Prođe i Gospa Velika, gotove i Igre. S njima dođe i ljetu kraj. Po navici. Još koja banja, pa škola, nadamo se i prve kiše jesenje, bura… Vrijeme prolazi. I nema šanse zaustaviti ga. U masi vijesti čitamo kako se urušio dio Kineskog zida! Odmah na pamet dolazi misao… ma neće valjda! I naši Miri. Zidine. Vrijeme čini svoje. A nebriga to vrijeme ubrzava. Neće valjda.
Ajmo pomalo iz ulice Vrata Celenge. Rekla bi starija čeljad. Oni je još uvijek tako zovu. Mlađi bi rekli „iz ulice Svetog Josipa“, kako se zove zadnjih dvadesetak godina. Zapravo, vrti se u krug izmjena naziva ove ulice kroz godišta. Svakako, zahvaljujući Nikši i njegovim sjećanjima mnogih detalja, priča i čeljadi, ostadosmo u dugo. Ma, nije nam krivo, jer „Sveti Josip naknadio vam stostruko“, kako piše ispod otvora Zadužbine za ubacit koji novčić na zidu ove crkve, u ulici Od Puča. Valjda će se spomenut i nas.
PREKO PRELAZNE DO BOŽIDAREVIĆEVE
Kao oproštaj, evo još dvije fotke iz Nikšine arhive. On i sestra mu Vinka kao klinci u naručju majke Vide na skalinu ulaza u njihovu kuće, na vrhu ove ulice. A druga foka je još jedno sjećanje na davnu mladost, sedamdesete godine, razigrani srednjoškolci, Uvalica na Porporeli; Ivo Đurić, Nikša Hrdalo, Pavle Đorić, Zlatko Zvone i Loren Liborio.
O ovoj ulici ostaje nam bar spomenuti još dragu gospođu Lizu Capaul koja je 1938. godine u svojoj kući otvorila „Dječjeh zakloništu“, kako točno piše na ploči te kuće pri vrhu ulice. Priča je to! Napuštamo jednu od najljepših ulica Grada. Do naredne idemo, prelazimo ulicom Prelaznom. Malom, kratkom ulicom, jednom od mnogih koja nosi tako jednostavno, životno praktično ime dano od čeljadi, a ne stalnih političkih mijena.
Naredna je ulica Nikole Božidarevića. Jako duga ulica, od Place pa gore do manje placete i Strossmayerove, koja baš tu završava polazeći od skalina Od Jezuita. Od te male placete dalje se ide na desno do Muzeja Rupe ulicom Od Rupa, a gore uza skale na Svetu Mariju Zvijezdićevom. Zapravo, ta mala placeta na vrhu Božidarevićeve je pravo malo raskrižje.
Jedan od mnogih labirinta koje čine ulice našeg Grada. Vratimo se niz skale, do Straduna, za krenut po redu. Božidarevićeva ulica nekad se zvala Svete Barbare. Zapravo cijeli taj dio Grada u spisima iz 1836. zove se skraćeno od Barbara – Od Varra. Tu negdje još 1281. bila je crkva Svete Barbare, potpuno porušena u trešnji 1667. godine.
ULICA OD UMJETNIKA
Novo ime dobiva po velikom slikaru Nikoli Božidareviću, koji je živio i stvarao na prijelazu s 15. na 16. stoljeće, te bio jedno od najvećih imena slikarstva tog vremena ne samo u Gradu, već i u Europi, te po mnogima najznačajnije ime Dubrovačke slikarske škole. O njemu naravno možete saznati više ako ste slušali predavanja u školi, nešto pročitali o povijesti umjetnosti, a ako niste ništa od tog, ostaje vam neizostavni Google, te ćete u minut, dva saznati sve o ovom velikom slikaru.
Tek spominjemo neke detalje; sačuvano mu je nekoliko velikih dijela, većina je na čuvanju u Dominikanskom samostanu, a u crkvi Svete Marije na Dančama po mnogima je i njegov najbolji crtež „Bogorodica s djetetom i svecima“. Osim nekoliko godina studija u Veneciji cijeli svoj život, od rođenja oko 1460. godine u selu Kručici kod Slanog do smrti 1518., živio je i radio u Dubrovniku. Veliki slikar o kojem bi naši sugrađani trebali barem ponešto znati. Kao neka osnova kulture. I povijesti Grada u kojem žive.
Zanimljivo kako je baš u ovoj ulici koja nosi ime davnog velikog slikara, od 1954. do 1967. živio i radio jedan od najvećih dubrovačkih i hrvatskih slikara Antun Masle. U toj kući na broju 9., gdje je i 1997. postavljena ploča s natpisom o velikom slikaru, živi njegova kćer Brigita Masle, čuvarica njegove umjetničke ostavštine. Gospođa Brigita, inače vrsna poznavateljica umjetnosti, prije desetak godina imala je sjajan serijal tekstova u Dubrovačkom listu o dubrovačkim slikarima i njihovim ateljeima. To bi svakako trebalo prikupit i objavit kao zanimljivu knjigu o dubrovačkim slikarima.
Zapravo, u ovoj ulici je živjelo il' još uvijek živi nekoliko znanih umjetnika. Dugo je u njoj živio još jedan dubrovački slikar, ujedno i pjesnik Josip Joško Škerlj. Zatim tu je živio i poznati liječnik al' i slikar Joško Baica. Odmah na početku ove ulice, na broju 2. do nedavno živio je i književnik Feđa Šehović. Tu, na broju 3. živi i Miljenko Vikić, baletni umjetnik i koreograf. A na broju 8., u kući koja je nekad davno bila Nahodište, do nedavno je živio veliki i znani dubrovački glumac, gospar Miše Martinović. Zapravo, ova ulica koja nosi ime velikog slikara bila je ulica i dom velikih umjetnika.