Gospođe Ankica Lepeš i Kate Stojanović u konavoskoj nošnji već dugi niz godina ‘čuvaju’ dva ulaza u naš Grad te su redovito prvi kontakt brojnim turistima koji nam stižu. Gospođa Ankica je Konavoka, dok je gospođa Kate Lopujka s velikom ljubavi prema konavoskom vezu. Obje su svima već dobro znana i draga nasmiješena lica na Pilama i Pločama, a kako su nam istaknule, osjećaju se kao da rade na ‘recepciji Grada’. A, kao i na svakoj recepciji, otkrivaju nam, najvažniji je osmijeh koji će uputiti turistima.
— Izražavamo im dobrodošlicu u naš Grad. Nastojim ostaviti što bolji dojam jer upravo te dojmove oni nose u svoje zemlje. Najvažnije je da odmah dobiju osmijeh i ljubaznost pa makar nitko ništa i ne kupio – govori nam gospođa Ankica koja već sedam godina u konavoskoj nošnji prodaje razne suvenire s konavoskim vezom koje sama izrađuje.
Znala je, ističe, i za bolje dane u sezoni. Sve se promijenilo otkako je došla korona. Ne može reći da ima posla kao 2019., ali, naglašava, vidi se ogromni napredak ove sezone i to ne samo po broju turista, već i po njihovoj potrošnji.
Od početka srpnja veći promet
— Dosta nas je što nešto činimo i prodajemo, nisam ni jedina koja ima vez, ali vidim da ljudi koji prolaze imaju pune ruke vrećica što znači da svatko od njih nešto kupuje. Od početka srpnja
promet nam se jako povećao i osjećamo uspon. Jedino se bojim da ljudi nisu svi dovoljno svjesni pa da se nećemo procijepiti koliko bismo trebali. Željela bih da se ljudi procijepe da bismo mogli što bolje i više odraditi sezonu. Vidim da su najave i više nego dobre, dolaze nam i cruiseri. Ove godine imamo i goste s MSC-ja koji se kreću u ‘bubble’ grupama pa nam ne smiju baš prilaziti, ali zato s ostalih cruisera mogu slobodno điravati i kupiti što žele. Što se tiče gužva, njih baš nemamo. Imamo puno ljudi, ali nemamo onakve gužve kao 2019.. Divno je iskontinuiran dolazak i odlazak autobusa. Imam samo najbolje dojmove s ufanjem da ćemo imati pozitivnu sliku, da ćemo se vratiti u zeleno i da ćemo održati sezonu što duže. Kolovoz nam je jako dobar također tako da sam vrlo optimistična – priča nam Konavoka Ankica.
Gosti, dodaje, uglavnom uzimaju sitnice s konavoskim vezom. Najviše je posjećuju Ukrajinci, Poljaci i Česi, a primjetno je više i Talijana te Francuza. Upravo su Francuzima najzanimljivije lutkice s konavoskim vezom, a pogotovo i jer sama gospođa Ankica nosi tu istu nošnju na sebi.
— To im je jako interesantno. Rado slikavaju, naviknuta sam na to pa kad hoće zajedno raditi selfie ponudim im koju sitnicu pa tako uz sliku pridobijem i kupca. Ovdje morate biti veseli, krajnje pozitivnog razmišljanja jer ako u jednom trenutku ja nisam dobro raspoložena, to će se na meni osjetiti. U trenutku kad gosti počnu dolaziti, osmjeh od uha do uha je na meni, to ovo radno mjesto traži. Puno puta gosti dođu do mene i ne znaju gdje bi točno krenuli. I onda ih zanima gdje je žičara, Sponza, pitaju što je Knežev dvor, raspituju se za štošta. Govorim engleski i služim se talijanskim pa im često savjetujem što bi trebali posjetiti, a uputim ih i na našu Turističku zajednicu – naglašava gospođa Ankica.
Promijenila se struktura gostiju
Gosti, dodaje, uglavnom prepoznaju konavoski vez, a one koji se ipak do sada s njime nisu susreli gospođa Ankica educira. Uzme iglicu, konac i platno te im objašnjava najjednostavnije oblike i elemente veza. Svi ostanu zadivljeni jer se nešto tako tradicionalno još uvijek radi ručno. A, na taj način se uvjere i svi oni koji misle da ga je izradila mašina. Inače, gospođa Ankica u početku nije u svojoj ponudi imala i vez, ali, kaže, na to se ipak odlučila kada se promijenila struktura gostiju koji nam dolaze.
— Sada gosti stoje dulje u gradu. Neke susrećem danima, ostanu i preko 10 dana kod nas. Oni redovito i uzmu vez i prepoznaju ga. Zato mislim da nisam pogriješila kad sam se odlučila prodavati ga. Navezla sam toga dosta. Prošle sam godine svakako za to imala više vremena s obzirom da su nas zatvorili i nismo više mogli raditi – priča nam ova Konavoka.
A, kakva je turistička slika bila kada je tek počela raditi na ovoj posti?
— Počela sam 2015., 2016. i tada je nedostajala koordiniranosti dolazaka i odlazaka cruisera. Tih smo godina imali jako ružne situacije kada je po dvije tisuće turista izlazilo kroz vrata od Pila, to je bilo prestrašno za vidjeti, ali sada Grad i Lučka uprava vode o tome računa i uveli su red i iskoordinirali dolaske i odlaske cruisera i autobusa. Prije bi se turisti ovuda gurali, nitko od nas ne bi mogao ništa prodavati jer je njima tada jedino bilo bitno doći do autobusa. Danas se tu ljudi zaustave pa je drukčije. Ogroman je odskok u odnosu na lani. Imamo dana koji su nam dobri kao 2019. Zadovoljna sam – naglašava Ankica Lepeš.
Već 21 godinu kod dominikanaca
Uputili smo se i do gospođe Kate Stojanović, svima znane kao Kate Konavoka, na njezinu postu na skalinima od dominikanaca gdje u konavoskoj nošnji figura i radi već 21 godinu. Jedva smo je, kao i gospođu Ankicu, uspjeli dobiti za koju riječ jer su turisti neprestano prilazili i kupovali. Došla je tako i obitelj iz Japana s tri curice i sve su si pomno odabrale male napice s vezom. Upravo su joj Japanci, govori nam gospođa Kate, najbolji gosti, ali njih ove godine ima najmanje.
— Zasad sve ide dobro. Turisti se zaustavljaju, interesira ih vez, a i vodiči se često ovdje kod mene zaustave pa im govore o tradiciji i vezu. Ljudi vole vidjeti ručni rad, pogotovo nošnje, to im je zanimljivo, a kad vide da ovdje na mjestu i vezem, to im bude posebno. Vazda i pitaju je li ručni rad, ne mogu vjerovati da se to još uvijek čini – govori nam ova Lopujka zaljubljena u konavoski vez.
Gosti, naglašava, nisu ništa posebno oprezniji nego prije korone. Neki vole dezinficirati ruke, poneki dođu i s maskama, ali kod nje je sve sigurno jer je na otvorenome, a postoji i dovoljna udaljenost između nje i gostiju.
— Ne ustručavaju se, dapače. Često prilaze i pitaju za informacije. Najviše ih zanima gdje su zidine, kako do žičare i Lokruma. Dosta dolazi Rusa, Poljaka, Mađara i Čeha. Čini mi se da se struktura gostiju po tome malo promijenila. Bude i nešto Nijemaca. Najviše mi kupuju Japanci, ali i Amerikanac i Englez se isto zaustave i nešto kupe. Ne mogu se požaliti. Za razliku od lani kad je bilo tako malo posla, ove godine se i giba, daj Bože da potraje, da ne dođe do zatvaranja, da bar još rujan odradimo pa će biti dobro. Grad jest krcat, ali to nije uvijek od velikog značaja za posao. Uvijek su mi bili bitni kvalitetni gosti koji će nešto i kupiti. Daleko smo ove godine od one mase ljudi na koju smo navikli. Bilo je ludilo, cruiseri su dolazili pa izleti, ali zahvalni smo i na tijeku ove sezone, da imamo posla. Refat će se sve samo da prestane korona. Ljudi su željni svega pa i putovanja. I lani smo bili otvoreni i, iako nismo odradili skoro ništa sezone, ljudi su ipak putovali. Mislili smo da prošlu sezonu nećemo ni raditi, tek sam krajem srpnja počela, prodali smo minimalno, a kad su Engleze zatvorili, to se baš osjetilo.Tko voli putovati, cijepit će se i nastavit će s time. Svaki gost je dobrodošao, ako i ne kupi ručni rad koji je specifičan, kupit će nešto drugo, pojest će nešto, poći će na izlete, nešto će naći za sebe – priča nam gospođa Kate.
Kad sam počela slabo je bilo gostiju
Ipak, njoj slaba sezona poput one lanjske nije novost. Kada se počela baviti ovim poslom prije 21 godinu, prisjeća se, situacija je bila slična.
— Ta 2002. kad sam počela izgledala je kao ove godine korone, samo što nismo bili zatvoreni. Bilo je jako malo gostiju. Od 2005. su počeli masovnije dolaziti i od tada je svaka sezona bila jača od prethodne. Sve do 2019. koja je bila rekordna. Nakon te 2019., bilo nam je čudno kad je sve naglo stalo. Navikli smo na tu masu, a svi smo na neki način vezani za turizam, tolike obitelji u njemu rade. Tako da nam je 2020. bilo vrlo čudno kad je sve stalo. Svi smo mi vezani za turizam tolike obitelji u njemu rade. Od kraja srpnja Grad je krcat, ali opet nemamo onakve gužve kao 2019. – ističe Kate Konavoka.
Pitamo je bi li radije imala gužve ili ovako miran grad s umjerenim brojem gostiju.
— Nekim našim ljudima smeta turistička gužva, ali ne možemo imati sve. Okrenuli smo se na masovni turizam i ne kažem da tu ne dolaze bolji gosti, ali većinom je na masu i to se vidi. Puno je restorana, brze prehrane, suvenirnica s kineskim stvarima. Iako u posljednje vrijeme otvorile su se i one s autentičnim hrvatskim suvenirima. Ja radim ovdje za sebe i ne mogu se mjeriti s nekim privatnikom na Stradunu. Znamo koliki su najmovi i tu nema zarade bez masovnog turizma. Svi bi vjerojatno voljeli da se vrati ono što je bilo, ali sretni smo sada i s ovime što imamo. Optimist sam, vratit će se sve – zaključuje u optimističnom tonu Kate Stojanović.
Objavljeno u tiskano izadnju DuLista, 18. kolovoza 2021.