Božić je vjekovima poseban blagdan među Katolicima, a veselje je još i veće kada se slavi u krugu obitelji. Što većoj, to bolje! Znaju to dobro supružnici Giunio, Ivana i Lovel, koji su svoju bračnu sreću upotpunili sa svojih petoro djece i puno, puno radosti.
Stoga smo za ovaj broj DuLista posjetili obitelj Ivane i Lovela Giunio, koju sada čine najstarija, petogodišnja Sara, potom Andrija, Tena, Šimun i mala Ana, koju je ovog studenog krstio biskup Mate Uzinić.
– U svakom se braku i obitelji po rođenju novog djeteta ostvaruje izvorni Božji naum o čovjeku kao muškarcu i ženi te čestitam supružnicima Ivani i Lovelu, što vjerni Božjem planu i međusobnoj ljubavi, svjedoče opredjeljenost za istinsko bogatstvo, otvorenost za život, danas kada su obitelji s više djece prava rijetkost – kazao je tada biskup.
Istina, obitelj Giunio primjer je kršćanske ljubavi prema svijetu, posebno na Božić, stoga smo ih priupitali kako se kod njih slavi ovaj katolički, ali i veseo, šareni blagdan, simbol ljubavi.
– Želimo dočarati djeci zašto je Božić bitan blagdan, koje je njegovo istinsko značenje – kazuje za početak Ivana Giunio, te dodaje:
– Bit Božića jest da se rodio mali Isus, na neki način djeci prenosimo upravo takve običaje i želimo da Božić shvaćaju kroz ovaj oblik – dodaje Ivana.
A kako obilježavaju Božić u svom domu?
– Obično kao obitelj kitimo bor na Badnjak, ali ove godine smo ga odlučili okititi i prije. Zatim pravimo jela, obično je to neka kontinentalna hrana, poput purice s mlincima i slično. Zanimljivo je dodati i kako nekoliko godina uopće nismo imali bor, već smo stavljali naglasak isključivo na jaslice i njihovu vrijednost – kazala je Ivana, dodavši kako pažljivo gledaju da te jaslice svake godine budu bogatije za neki novi božićni detalj…
‘Malom Isusu napišu i pismo’
– Stavljamo neke nove figurice, poneke lijepe lampice, ili Lovel napravi pozadinu jaslica da ona izgleda kao nebo, ma sve je stvar detalja. Zapravo, ono što bismo htjeli usaditi djeci kao vrijednost jest ljubav prema Isusu, stoga ga štujemo na poseban način. Obično samog malog Isusa stavimo u jaslice baš na Božić, za razliku od ostalih detalja – kaže Ivana.
A kako obitelj ima petoro male djece, pitamo ih i kako ‘rješavaju stvar’ s poklonima?
– Baš što se tiče poklona, obično kažemo djeci da im ih je donio mali Isus, a ne Djed Božićnjak. Tada ih zamolimo da malom Isusu napišu pismo o tome što bi htjeli dobiti za Božić, te tako oni kažu svoje želje, što bi htjeli… Zapravo zajedno pišemo pisma, a ako su bili dobri, Isus im ostvari želje – smije se Ivana.
Sljedeće pitanje nametnulo se samo po sebi – kako izgleda jedan dan s petoro malene djece?
– Potrebno je imati neki red, jer ako nemamo sve po redu, na neki način organizirano, onda dođe do ‘ludila’, recimo to tako. Naravno, sad nam je malo lakše, jer je dvoje djece već u vrtiću, ali svejedno kao obitelj moramo biti zaista organizirani. Ima trenutaka u danu kad recimo, svi maleni spavaju, stoga mama isto malo uživa, pođem leći i slično – smije se Ivana, dodavši:
– Lud je ritam, teško mi je izaći na primjer sama s njima vanka, a kad muž dođe s posla onda svi njemu trče, vrte se oko njega. Ima trenutaka kada misliš da ćeš poludjeti i da ne znaš što bi sa sobom, a ima trenutaka kad se svi lijepo zaigraju i onda ti je gušt to vidjeti, kad se igraju zajedno, ne svađaju, ne tuku. Svi su jako mali, pa je možda zato to – to. Ali recimo kad netko od njih nije kući, iznimno im fali, najdraže im je kad su svi skupa doma. Toga, imati petoro djece je više radost nego išta drugo – kaže Ivana.
Motiv za osnivanje velike obitelji
A tata Lovel dodaje pak:
– Svaki dan je drukčiji, specifičan, nema pravila. Zna biti teško, ali je velika radost. Bez Božje pomoći sigurno ne bismo mogli izdržati. Sve je potpuno drukčije, da ih nema bilo bi više pesimizma i manje optimizma u kući – kaže i dodaje kako nije znao da će imati toliko djece, ali…
– Nismo bili sigurni koliko ćemo imati djece, no recimo, ja dolazim iz obitelji s troje djece i smatram to ne samo ok, već blagoslovom i kroz djetinjstvo mi je bilo zabavno, stoga mi se imati petoro djece ne čini kao veliki problem. U Crkvi sam vidio kako se ljudi odlučuju za više djece i to mi se jako svidjelo, bilo mi je na neki način prekrasno i dirnulo me, odnosno vidio sam se u tome, osjetio sam Božju prisutnost u takvim obiteljima te mi je to bio motiv za osnivanje ovako velike obitelji – kaže Lovel.
Pri krštenju
Nesebična obitelj
Kada je biskup Mate Uzinić u studenome krstio petomjesečnu Anu, najmlađe dijete obitelji Giunio, za obitelj su iz Biskupije kazali:
‘Obitelj Giunio je primjer kako se vjernik ne zatvara pred poteškoćama već se zdušno otvara radosti života i to donosi smisao. Sve što je pokrenuto sebičnošću ostavlja čovjeka u vlastitoj praznini i zatvorenosti. I ovaj obred krštenja početak je novoga života i prigoda svima nama da se sjetimo čija smo djeca i zamolimo Boga da nas učvrsti i ojača.’