Opći kirurg Gor Asatryan, poslije našeg Parca, valjda je tek drugi armenski liječnik koji se odlučio trajno ‘nastaniti’ upravo u Dubrovniku. Odlazak iz domovine, govori nam, dogodio se sasvim prirodno. Prethodno njemu, rodnu Armeniju odlučila je zamijeniti s Lijepom našom Asatryanova sestra pijanistica Naira. Hrvatsku je prvi puta posjetio 2006. te je već sljedeće godine gotovo čitavu obišao. Naime, objašnjava, putovao je zrakoplovom iz Jerevana preko Moskve do Pule, a u nedostatku linija do Dubrovnika se otputio autobusom. ‘Tada sam vidio ljepotu ove države’, ushićeno priča. Inače, tvrdi, doći ovdje ne predstavlja tamošnjim stanovnicima izuzetan napor, dovoljno je sedam do osam sati kako bi s gorja Kavkaz doletjeli u čilipsku zračnu luku.
Kozmopolit
Na Kavkazu, odnosno u Jerevanu, glavnom gradu matice zemlje svetog Vlaha, završio je medicinski fakultet. Dvije godine u vojsci obnašao je funkciju liječnika opće prakse. Zanimljivo, na ovaj poziv odlučio se kao četverogodišnji dječak, a od specijalizacije koju je ondje dobio je ipak odustao. Odlučio je prihvatiti priliku koja mu se nudila u Dubrovniku. Potražiti sreću u tuđini, ističe, predstavljalo mu je izazov. ‘Volim upoznati svijet’, naglašava. Sredina mu je, zbog puta kojeg mu je devet godina ranije popločala sestra, nije bila nepoznata. Hrvatski jezik je naučio prije nego što se zaposlio. Gramatika mu, otkriva, uopće nije bila teška. Hrvatski pripada slavenskoj skupini, a on je svoje osnovno obrazovanje stekao u ruskoj školi.
– Leksik je 60 posto isti. Razlika je u nekim riječima. Svake godine se usavršavam i ne mogu reći kada sam postao dobar – napominje. Ispočetka se koristio udžbenikom Davida Norrisa ‘Teach yourself Croatian’, a danas svoje znanje usavršava čitajući medicinsku literaturu, gledajući televiziju i razgovarajući s pacijentima te prijateljima. Hrvatsko državljanstvo dobio je 2014.,nakon pet godina stalnog boravka. Ispočetka, priznaje imao je poteškoća. Osim jezične barijere, gledajući unatrag, sve su to bile sitnice poput promjene vozačke dozvole. Kad se podvuče crta, na novu okolinu brzo se navikao. Zavolio je grad, njegovu arhitekturu i glazbu. Obožavatelj je klapske pjesme te tvrdi da smo poprilično i mentalitetom slični Armencima.
– Ista smo civilizacija mi južni narodi. Topli smo za razliku od Skandinavaca ili Kanađana. Održavamo obiteljske i prijateljske veze. Armenci su eksplozivniji. Na planinama se morate derati da bi vas čuli, a mi smo planinska država – ponavlja. U naš grad, osim dobrih poslovnih uvjeta, privukla ga je i priroda. Unatrag godinu dana počeo se baviti ribanjem. ‘Istražujem uvale. Najčešće ulovim kamenu ribu koju isprigam’, kaže. Također, na odmet nije ni činjenica što smo dio Europske unije te smo uređena država. Mada se mnogi Hrvati s njim ne bi složili, dodaje, svjetlosnim godinama udaljeni smo od situacije kakva vlada u Armeniji. Nju mu je teško objasniti. Trenutno, iznosi, ona nema nikakve logike.
Ljudima je u zadnjih 30 godina politika isprala mozak. ‘To ne bih nazvao atmosferom, nego ludilom’, tumači. Na njihovom teritoriju koplja lome Istok i Zapad. Utjecaj Rusije je izuzetan što, pripovijeda, nije neobično jer povijesno gledano riječ je o njihovoj zoni utjecaja. Bez obzira koju stranu čovjek simpatizirao, za očekivati je da imaš bliske odnose sa susjedima, a ne s Amerikancima. ‘To će omogućiti jedino žičara preko oceana’, jasan je Gor Asatryan. Uslijed pretjerane globalizacije, mišljenja je, Armenci gube svoj identitet. Već sad ih je tamo samo dva i pol milijuna dok ih je po svijetu raspršeno peterostruko više. Takva je sudbina svih starih naroda, vjeruje. Na to ne gleda kao veliku tragediju.
To je jednostavno već dobro poznat tijek čovječanstva. Naša planeta polako postaje jedna država pa sebe smatra kozmopolitom. Naravno, nužno je sačuvati stare tradicije, običaje te baštinu jer će, u suprotnome ako svi budemo nalikovali jedno drugome, naša budućnost biti veoma dosadna. Na tragu toga, spominje, simbol Armenije je marelica. Od ondje vuče podrijetlo te se na tu temu organiziraju manifestacije poput filmskog festivala gdje ih posjećuju renomirana redateljska imena. Kad smo pak kod armenske kuhinje, ona je, pojašnjava nam Asatryan, veoma slična onoj balkanskoj. To ne iznenađuje, nastavlja, jer su oba teritorija dugo bila pod sabljom Osmanskog carstva. Počevši od mesnih jela do slastica, sličnosti su česte.
Marelica
Ono po čemu se izdvajaju svakako je ‘harissa’ jelo od piletine i pšenice koja se kuha satima. Većina tamošnjih specijaliteta, tvrdi, dugo se priprema. No, i to, govori nam polako iščezava. Mlađe generacije radije pribjegavaju opciji brze prehrane. Uz ukusnu hranu, prepoznati su i po izuzetno lijepim ženama. Ipak, uvjerava nas, više ljepotica ovaj opći kirurg susreo je u Hrvatskoj. ‘Bio sam u Moskvi gdje je najveća koncentracija lijepih Ruskinja, ali po broju stanovništva, čini mi se da ih je u Dalmaciji više. Zapravo, siguran sam u to’, ističe. Posebnost njegova naroda je i što su sa Gruzijom kršćanski poluotok u moru islama. Okruženi su Turskom, Azerbajdžanom te Iranom. Osobno je ateist. Inače su Armenci, objašnjava nam, monofiziti. Nenalik nama, vjeruju u božansku narav Isusa Krista te negiraju njegovu ljudsku stranu.
Imaju doticaj s katoličanstvom te pravoslavljem, a njihov poglavar naziva se katolikos. Sveti Vlaho, iznenađujuće, kaže nam, među njima uopće nije ‘popularan’ svetac. ‘Na slavi’ dobio je tek početkom 2000-ih, a uslijed emisije o Dubrovniku koja se emitirala na njihovoj nacionalnoj televiziji. No, Armeniji ne nedostaje istaknutih pojedinaca. Osim megazvijezda poput Cher i Kim Kardashian, poručuje Asatryan, nema područja na kojem nisu dali svoj obol, počevši od znanosti, preko gospodarstva do umjetnosti. Recimo, Ivan Aivazovsky nepoznatiji je slikar morskih pejsaža. Rođen je u Fedosiji na Krimu. Zatim, tu su braća Mikoyani. Jedan je osnivač tvrtke MiG, a drugi je bio političar koji je preživio Staljinove čistke i nakon bio poznat u Sovjetskom savezu.
– Čak se priča i da je Steve Jobs podrijetlom Armenac, ali ja u to ne vjerujem. Svi koji u Armeniji nemaju mogućnost napredovati odlaze i odmah u Rusiji ili Americi pronađu svoje mjesto. Volimo raditi, sposobni smo, ali ne znamo napraviti državu – donosi ovaj naturalizirani Dubrovčanin. Od rodnog kraja ponajviše mu, priznaje nam, nedostaje priroda. Vojsku je služio u Karabahu, regiji u Zakavkazju, koja je uglavnom planinska i šumovita. ‘U tom dijelu nema signala. Divljina je. Prelijepo je’, opisuje. Turiste bi stoga savjetovao da obvezno, uz ovo, vide Gerhard, srednjovjekovni samostan napravljen u stijeni te Garni hram koji datira još od Antike te Khor Virap.
Ovo mjesto od izuzetnog je civilizacijskog značaja, podvlači. Prema legendi utemeljio ga je Sveti Grgur Prosvjetitelj, prvi katolikos Armenske apostolske Crkve koji je pokrstio Armence, a ujedno je i svetac zaštitnik današnje Armenije. Nastavno na to, nije na odmet spomenuti ni kako je Armenija prva zemlja u povijesti koja se proglasila kršćanskom. Iz Khor Virapa pogled puca na ugasli vulkan Ararat gdje se prema biblijskoj Knjizi postanka nasukala Noina arka. Unatoč nasljeđu koje je opipljivo na svakom koraku, dodaje, radije za život odabire Hrvatsku. ‘Prosječni standard je puno bolji. Ako ne računamo cijene nekretnina, u odnosu na plaće i prihode građana, čak ni Dubrovnik nije skup’, otkriva.
Naravno, govorimo o razdoblju prije koronavirusa. Jednako je, smatra, sa zdravstvenim sustavom koji je bio dobar dok se nisu počele otvarati privatne klinike. ‘To nas ubija. Najbolji liječnici sve češće odlaze u privatne vode jer su tamo bolje plaćeni. Manje je stresa nego u državnim bolnicama gdje se dežura po 24 sata’, naglašava. Inače, obujam posla općeg kirurga Gora Asatryan, podvlači, tijekom pandemije itekako se smanjio. Nema sportskih aktivnosti, ljudi su uglavnom bili doma pa će veći problemi biti od pretjeranog jela, izražava. No, povratku na ‘staro’ itekako se veseli. Za kraj, ističe, optimističan je jer vjeruje da će zdravstvena kriza završiti. Kada? E to je već drugi par rukava. ‘Vjerojatno 2023.’, zaključuje.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 3. veljače 2021.