Anita Maslać novo je lice Zlatnog potoka. I mnogima drago. Jer, upravo je ona prepoznala priliku i otvorila butigu ‘Mala spenza’ u ovom naselju. Butigu zlata vrijedna. Butigu koja je s nestrpljenjem dočekana, a čije su razne peripetije ‘nastajanja’ privukle iznimnu medijsku pažnju. Upravo je DuList ovoj temi posvetio dosta svojih stranica, zbog čega je bilo i logično da s vlasnicom butige o ovom pothvatu i popričamo, i to povodom prvih mjesec dana rada. Sjeli smo na skaline koji vode do jedne od brojnih zgrada u Zlatnom potoku. Tog je jutra samo za nas kupila kušine kako bi nam bilo što udobnije. Nerijetko smo se morali izmicati jer je u te ure bila smjena gostiju u apartmanima. Naravno, nije nam smetalo, a ni našoj sugovornici. Tijekom proteklog mjeseca bilo je posla, kaže – ljudi su ulazili u butigu, dok su stranci posebno oduševljeni ponudom.
-Pogotovo Francuzi jer su mogli naći određene proizvode kao što su – motar, kapara, inćuni i domaće povrće. Dali su nam poticaj da smo na dobrom putu – navodi Maslać, inače rođena Imoćanka te dodaje da je domaćoj čeljadi izuzetno drago jer ujutro mogu kupiti svježi kruh.
-Ljudi su ovdje zaslužili da imaju butigu, da imaju kruh ujutro i nekakve osnovne životne namirnice – kaže Maslać.
‘Odlučila se upustiti u nešto novo’
Prije nego što se odlučila na ulazak u poduzetničke vode, Maslać je radila u velikoj hotelskoj kući, dugih 13 godina. Njeno posljednje radno mjesto u tvrtki bilo je kao menadžer hrane i pića. Odlučila se upustiti u nešto novo. Odlučila je sebi stvoriti priliku.
-Iskreno, nisam imala dovoljno novaca kako bih otvorila butigu na nekoj top lokaciji. U startu je svaka druga lokacija skuplja. Meni je ovdje bila prilika zato što nitko ovdje nije htio doći, a ja sam vjerovala i vjerujem da ovo naselje ima veliki potencijal. Kad sam radila plan kako bih dobila sredstva, negdje sam u glavi zamislila trgovinu, malu kvartovsku u kojoj imate sve i svašta, ali opet sam htjela da bude drukčija od drugih u dijelu asortimana. Zamisao je da asortiman bude poželjan ljudima koji žive i u nekom drugom dijelu Grada. Na sebe sam preuzela rizik da opstanem – ističe nam Maslać te dodaje da ‘djeca u Zlatnom potoku kažu da imaju najbolji sladoled’. Brojne tvrtke s vremenom su postale zainteresirane te su htjele sa svojim proizvodima biti zastupljene u njenoj butizi. Trenutno ima dvadeset dobavljača. Veliku pažnju posvećuje malim proizvođačima i OPG-ovima, prvenstveno iz Hrvatske. Naglašava kako bismo trebali biti svjesni da ljudi koji stvaraju domaće proizvode moraju opstati te da su oni naše bogatstvo. Voće i povrće nabavlja inače iz Konavala. U vrijeme kad smo radili razgovor, bila je u pregovorima za otkup tone domaćeg krumpira.
-Uvijek su postojali manji proizvođači koji nemaju dovoljno razvijenu logistiku niti imaju proizvodni potencijal da bi mogli potpisati ugovor s hotelskom kućom. Doveli smo ih kod nas i praktično smo njihovi predstavnici u Gradu. Tu je riječ o malim mljekarama, malim proizvođačima i OPG-ovima – rekla je Maslać. Upravo ti OPG-ovi čine njenu butigu drukčijom od ostalih, kaže. Čak 99 posto proizvoda je hrvatskog porijekla, dodaje.
-U svojoj ponudi tako imamo i džemove od proizvođača Apricot, a za koje su ljudi rekli da su skupi. No, treba naglasiti da su to džemovi bez šećera, za dijabetičare… Osobno sam htjela uvrstiti njihov asortiman jer moja djeca jedu proizvode kao što su pahuljice, koje su jednostavno kvalitetnije i bolje. Imate kilogram pahuljica za 50-ak kuna. Dok s druge strane imate pahuljice drugih proizvođača koji su puni šećera koji dođu skoro 30 kuna – kazala je.
‘Bez trgovine je ovdje katastrofa’
Tijekom razgovora s vlasnicom ‘naletjeli’ smo na ljude koji se u butizi redovito opskrbljuju namirnicama. Jedna od njih je i Jožica Dragojević koja je rekla da je butiga doprinijela puno životu u Zlatnom potoku.
-Bez trgovine je ovdje katastrofa. Prije bismo za kruh i mlijeko morali sjedati u auto. To je pogotovo bilo teško za penzionere koji su morali na autobus i onda potezati sve to uz skaline. Mislim da je butiga veliki doprinos Zlatnom potoku. Zasad je u redu opskrbljeno. Vi ćete u hodu vidjeti što vam ljudi traže – rekla je gospođa Dragojević. Gospodin Benedikt iz Senja, koji je u Dubrovnik bio došao proslaviti rođendan, kaže kako ljudi iz Zlatnog potoka ne moraju ići u trgovinu u drugim dijelovima Grada ili izvan njega.
-Gospođa Anita je fantastična! Tu je sve pod ruku. Sjećam se i sam kad sam bio mali, našim su roditeljima mali dućani bili mali spas. To su španjolski dućančići – rekao je gospodin Benedikt te dodao da bi se još mogao malo pojačati asortiman i smanjiti cijene, na što je Maslać rekla: ‘Na tome ćemo još poraditi’.
-S cijenama mogu kalmati jedino ako imam dovoljno velik obrtaj prometa. Ne mogu kalmati s cijenom mineralne, ako u tjedan dana prodam baksu. Cijena u butizi nije veća nego u drugim butigama – navela je Maslać koja će nekad, kako nam priznaje, promisliti: ‘Što je meni ovo trebalo?!’. Pogotovo u pet ujutro kad treba ustati i ostaviti doma troje djece. Ili kad dostavni kamioni ne mogu doći do ulaza butige, već najdalje do skretanja za Zlatni potok. No, ipak u njoj vlada lijep osjećaj jer radi i stvara priču koja će se u budućnosti i dalje razvijati.
-Puno je teži osjećaj kad uđeš u jedan krug, i misliš da nemaš izlaza i kad čekaš iza tuđih vrata da te netko primi na razgovor za posao i kaže: ‘Javit ćemo vam se za sedam dana’. Pa se ne jave. To je puno teži osjećaj, nego se ustat’ u pet sati i obaviti sve što treba taj dan. Posebni su ti trenuci kada me, nakon što uzmem kruh i štrudele, tete Mare ujutro dočeka i kaže: ‘Kasniš’. Onda dođe i gospođa Vinka jer nisam došla u šest i pol. Pa mi reče: ‘Mala, dobra si, vrijedna si, jutros si malo zakasnila’ – ističe nam kroz smijeh Maslać.
-S druge strane, svjesna sam nedostataka koji će se s vremenom otkloniti, a to je da butiga bude više opskrbljena te da dio asortimana koji ima veću cijenu, da ima – manju. No, činjenica je da cijene u nabavi rastu, primjerice, krumpira, ulja, brašna i šećera. Znam da je ljudima nešto skupo i kad je za pola kune viša cijena – navodi Maslać. Prema željama i potrebama lokalaca, police butige s vremenom je punila novim i raznim proizvodima.
-Gospođa Cvijeta ima više od 80 godina i radi nje sam odlučila u ponudu uvrstiti FAKS. Već godinama kupuju kruh iz Pekare Mare, a kojeg sam onda i uvrstila u ponudu. Već sad znam što ljudi iz Zlatnog potoka žele i ja ću se potruditi te proizvode uvijek imati u butizi – rekla je. Redovito dođe i gospar Đuro Market, naš poznati dugogodišnji turistički djelatnik.
-Rekao mi je: ‘Milostiva, samo – opstani’ – navela je. Savjet je dobila i od svoje knjigovođe, upravo u procesu stvaranja butige. ‘Idi, radi i prodaji’, ‘Piši, briši i griješi. To je jedini način da nešto naučiš’, bile su neke od riječi koje joj je uputila.
‘Nisam opterećena novcem’
Potrebno joj je, kaže, sigurno još dva mjeseca kako bi imala kompletan asortiman. Ističe kako postoje ljudi koji su prihvatili butigu i koji žele da opstane. Postoji dobar dio onih koji su se iselili jer iznajmljuju svoje stanove kao apartmane, a tu su i oni koji ih, kako navodi, još uvijek proučavaju.
-Kad njih ‘pridobijemo’, mislim da će onda sve biti održivo. Hoće li se tu ostvariti dodatan profit? Mislim da neće, ali to je rizik koji sam ja preuzela na sebe. Lijep je kvart i sretna sam jer ima ljudi koji su nam vjerni i redovno dolaze u butigu – kazala je te istaknula da nema više mogućnost razmišljanja i pitanja: ‘Što sad?’.
-Moram opstati. Sad tražim nove dobavljače i proizvode. Moram sve formirati na način da bude ‘tip-top’ i istaknuti se. Nisam opterećena novcem. Novci dođu. Poanta cijele priče je da morate vjerovati u ono što radite. Uložila sam puno rada i truda. Najviše ulažem u odnos s ljudima. To je za mene najvažnije – istaknula je.
Iz tiskanog izdanja od 25. kolovoza 2021.