Dubrovački branitelj Braco Elezović na svom Facebook profilu posvetio je nekoliko riječi za branitelje Hamdiju Kovača, Vedrana Ivoševića, Antonia Vatovića, Marija Pezzija, Francija Lazibata i Željka Raguža koji su na današnji dan, 9. studenoga 1991. godine izgubili svoje živote. Prenosimo objavu u cijelosti.
Punih trideset godina je prošlo od toga dana kada je uz Hamdiju, Marija, Željka, Vedrana i Francija poginuo Vajta. Antonio Vatović Vajta je bio moj mali prika. Imao je svega devetnaest godina i tek je započinjao život. Gružanin kao i ja uvijek je bio omiljen među ekipom. Kad je rat započeo Vajta nije kalkulirao. Mogao je i on, kao neki naši drugi “prijatelji”, pobjeći Slavijom i javiti se negdje iz Švedske, Njemačke ili Italije. Ali nije.
Ostao je u svome Gružu i kao pripadnik SJP Grofovi priključio se obrani Hrvatske. Na slici je s majkom samo nekoliko dana prije pogibije. Ova slika mi je jedna od najupečatljivijih slika nastalih tijekom Domovinskog rata. Oproštaj majke i sina prije odlaska na položaj i pogibije uvijek probude neku čudnu emociju u meni. Često stanem na mjesto njegove pogibije i zapitam se kakav bi Vajta bio danas. Odgovor znam – ljudina kakav je i bio, ali eto, dođe mi tako pa ponekad stanem i mislim o svim tim ljudima od kojih nas je rat rastavio. I danas sam otišao gore zapaliti svijeću za Vajtu, Hamdiju, Marija, Vedrana, Željka i Francija.
Bili su veliki onda, bili bi još veći danas.
Vajta, Mario, Hamdija, Franci, Željko i Vedrane slava vam i hvala. Počivajte u miru Božjem.
Foto: Braco Elezović