Što nas čeka na ljeto, na jesen, sljedeće godine? Kako se pripremiti i pripremati? Kako reagirati?… Takva i slična pitanja koja se svakodnevno mogu čuti kao glavna tema brojnih rasprava, kako u susjedstvu, tako i na brojnim znanstvenim konferencijama, ukazuju na veliku neizvjesnost, ‘strah’, nesigurnost i strepnju. Za razliku od prethodnih godina u ovo vrijeme, kada niste čuli vlastite misli od rada bagera, torni, bušilica, pikamera, u kojima se investiralo puno više nego što se imalo, ove godine se može tek naslutiti neki blagi oblik ‘improvizacije’ skromnih ulaganja s velikim strahom iza čega stoje pitanja postavljena na početku teksta. Što nas očekuje? Slična situacija je u svim svjetskim turističkim regijama i subregijama, zemljama i odredištima pa tako i u Europi. Svijet se suočava s velikim gubitcima uzrokovanih pandemijom COVID 19. Za ovoga ‘protivnika’ nitko nije bio spreman pa ni najveće svjetske velesile, za razliku od svih prethodnih ratova u kojima su se protivnik i njegove slabosti upoznali te iznašlo adekvatno ‘oružje’ za borbu. Nakon skoro godinu dana borbe ovaj ‘protivnik’ plasira nova tajna ‘oružja’-nove sojeve i sprječava pronalaženje adekvatnih instrumenata za ‘obranu’, a time onemogućuje adekvatno projiciranje budućnosti i planiranje optimalnog razvoja i davanja odgovora na pitanje: ‘Što će biti sutra?’.
Jesen 2021. neće biti obećavajuća
Prema zadnjim podatcima (UNWTO, 28.1.2021.) ovaj ‘protivnik’ uzrokovao je gubitak od 1,3 bilijuna USD prihoda od izvoza na svjetskoj razini što je 11 puta više nego za vrijeme zadnje globalne ekonomske krize. Dovedeno je u pitanje 100–120 milijuna radnih mjesta u turizmu i to najviše u srednjim i malim poslovnim subjektima. Osim toga ostvareno je oko 900 milijuna manje turističkih dolazaka nego 2019. (-74 posto) u razdoblju od siječnja do listopada 2020. To je impliciralo gubitak od 935 milijardi USD (prihoda od turizma). Europa, iako sa zavidnim rezultatima ostvarenim u ljetnoj sezoni, u istom razdoblju bilježi pad od 70 posto u odnosu na 2019. Rezultati (fizički i financijski) ostvareni 2020. su na razini rezultata ostvarenih prije 30 godina. Prema postojećim istraživanjima i prognozama situacija 2021. na svjetskoj razini će biti bolja za 50 posto, ali će se ‘borba’ nešto slabijeg intenziteta s ovim nepredvidivim ‘protivnikom’ nastaviti. Kraj ‘borbe’ i potpuni oporavak se očekuje tek za dvije do četiri godine tako da jesen 2021. neće biti obećavajuća.
Situacija na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama nije ništa bolja nego na globalnoj razini s time što su one zemlje i odredišta koja uvelike ovise o razvoju turizma najviše nastradala i dugo će osjećati posljedice ove teške ‘borbe’. Te su zemlje i gradovi obmanjeni lažnim čarima turizma, postali pravi ovisnici o turizmu. Među inima se na žalost nalazi i Republika Hrvatska i Dubrovnik.
Umjesto da je turizam poticao razvoj gospodarstva i domaće proizvodnje on ju je kao korov uništavao i gušio, potičući pri tome stranu proizvodnju i uvoz
Problemi po pitanju turizma su se u Dubrovniku javili i prije pandemije. Model razvoja koji se primjenjivao opterećivao je prostor pa je čak počeo gušiti i građane koji su o njemu ovisili. Osnovna ekonomska multiplikativna funkcija turizma na ovom prostoru nije realizirana. Umjesto da je turizam poticao razvoj gospodarstva i domaće proizvodnje on ju je kao korov uništavao i gušio, potičući pri tome stranu proizvodnju i uvoz. Poslovni model turizma otvorio je polemike i brojna pitanja održivosti njegove monokulture, pritiska na prirodne i društvene resurse, kao i ireverzibilnih posljedica na ekonomiju Grada i na društvo. S obzirom da se turizam bazira na konverziji javnih prirodnih i kulturnih resursa u gospodarsku vrijednost, za Dubrovnik pa tako i za Hrvatsku sve se više postavlja i pitanje modela kreiranja vrijednosti kroz uporabu javnih dobara na održiv način posebno u usporedbi s konkurentima. Naime, naši konkurenti su prije pandemije ostvarivali znatno veću dodanu vrijednost, to jest prihode po gostu. I dalje se ističe važnost turističke kvantitete u razvoju gospodarstva Grada zanemarujući njegove neželjene negativne dugoročne posljedice. COVID 19 je stvorio mogućnost razvoja novog razvojnog modela temeljenom na konkretnim turističkim proizvodima (kulturni, sportski, ruralni) koji bi bili usmjereni točno određenom tržišnom segmentu koji je dostojan posjetu jedinstvenog prostora na Sredozemlju – Dubrovniku. Na ovaj način bi se ostvarila prostorna i vremenska disperzija razvoja turizma. Ne smije se nuditi sve, svima po bilo kojoj cijeni samo da ostvarimo željene fizičke pokazatelje. Upravo to se dogodilo nakon Domovinskog rata i Republika Hrvatska je pozicionirana na međunarodnom turističkom tržištu kao srednje kvalitetna turistička destinacija što je bilo podloga za razvoj masovnog turizma koji nas je duboko obilježio do dan danas.
Digitalna transformacija
Što će biti, koliki je prihod i hoće li rasti? Za svaki konceptualni model pa tako i za odgovor na ovo pitanje potrebni su podatci koje na žalost mi nemamo. Kolega Ivandić (Institut za turizam) i ja smo Gradu predstavili konkretan prijedlog izrade metodologije praćenja turističkih učinaka putem regionalnog i lokalnog satelitskog računa turizma, ali vjerojatno zbog nedostatka sredstava još nismo dobili odgovor od Grada i Županije. Slijedeći brojna međunarodna iskustva i primjere dobre prakse, predložili smo model sustava statistike turizma unaprjeđenjem metodološkog okvira za izradu regionalnih satelitskih računa turizma kao važnoj osnovici za praćenje različitih gospodarskih aspekta turističke aktivnosti na regionalnoj i lokalnoj razini. Razvoj međunarodno harmonizirane metodologije za izradu regionalnoga satelitskog računa turizma polazi od prilagođavanja satelitskog računa turizma regionalnoj razini s aspekta koncepata, sadržaja, metoda i izvora. Polazeći od tako uspostavljenog okvira za uobličavanje regionalnog satelitskog računa turizma, cilj nam je bio sagledati ključne odrednice, specifičnog, integriranog modela regionalnoga satelitskog računa. Predloženi pristup pokušava odgovoriti na potrebu turističkih regija/gradova i njihovih visoko razvijenih turističkih odredišta za osiguravanjem kvalitetne informacijske osnovice o veličini i dinamici turističke aktivnosti iz perspektive ponude i potražnje te doprinosa turizma regionalnom gospodarstvu i nacionalnim turističkim pokazateljima. S obzirom na navedeni izazov, nameće se potreba za digitalnom transformacijom na svim razinama upravljanja turizmom. Digitalna transformacija bi podrazumijevala promjenu fokusa, načina rada, procesa, organizacije, kompetencija, tehnologije i alata u turizmu, a sve to je preduvjet da konkuriranja u digitaliziranom okruženju i davanja konkretnih odgovora na relevantna pitanja s jedne strane, a s druge strane onemogućavanja špekulacija važnim pokazateljima koja su nerijetko rezultat izvlačenja brojki iz rukava kako kome i na koji način odgovara.
Pitanje egzistencije
Kako dalje? Jako je važno pratiti trendove. Na strani potražnje su se dogodile brojne promjene. Turisti više nisu ono što su nekad bili. Ne opraštaju improvizacije. Naglasak stavljaju na održivi razvoj za koji su čak spremni platiti više. Sve se više pokazuje interes za privatnim smještajem, ali ne za vrstama i kvaliteti koji dominira u našoj ponudi (u garažama), nego za privatnim smještajem visoke kvalitete i kategorija u kojima je moguće ostvariti fizičku distancu. Sve su popularnije ruralne destinacije, nautički, kamping, glamping i održivi kulturni turizam. Sigurnost je na prvom mjestu što iziskuje kontinuirano isticanje i komuniciranje informacija o epidemiološkim mjerama, higijenskim standardima i uvjetima na svim razinama i kod svih pružatelja usluga. Prema postojećim informacijama broj rezervacija zasad nije zadovoljavajući. To je posljedica prvenstveno neizvjesnosti situacije, ali se očekuju rezervacije u posljednjim trenutcima (last-minute). Postojeća situacija daje turistima značajnu ‘pregovaračku moć’ i utječe na formiranje cijena na tržištu. Blizina emitivnih tržišta ide u prilog Republici Hrvatskoj, ali ne i Dubrovniku koji izravno ovisi o uspostavljanju avio letova prema europskim i svjetskim destinacijama. Većina europskih destinacija očekuje značajan udio domaćih turista što nama s obzirom na razinu životnog standarda i prosječnu hrvatsku plaća ne ulijeva nadu. Povećava se broj digitalnih nomada koji sve više zaobilaze urbana središta i traže mir i sigurnost. Sve je više prisutan trend duljeg boravka (s tri dana na devet) u destinaciji čime se smanjuje rizik koji sa sobom nose češća putovanja i mijenjanje odredišta. Naglasak se treba staviti na personalizirane individualne ture. Popularna odredišta bit će ona koja će znati dobro iskomunicirati svoje vrijednosti uz naglasak na individualni doživljaj turista u destinaciji. Na žalost, u izobilju svojih legendi koje bismo trebali s ponosom promovirati ‘storytelling’, češće smo skloni preuzimanju i pričanju ‘tuđih’ priča koje nemaju veze s autohtonošću i tradicijom ovoga prostora. Valoriziranjem tuđih vrijednosti, svoje smo vrijednosti na neki način zanemarili te ih tako u utrci za novcem i obezvrijedili.
Kraj ‘borbe’ i potpuni oporavak se očekuje tek za dvije do četiri godine tako da jesen 2021. neće biti obećavajuća
Veliki udio zaposlenih u turizmu otvorio je veliki problem s obzirom da im pitanje egzistencije ovisi o tome hoće li ove sezone ili sljedeće biti turizma ili ne. Postavlja se pitanje čime bi se mogli baviti ugostitelji – konobari, kuhari, sobarice i recepcionari u Dubrovniku ako opet ne bude sezone? Opet neizvjesnost i to velika i jako zabrinjavajuća. Javila se ideja o poticanju infrastrukturnih radova kako bi se ublažili učinci krize. To bi zahtijevalo prekvalifikaciju ugostitelja u građevinare, posao koji je fizički zahtjevan i koji može riješiti pitanje samo određenog broja tih ljudi. S druge strane, javljaju se potrebe implementacije suvremenih industrija poput informatičke što zahtijeva značajnu akumulaciju ljudskog kapitala koji je dijelu radne snage u turizmu veliki izazov i traži duže razdoblje akumulacije. Europska Komisija potiče zeleno i plavo gospodarstvo, tu naši sugrađani mogu sudjelovati, ali potrebne su velike investicije da bismo počeli sudjelovati u dijelovima lanaca vrijednosti s velikom dodanom vrijednošću, primjerice preusmjeravanjem iz samo ribolova u korištenje mora i algi za razvoj kozmetičkih, ili farmaceutskih proizvoda. Potencijale imamo, ali smo ‘jučer’ trebali krenuti s pripremama da bismo ostvarivali koristi u daljnjoj budućnosti. Osim poljoprivrede, koja može omogućiti dijelu naših sugrađana prihode, ‘zeleno gospodarstvo’ ostaje dobrom dijelu nažalost samo troškovna strana primjerice ugradba solarnih panela, ili kupnja električnih automobila, ali kada si bez novaca one nisu nužne. Shodno navedenom, naspram gradova poput Rijeke, gdje je turizam tek jedan dio gospodarstva, odluke, koje smo kao društvo donosili u Dubrovniku dovele su nas u situaciju da nam je turizam – sve. To nas je dovelo u ovo stanje – stanje u kojem jesmo – stanje generalne anksioznosti. Naša sezona ovisi uvelike i o stopi procijepljenosti naših državljana, ali i državljana naših emitivnih tržišta. Ukoliko se ne ostvari zadovoljavajuća razina sigurnosti te budemo na nepoželjnim listama bit će teško, kako privatnim tvrtkama, tako i javnim institucijama gdje će jedini izlaz biti – još kredita kako bi se preživjelo do sljedeće sezone, odnosno, jesen će onda biti ‘život na kredit’.
Uključivanje lokalne zajednice
Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija riznica su prirodnih i društvenih posebnosti. Temelji novog modela razvoja bi trebali biti napuštanje starog modela turističkog razvoja uz stavljanje naglaska na održivi razvoj, autohtonost i svakako uključivanje lokalne zajednice u planiranje razvoja turizma. COVID 19 je stvorio priliku kreiranja proizvoda na kojima se može graditi održivu turističku budućnost. Trebalo bi se pripaziti da se opet ne uđe u zamku razvoja ovisnog isključivo o turizmu i to na konceptu rasta temeljenog na rentnoj osnovi. Turizam, u normalnim okolnostima i uz primjenu novog modela razvoja će otvarati vrata i poticati razvoj drugih aktivnosti od poljoprivrede do kreativnih industrija, naravno onoliko koliko to sami omogućimo kvalitetnim planiranjem i upravljanjem.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 17. veljače 2020.