Čini nam se kao da za nju nikad nema odmora. Svaki put, i sa sve manjim vremenskim odmakom, iznenađuje nas novim projektima koji prvenstveno odišu – kreativnošću. Riječ je naravno o Ana-Mariji Bujić, gastro blogerici i jednoj od vlasnica restorana Pantarul, koja je nedavno predstavila ‘Sasvim malu uskrsnu kuharicu’ i ponovno nas iznenadila. Osim tradicionalnih recepata, u kuharici se mogu naći i razne ideje za kreativan rad, ali i priče koje ovim stranicama daju posebnu notu. U razgovoru za DuList ispričala nam je sve o kuharici, njenom nastanku, ali i otkrila tko je ‘krivac’ za naslovnicu.
Sasvim mala uskrsna kuharica ‘kuha’ se već dugo vremena. Naime, u nastanku je bila još od prošlog Uskrsa. Možete li opisati zanimljivosti kreiranja i ‘oživljavanja’ kuharice koja će sigurno razveseliti sve u ovo blagdansko i proljetno razdoblje?
Iako se na prvu možda čini da je izrada kuharice samo kuhanje, to je zapravo beskrajno kreativan proces i dok jedna knjiga ‘oživi’ mora proći kroz puno etapa. Prva od njih je svakako da vam takvo nešto uopće padne na pamet. Iako je procedura s prethodnom ‘Sasvim malom božićnom kuharicom’ bila gotovo identična, ipak sam i samu sebe iznenadila jer u toj početnoj fazi ova knjiga uopće nije zamišljena kao knjiga nego kao puno manje PDF izdanje. Svaki mjesec ljudima koji primaju besplatni ‘Da mi je nešto slatko…’ newsletter šaljem četiri do šest recepata koji su tematski povezani. Prošlog proljeća htjela sam tako poslati jedan malo veći i konkretniji uskrsni PDF i kad sam sav materijal vidjela na ekranu, ponijelo me. Poslala sam u kasne noćne ure dizajnerici poruku da rezervira za mene termin u 2022. godini, zatvorila laptop i recepte i slike ostavila za dogodine i za papirnato izdanje. Nakon toga još sam mnogo recepata napravila, stilizirala i fotografirala, organizirala snimanja s malim i velikim pomagačima, birala rekvizite, proljetno cvijeće i pazila na sve detalje koji su potrebni da bi knjiga imala glavu i rep.
Što želite postići ovom kuharicom?
Ova kuharica ima dvije podjednako važne zadaće. U jednu ruku željela sam ljudima dati zbirku recepata na koje će se moći osloniti za sve što im za Uskrs padne na pamet, s posebnim naglaskom na pincu. Ona je iznimno detaljno razrađena i za mene najvažniji recept u ovoj zbirci. U drugu ruku, kroz vesele ilustracije, fotografije, cvijeće i nešto jednostavnije recepte bio mi je cilj pružiti ljudima jedan mali komadić veselja, nešto što će im izmamiti osmijeh čak i ako i u tom trenutku ne namjeravaju ništa kuhati. Mali bijeg među tratinčice i pisanice.
Zanimljivo je kako u skoro svaki svoj kreativni proces uključujete i osobe koje vjerno prate Vaš rad kroz sve ove godine. Pa tako saznajemo kako su oni djelomično ‘krivi’ za izbor naslovnice s bijelom pozadinom… Koliko Vam je bitno mišljenje javnosti?
Nisu djelomično, nego potpuno krivi! Ovaj sam put izbor naslovnice posve prepustila čitateljima. Nakon toliko odluka koje u procesu izrade knjige treba donijeti, tu jednu i prilično važnu ovaj put su za mene preko društvenih mreža odradili čitatelji. Iako je u početku fotografija-kandidata bilo puno, dizajnerica i ja izbor smo svele na dvije vrlo oprečne mogućnosti. Jedna je bila tradicionalna, sa šest velikih pinca, a druga je modernija, s jednim laganim desertom od prhkog tijesta i panna cotte. Uvjerljivu je pobjedu odnijela prozračnija, svijetla naslovnica i tako smo je onda i uputili u tiskaru. Mišljenje javnosti cijenim i uzimam u obzir, posebno kad je riječ o onom dijelu javnosti koji podržava moj rad, to jest o čitateljima mojih knjiga. Volim ljude uključiti u proces izrade kuharice koliko je god to moguće jer baš kao što za odgoj djeteta treba cijelo selo, tako i za izradu kvalitetnog izdanja uvijek dobro dođe pomoć i mišljenje drugih. Na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, uvijek to mišljenje mogu uvažiti ili ne, ali često drugi vide nešto što ja možda i ne bih pa tako zajedničkim naporima dođemo do kvalitetnijeg rezultata.
Što nova kuharica uključuje? Radi li se tu o tradicionalnim receptima ili ipak imamo nekih Vaših noviteta?
Recepata je nešto preko 40, a podijeljeni su u šest poglavlja: Slatki kruhovi, Kolači(ći), Torte, Slano, Uradi sam(a), Kad nešto ostane. Rekla bih da je knjiga lijepi miks starog i novog jer uz bok dobro poznatim uskrsnim receptima poput pince i uputa za penganje jaja voskom stoje i recepti koji nisu dio tradicionalnog kanona, a konceptom se odlično uklapaju u uskrsne blagdane.
Što biste izdvojili kao neizostavan recept na stolu svake obitelji u vrijeme Uskrsa?
Što se neizostavnog tiče, mislim da bismo se svi u Gradu složili da ta titula ide pinci – svježe pripremljena, aromatična, žuta, kao da nam donosi na stol ono sunce koje smo u hladnijem dijelu godine svi tako željno iščekivali. Uz pincu i pokoje piturano jaje meni gotovo da ništa drugo za Uskrs i ne treba!
Možemo li pronaći na stranicama nove kuharice i neke ideje za kreativan rad ili neke posebne priče?
Da, to je upravo ono što kuharici daje malo posebnoga gusta! Ima nekoliko ideja za male uradi-sam pothvate koje možete raditi s djecom, a ja sam imala i male pomagače za taj dio posla. Osim toga, naša draga sugrađanka Ane Čerjan odvojila je vrijeme za mene, a time i za sve čitatelje knjige i potanko objasnila i korak po korak pokazala kako se tradicionalno pengaju jaja. Ove godine za Uskrs i sama krećem u avanturu s tim novim vještinama, a odmah ću zaposliti i svoju petogodišnjakinju pa neka prova. Ona od malih, a ja od nešto većih nogu, ali za dobre stvari nikad nije kasno.
Foto Privatna arhiva