Unutar cijele populacije malvasije koja je bila prisutna u Konavlima tražili smo one čiste od virusa. Postoji uobičajena populacija, sve je to malvasija – međutim, vizualno smo tragali za nečim drukčijim, prof. dr. sc. Edi Maletić i ja. Obilazili smo sve vinograde malvasije, kod Crvika, moje… Promatrali trsove, jedan po jedan. Tražili one malo drukčije izgledom, dužeg grozda i slično. Obilježili smo oko 200, 300 trseva koji su nam se činili malo drukčijima, potom ih sve slali na analize na viruse. Virusi kao takvi dosta utječu na lozu, čine poremetnju na dobro ili na loše. Virusa je pet vrsta, a unutar tih grupacija bude još dosta različitih podtipova virusa. Tad se događaju deformacije, što je više virusa, više je poremetnji – u ovoj, virusom također opterećenoj godini, iz Vinarije Karaman dolazi nam bezvirusna senzacija o kojoj nam u jednom dahu priča vlasnik, Niko Karaman. Doista, senzacionalno otkriće pokazuje koliko je priroda čudesna u svom stvaranju. U tim silnim analizama, jedino što je promislio kad su stigli rezultati, bilo je, iskreno će nam Niko Karaman – ‘Hm, čudno’. Od svih uzoraka, samo jedan bio je – apsolutno čist.
– Svi su uzorci bili opterećeni virusom, osim jednog jedinog, takozvanog ‘uzorka 141’. Zaista, bilo nam je čudno i odmah smo promislili kako je riječ o pogrešci u njemačkom jeziku. Taj isti trs ponovili smo u analizama iduću godinu – priča nam dalje – opet je pokazao kako je potpuno čist!
– Od tog trsa uzeli smo plemke, jer trs uvijek prenosi ista svojstva, dok iz sjemena to ne mora biti slučaj, jer ono povlači karaktetistike od oca ili majke. Kad smo cijepili trsove, odnosno išli napraviti nove sadnice, one su prenosile ista svojstva, također su bile bezvirusne – navodi dalje sjajnu informaciju. Od toga dobivaju 20, 30 sadnica, predbazni materijal koji se šalje u Njemačku.
– Tu bezvirusnu lozu cijepili smo na bezvirusnu podlogu te dobili sadnice koje su postale predbazni materijal posađen na pokušalištu Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Od tega predbaznog materijala moramo formirati matični vinograd koji će dalje biti predmet istraživanja, priča nije gotova. Nemamo još klon, mi ga zovemo ‘klon 141’, ali on mora biti priznat. Ukratko, moramo ga dalje istražiti kroz vino. Od te loze, tog matičnog vinograda, moramo napraviti dvije vinifikacije kako bismo vidjeli rezultat u vinu samom – navodi nam dalje. Posao koji ih čeka nije jednostavan, ali za dobre stvari isplati se čekati – pa i godinama.
– I kad se sve to odradi, što je sigurno pet, šest godina, treba doći do uroda, pa vina… Onda ćemo tražiti proceduru Ministarstva poljoprivrede, odnosno Zavoda za rasadničarstvo i sjemenarstvo u Osijeku, a procedura je priznavanje ‘klona 141’ kako bismo ljudima rekli: ‘Sad možete kupiti čistu klonsku sadnicu s plavom etiketom, odnosno ‘virus free’. Bit će zanimljivo vidjeti kud priča ide, vrijedna je to stvar jer dobivamo podlogu za ljude koju budu kupovali za saditi, u ovom slučaju malvasiju, čisti klonski materijal – napominje nam dalje. Ističe i to kako je većinom loza danas zaražena, pogotovo naše autohtone sorte.
– U Italiji, primjerice, postoje klonovi chardonnaya, caberneta… Sa svjetskim sortama to je već ‘odrađena priča’, dok kod naših vina nije rađena ta klonska selekcija. No, nije malvasija prva, škrlet je već imao klonsku selekciju i ima priznata tri klona – naglašava.
Za kraj, zamolili smo ga da nam opiše osjećaj kad je shvatio na što je naišao u svom vinogradu…
– Čekaj malo, od tristo komada ‘uboli’ smo jednog! Otkud sad ti? – kaže za kraj kroz smijeh naš vrijedni vinar, kojemu od srca želimo najveći uspjeh na ovom novom izazovnom putu.