nadao, prije dvadeset godina, kad je rekao: ‘Prodajte gospođi!’ da će baš te figure krasiti našu kuću…
Iz tiskanog izdanja DuLista od 22. prosinca 2021.