Prošlo je 30 godina od velike pomorske tragedije u luci Gružu, kada je u sudaru brodova Aurora i Ilirija život izgubilo deset ljudi, među njima i troje djece. Brodovi su tog kobnog 6. svibnja 1992. zbog straha od agresorske vatre u punoj brzini uplovljavali u grušku luku. Sudar se dogodio u 16:43. Od tada do danas uvijek se s tugom prisjećamo toga dana, a svih ovih godina trajnu uspomenu na poginule čuva gospođa Luce Popović, jedna od preživjelih putnika s Aurore, tada članica ratnog Crvenog križa.
Upravo njoj se ovog petka posebno zahvalio dubrovački gradonačelnik Mato Franković.
-Ona svih ovih godina neumorno čuva uspomenu na taj ružni događaj, a u komemoriranje svih koji su tog dana izgubili živote uključio sam se i ja prije sedam godina – rekao je gradonačelnik te istaknuo kako su toga dana ljudi isplovili iz Cavtata te su u Gradu vidjeli slobodu. No, nažalost deset osoba je izgubilo slobodu, odnosno svoje živote.
Trideset godina od ove velike tragedije, u Luci Gruž je gospođa Luce otkrila spomen ploču poginulima, a istaknula je kako godinama govori kako je želi vidjeti prije nego što umre jer je s tim ljudima i ona ‘tonula, topila se’. S velikom se tugom i jakim emocijama prisjetila tog kobnog dana.
-Nitko se nije nadao da se takvo nešto može dogoditi, normalno smo isplovili iz luke u Cavtatu, doduše taj dan nas je bilo puno na brodu. Navodno je brod mogao primiti 80 ljudi, a bilo nas je 96. Sjećam se kako mi je jedan vojnik okupatorske vojske, budući da sam nastojala da se na brod ukrca što više ljudi koji su htjeli i morali ići u grad, rekao: Dabogda se potopili. To mi je ostalo ‘u uhu’ do današnjeg dana, posebno kad dođe 6. svibnja – prisjetila se gospođa Luce.
Sjetila se i kako su na brodu s kazetofona puštali Oliverovu pjesmu sa stihovima ‘Neka se drugi raduju,
neka me noćas ne oplakuju’.
-Bio je prelijep i sunčan dan, znam da sam imala očale od sunca, i toliko sam plakala i pitala se: Što mi ove riječi sad toliko znače. Bio je to kao nekakav predosjećaj – prisjetila se Luce Popović te istaknula kako joj je bilo posebno teško zbog poginule djece.
U ovoj su strašnoj tragediji poginuli Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (5), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum. Do današnjeg dana nitko nije odgovarao za njihovu smrt.