Prije točno četrdeset godina, 2. veljače 1979. preminula je najveća ikona punka, basist Sex Pistolsa Sid Vicious. Sex Pistolsi bili su prvi, i ujedno najveći britanski punk band svih vremena.
Osnovani su 1975. na temeljima nekoliko garažnih bandova u sastavu Johnny Rotten (John Lydon) na vokalima, Steve Jones – gitara, Glen Matlock – bas i Paul Cook na bubnjevima. Cijelu 1976-u proveli su nastupajući uživo po pubovima na koncertima koji bi najčešće završavali incidentima i tučnjavama pod krhotinama inventara, promovirajući svoj radničko-anarhistički stil života opjevan u već tada legendarnoj pjesmi ‘Anarchy in the UK’. U taj stil života nikako se nije uklapao basist Glen Matlock, koji je početkom 1977. izbačen iz banda ‘jer je previše volio Beatlese’.
Živio je kratko i izgorio brzo, ali je zauvijek ostao najveća legenda punka, a svoj život je on sam najbolje opisao obradom poznatog hita Paul Anke i Sinatre ‘My Way’ – živio je kako je želio, bez kajanja
Nakon kratke potrage za zamjenom, u grupu stiže Rottenov prijatelj John Simon Ritchie, bubnjar jedne druge legendarne punk-skupine Siouxie and the Banshees. Jedini problem je bio taj što – apsolutno nije znao svirati bas-gitaru.
John Simon Ritchie bio je tipičan predstavnik britanske radničke klase šezdesetih i sedamdesetih – siromašan, potlačen i bez budućnosti. Rođen 1957., već sa nepunih šesnaest godina, u potpuno urušenom socijalnom sustavu bivše kolonijalne sile, pronalazi svoje mjesto među boemima u londonskoj četvrti Chelsea, gdje postaje stalni inventar glazbene scene.
Tu se sprijateljuje sa Johnom Lydonom i dobija nadimak Sid Vicious nakon što ga je ugrizao Lydonov hrčak zvan Sid. Iako dobar bubnjar i solidan pjevač, jedino slobodno mjesto u Sex Pistolsima bilo je na basu, i nije mu preostalo ništa drugo nego mukotrpno vježbati, iako u band nije niti doveden zbog glazbene ekspertize već zbog idealnog punkerskog ponašanja – sklonosti tučnjavama i ekscesima. Dok je Johnny Rotten bio glas britanske punk scene, Sid Vicious je vrlo brzo postao prototip punkerskog stava.
Na jedinom albumu Sex Pistolsa ‘Never Mind the Bollocks’, snimanom na proljeće 1977. nije sudjelovao jer je završio u bolnici na liječenju od hepatitisa te je bas dionice odsvirao gitarist Steve Jones uz komentar da je bolje što je Sid u bolnici jer mu ionako ne bi dopustili svirati. Cijela godina protekla je u nizanju incidenata i otkazanih koncerata, a kulminirala sad već zloglasnom svirkom na brodu na Temzi u ‘čast’ dvadeset pete godišnjice krunidbe Elizabete druge. Sex Pistolsi se službeno raspadaju na koncu američke turneje u siječnju 1978., a Sid Vicious je već tad bio ozbiljan ovisnik o heroinu.
Kao jedini osumnjičeni u nekoliko navrata završava u zatvoru, iz kojeg posljednji put izlazi 1. veljače 1979. nakon 55 dana prisilnog odvikavanja od heroina. Njegovi prijatelji organiziraju tulum u njegovu čast, a majka mu za dobrodošlicu poklanja dozu heroina
Početak strmoglavog Sidovog pada može se bez sumnje povezati sa dvije žene koje su obilježile njegov život. Prva je njegova majka Anne Beverley, koja je na njega imala iznimno loš utjecaj za vrijeme djetinjstva, a druga američka groupie-djevojka, povremena prostitutka i apsolutna ovisnica o heroinu Nancy Spungen, koju upoznaje na ulicama Londona i koja ga je redovito posjećivala u bolnici za vrijeme liječenja.
Od tada pa do kraja ostaju nerazdvojni, a nakon raspada banda Nancy postaje i Sidova menadžerica za vrijeme njegove američke solo-karijere. Nakon jedne burne alkoholno-heroinske noći, 12. listopada 1978. Sid pronalazi Nancy ubijenu ubodom noža u trbuh. Kao jedini osumnjičeni u nekoliko navrata završava u zatvoru, iz kojeg posljednji put izlazi 1. veljače 1979. nakon 55 dana prisilnog odvikavanja od heroina. Njegovi prijatelji organiziraju tulum u njegovu čast, a majka mu za dobrodošlicu poklanja dozu heroina. Pronađen je mrtav sljedeće jutro.
Njegovo tijelo je kremirano, i pepeo posut po Nancynom grobu u Pennsylvaniji, unatoč protivljenju njezinih roditelja. Živio je kratko i izgorio brzo, ali je zauvijek ostao najveća legenda punka, a svoj život je on sam najbolje opisao obradom poznatog hita Paul Anke i Sinatre ‘My Way’ – živio je kako je želio, bez kajanja.
FOTO: sexpistolsofficial.com / imdb.com