Povodom Međunarodnog dana djeteta Udruga socijalnih radnika Dubrovnik zajedno s Centrom za socijalnu skrb Dubrovnik, Ministarstvom socijalne politike i mladih te Caritasom održali su javnu tribinu u svrhu promocije udomiteljstva na području Dubrovačko-neretvanske županije.
Tribinu je otvorila Iliana Stojanović, istaknuvši kako se se pogrešno misli da na jugu Hrvatske nema obitelji koje bi mogle biti udomitelji.
– Meni je takvo razmišljanje neprihvatljivo. Ljudi imaju ljubav i volju, ali možda ne znaju sve detalje i činjenice o udomiteljstvu. Zato i želimo upoznati javnost o udomiteljstvu, kako bi privukli pozornost javnosti – istaknula je Stojanović, dodavši kako su kod udomljavanja u prvom planu djeca, ali i da se udomljavaju i stari i nemoćni te osobe s intelektualnim poteškoćama.
Blanka Žic Grgat iz Ministarstva socijalne politike i mladih ukratko je iznjela podatke o stanj udomljavanja u Hrvatskoj, kao i u najjužnijoj županiji.
– U Hrvatskoj je udomljeno 2135 djece, što je 40 posto od ukupnog broja udomljenih. Kad gledamo po županijama, može se primjetiti nejednaka razvijenost programa udomljavanja. Prednjači Varaždinska županija, gdje gotovo da i nemamo djece u domovima, dok nam je najlošija slika u Ličko-senjskoj, Primorsko-goranskoj, Zadaraskoj, Šibenskoj te Dubrovačko-neretvanskoj županiji – istaknula je Žic Grgat.
Govoreći o korisnicima programa udomiteljstva, Žic Grgat naglasila je kako udomljena osoba postaje ravnopravni član udomiteljske obitelji. Poželjno je da se dijete udomi u lokalnoj zajednici u blizini biološke obitelji ili roditelja, ali se prije svega gledaju potrebe korisnika, naravno uz tendenciju da se poveća broj udomljenja prema broju korisnika doma.
– Nedostaci smještaja u institucijama zamjećeni su još početkom 20. stoljeća. Djeci nedostaje poticajno okruženje, jer događaji su hrana za njihov mozak. Domovi su doduše u zadnjih 20 godina napredovali, ali ostao je problem socijalne deprivacije i razvoja emocionalne veze. Zato Ministarstvo želi provesti Plan deinstitucionalizacije i transformacije, čija svrha bi bila smanjiti ulazak korisnika u domove – istaknula je Grgat Žic.
Kao prednosti udomljenja navela je kvalitetan obiteljski model, zadovoljen široki raspon potreba, individualnu skrb i emocionalnu toplinu, razvitak privrženosti i nastavak podrške nakon odlaska iz udomiteljske obitelji.
– Zašto postati udomitelj? To nije lako, ali je to zadatak koji ispunjava i čini te ljude, udomitelje zadovoljnima – zaključila je Grgat Žic.
Katica Raič iz dubrovačkog Centra za socijalnu skrb na tribini je podsjetila kako na području juga Hrvatske postoje dvije udomiteljske obitelji. Ukazala je na zakonski okvir koji određuje što je udomiteljstvo, tko može biti udomljen, a tko se kvalificira kao udomiteljska obitelj.
– Dozvolu za udomljenje dava Centar za socijalnu skrb prema ocjeni posebnog tima za udomiteljstvo, u kojem su socijalni radnik, psiholog i pravnik. Udomiteljska obitelj, s kojom se potpisuje ugovor na pet godina, kao financijsku pomoć prima opskrbninu, a od nedavno i osobnu naknadu, koja je simbolična. Na dubrovačkom podrčju imamo petero djece bez adekvatne roditeljske pomoći, a dvoje smo udomili – rekla je Raič.
Na tribini je govorila i jedna udomiteljica, koja je posvjedočila o težini tog zadatka, ali i svim onim dobrim stvarima koje takav zadatak donosi.
– Treba im se dati, jer sve se to isplati – kazala je udomiteljica.
Don Robert Ćibarić iz Caritasa Dubrovačke biskupije predložio je da se uz tečaj pripreme za udomiteljstvo ustanovi i tečaj duhovne pripreme, jer je u svemu bitna duhovna dimenzija, što je Blanka Žic Grgat prepoznala kao odličnu ideju.