U organizaciji Dubrovačkih knjižnica i u sklopu programa Ljeto u knjižnici, 9. kolovoza u ljetnikovcu Skočibuha, održalo se predstavljanje knjige Vodič o Mletačkoj Republici, prve iz serije “Extinguished Countries” (Nestale države) – vodiča kroz države koje više ne postoje, autora Giovannija Valea, talijanskoga novinara i dopisnika iz Zagreba. Uz autora, knjigu je predstavila i prevoditeljica Ivana Pogačić.
Pogačić i Vale projekt su pokrenuli prije tri godine, a sastoji se od serije turističkih vodiča kroz države koje više ne postoje. Prva knjiga u seriji putopis je po Mletačkoj republici, tisućljetnoj državi koja je nestala 1797. godine. Knjiga je rezultat više od 400 intervjua s povjesničarima, lingvistima, brodograditeljima, vrhunskim kuharima ili jednostavno lokalcima koji su podijelili priče svojih regija i gradova, recepte, legende i tradicije iz tog doba koje raslojavaju bogato kulturno nasljeđe koje dijeli sedam zemalja koje su nekoć bile dio Mletačke republike (Italija, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Albanija, Grčka i Cipar) uz mnoštvo fotografija te mapa i ilustracija. Knjigu je dizajnirao Hrvoje Živčić, a za ilustracije je zaslužna Iva Hrvatin.
– Na ideju smo došli 2018. kad smo bili u Dubrovniku gdje smo razgovarali o Dubrovačkoj Republici i njenoj slavnoj prošlosti dok smo šetali po Stradunu i gledali izloge u kojima je bilo puno rekvizita iz serije ‘Igra prijestolja’. To nam je bilo istovremeno zanimljivo i tužno da turisti dolaze i prate te ture, ali još je zanimljivije da su se slične stvari odvijale na ovim ulicama; intrige, diplomacije, špijuni, i rodila se ideja kako bismo voljeli to staviti na papir, da ne bude povijesna knjiga nego baš vodič, putopis po zemljama koje više ne postoje. Počeli smo s Mletačkom Republikom, a Dubrovačka Republika je dobila svoje poglavlje iako zaslužuje i svoju knjigu – objasnila je Pogačić, na što se Vale nadovezao kako ‘cilj nije bio pohvaliti tu državu koja više ne postoji, nego napraviti jedno putovanje tom zemljom kroz običaje, specijalitete, arhitekturu, riječi i tako putovati iz Venecije, do Slovenije, preko Istre i Dalmacije do Krfa i Cipra’.
Autori su istaknuli kako je ‘glavna ideja bila pokazati stvari koje dijelimo s našim susjednim zemljama, ali i zemljama koje su malo dalje’, pa su tako otkrili kako se i na Krfu jede pašticada, na Cipru koji je podijeljen već 40ak godina postoji zvijezda koju su Mlečani napravili i koja služi kao simbol i ima svoje značenje. U knjizi se nalazi i mali dalmatinski rječnik koji su napravili skupa s Nikolom Vuletićom sa Sveučilišta u Zadru, čisto kao neku ‘ilustraciju riječi koje potiču iz mletačkoga jezika’. Spomenuli su kako mi u Hrvatskoj imamo tri riječi za ‘ručnik’ koji je standardni, ‘šugaman’ je talijanski, a ‘peškir’ dolazi od Osmanskoga Carstva, i ta tri različita utjecaja kroz povijest, koji se mogu naći u još u mnogim riječima, pokazuju bogato nasljeđe na koje ‘moramo biti ponosni i sve ih koristiti’. U Grčkoj postoji mali grad Monemvasia koi je u vrijeme Mletačke Repbulike bio važan, pogotovo za vino. Mlečani su taj grad počeli zvati Malvazija jer pravo ime nisu znali izgovoriti, a danas je ta sorta vina prepoznatljiva svuda u svijetu, a pogotovo u ovim krajevima.
Knjiga Vodič o Mletačkoj Republici je objavljena na talijanskome i engleskome jeziku, a autori planiraju i prijevode na jezike zemalja o kojima pišu, uključujući i hrvatski. Može se kupiti preko interneta. Sljedeći vodič, kažu autori, mogao bi biti knjiga o Osmanskom carstvu ili Austro-Ugarskoj.