Još od davnih vremena, otkad postoje knjige same, poznat je i njihov terapeutski učinak, takozvano liječenje knjigom, ili ‘biblioterapija’.
To znaju i u Turističkoj i ugostiteljskoj školi, gdje s učenicima analizu likova kroz emocije radi i profesorica – knjižničarka Marijana Batinić, koja nas je upoznala s time na koji način knjige pomažu učenicima upoznati bolje svijet oko sebe.
– Ono što se naziva biblioterapijom, mi u školi radimo već godinama, samo ga ne nazivamo ‘projektom’ ili ga smještamo ‘u tablice’. Biblioterapija je u školi krenula sasvim spontano, prije nekoliko godina, kada smo s prvašima počeli analizirati zbirke Vesne Krmpotić o temeljnim ljudskim vrijednostima, a uz to smo iščitavali i manje forme, poput anegdota, umjetničkih i narodnih bajki, pripovjetki priča… – kaže Marijana Batinić, koja pojašnjava i početke rada.
– Sve je krenulo spontano: kako sam radila kao profesorica hrvatskog jezika, bila mi je presmiješna razina iščitavanja lektira i budući da je program prezahtjevan, nisam htjela svesti lektiru na književno povijesne činjenice, bez da imaš efekt ‘iscjeljenja’, koji se može dogoditi pri čitanju knjiga – napominje.
– Biblioterapija s prvašima nazvana je ‘Ljubav umjesto straha’. Upoznavali smo ih s pojmom ljubavi, ne onom definicijom iz psihologije ‘volim-ne volim’, već onoj na višem nivou, bezuvjetnom, onoj koju priželjkivamo. Pojam nasuprot tomu bio bi strah. Sve one negativne emocije derivati su straha – kaže Batinić, koja kaže kako bi se biblioterapija mogla nazvati i ‘vođeno čitanje’, ‘, čitanje ne samo radi estetskog užitka, već radi možebitnog katarzičnog procesa koji se na kraju može dogoditi.
Osim ‘Ljubav umjesto straha’, s prvašima, tu je i radionica ‘Što bi na mom mjestu učinila ljubav’.
– S trećašima, nakon što završe s poglavljem realizma, krenuli smo iščitavati kompleksnije lektire, epohalna djela poput ‘Zločin i kazna’, ‘Ana Karenjina’, ‘Kabanica’, ‘Otac Goriot’, pa bismo samo prelazili osnovne trenutke djela i shvaćali kako određene likove u određenim postupima vode i motiviraju određene emocije i što izlazi kao rezultat iz njih – kaže Batinić, koja napominje i kako bi se u radionicama biblioterapije trebalo postaviti sve situacije na način da pojasne što bi bilo da je lik recimo, na nekom određenom mjestu u djelu, umjesto straha izabrao ljubav.
Inače, zanimljivo je dodati i kako ove radionice pohađaju cijeli razredi, a ono što se radi na njima je individualno.