U Dubrovniku sam već pet godina! Vrijeme je tako brzo proletjelo, ali toliko se toga dogodilo tijekom ovih godina… Moja ljubav prema Dubrovniku dogodila se na prvi pogled, ali da bih zaista upoznala Dubrovnik i našla sebe u njegovom načinu života, trebalo mi je i vrijeme i unutarnje promjene koje su se događale prirodno tijekom svih ovih godina. Zahvalna sam na ovom iskustvu… Kada novo životno iskustvo prodire u nas i mi ga prihvaćamo onda počnemo razmišljati šire, mijenjamo se, obnavljamo se! Baš volim dobivati nova iskustva, a što se više razlikuje od prethodnog, to bolje. Tako je uvijek moguće ostati mlad, bogat, otvoren za život, biti multikulturan. Jer na svijetu ima toliko čuda, mjesta, ljudi da se cijeli život moguće ‘ažurirati’. Ovo je zajedničko stvaranje i međusobno obogaćivanje – priča nam Alena Shapochka, viola našeg Orkestra i naša sugovornica za ovaj broj DuLista.
Alenu smo prije tih sada već velikih pet godina upoznali, a danas s njome razgovaramo iz perspektive mlade fantastične umjetnice ‘stopljene’ s našim gradom.
— Tijekom pet godina sam svim srcem zavoljela Dubrovnik i ovdje se osjećam jako dobro. Kreacija, arhitektura grada, krajolici oko njega, beskrajno more i ujedno ugodna, komorna veličina grada. Dubrovnik ima mnogo karaktera i raspoloženja. Sve ih jako volim i smatram lijepima, volim biti sama s gradom, šetati po njemu. Dubrovnik me svakako i dalje inspirira! – naglasit će nam mlada umjetnica, porijeklom iz Minska. Je li vidi promjene Grada, pitamo ju?
Iskreno mogu reći, Dubrovnik je moj dom
– Ako sam ranije ljepotu grada vidjela izvana, kao lijepu sliku, sada je osjećam unutar grada. Znam ga dublje, već imam svoja sjećanja, situacije, iskustvo, dom, ljude koji su mi dragi… Prije toga, doista sam osjetila da mogu iskreno reći kako je Dubrovnik moj dom. I to većinom zahvaljujući ljudima koje mi je Dubrovnik poklonio. Kad prođeš različite trenutke, zabavljaš se, kad se zabavljaš i osjećaš potporu, kad je potrebno, shvatiš da nisi sam, onda tada postaje zaista duboka veza. Za mene to je prava vrijednost – naglašava, na izvrsnom hrvatskom, kojeg je također usavršila tijekom ovih godina. Kaže kako joj je hrvatski ‘super, blizak’. Tijekom našeg razgovora prelazimo na brojne glazbene projekte koji su bili dio njene priče u gradu.
—U Dubrovniku je bilo mnogo zanimljivih glazbenih projekata u kojima sam sa zadovoljstvom sudjelovala, a rad u Orkestru je, naravno, posebno iskustvo i jaka točka rasta. Općenito, zajedničko sviranje najviša je umjetnost. Kao i u životu. Da biste postigli izvrstan rezultat, morate razumjeti i čuti i sebe i druge, poštivati svoju i tuđu individualnost, a istovremeno ići ka istom cilju, raditi svoj posao produktivno, profesionalno i učinkovito, za dobrobit sebe i drugih. Jer svatko ima svoje mišljenje i background i to je dobro. Ali glazba, kvaliteta, kreativnost i ideja su izvan mišljenja i upravo su poveznica koja spaja različite ljude kako bi zajednički stvorili jednu lijepu stvar. Ovo je prekrasno, po meni, ne samo u glazbi, nego u svemu. Tako glazba i umjetnost povezuju ljude cijelog svijeta zajedničkim stvaranjem i ljepotom, poštovanjem i razvijanjem individualnosti i kreativnosti, čuvanjem tradicije i mudrosti. Ovo je posebno važno u vremenima kao što je sada. Kad vidimo da se u svijetu događa nešto suprotno – podijelite, uništite, dominirajte. Vrlo je važno shvatiti da svaka umjetnost nije profesija, već misija koja je uvijek pokazivala drugu stranu stvarnosti nasuprot ratovima i razaranju. I svaki umjetnik ima odgovornost povećati svijesnost, mir i život na zemlji – naglasit će nam Alena.
Tijekom korone, radila je projekte online. Kaže kako je to za nju bilo dobro i potrebno iskustvo. Ipak, dodaje, što se tiče umjetnosti, ipak je razmjena energije nešto što je puno jače u živoj komunikaciji. Ideja i planova za budućnost svakako ima.
Rat je pokazatelj niske razine svijesti
—Daj Bože da će se sve to na najbolji način realizirati! U lipnju, primjerice, planiramo odsvirati dvije sonate za violu i klavir s prekrasnim dubrovačkim pijanistom Albertom Frkom u Saloči od zrcala. Dobro nam došli – dodat će kroz osmijeh. Budući da je Alena Bjeloruskinja, dotakli smo se i mučne teme rata u Ukrajini.
—Što se tiče rata između Rusije i Ukrajine… Nemam dovoljno riječi za izraziti se što mislim o tome. Ni pod kojim uvjetima neću podržavati bilo kakvu vrstu nasilja, nacizam ili nešto slično. Smatram da je to pokazatelj niske razine svijesti, a nažalost vidim da čovjek treba još puno rasti. Sve su iste katastrofe kao i prije. U mojoj slici svijeta, naravno, nema podjele ljudi po nacionalnosti i slično. To je posebno emoguće zamisliti između tako bliskih naroda kao što su naši. Moja rodbina i bliski prijatelji žive u Ukrajini i boli me gledati što se sada tamo događa. Užasno je to, strašno. Jako mi je žao vidjeti kako ruska vlada svojim djelovanjem isto uništava i svoj narod, blokira razvijanje lijepoj ruskoj kulturi i znanosti, na kojoj sam odrasla, koju volim i cijenim. Kako zatvara talentirane ljude – istaknut će nam dalje naša sugovornica. Želi, naravno, da se sve što prije završi…
—Želim da se to nikad više ne dogodi ničijoj zemlji. Ali nažalost moje mišljenje i mišljenje pojedinaca ne utječe na sustav i poredak stvari. No, naravno, na svaki izazov izvana treba odgovoriti na neki način, po mogućnosti produktivno i svjesno. Ja, kao osoba, kao glazbenik, pokušavam učiniti ono što ovisi o meni, pomoći, kako god mogu, kome mogu, riječju ili djelom. Male stvari.
Trudim se zadržati fokus na stvarima koje potvrđuju život, na tome što volim, na tome što želim, na tome što mogu napraviti kao stručnjak – dodaje ovoj temi. Zaključuje na tu temu…
—Dodala bih kako sam jako impresionirana načinom na koji ljudi u Dubrovniku reagiraju na ovo što se događa. Doista, kažu da se čovjekova bit snažno očituje u turbulentnim vremenima. A kako su ljudi u Dubrovniku otvoreni za pomoć onima kojima je to potrebno, humani! Jednostavno divni! – zaključit će naša draga sugovornica, Alena Shapochka.
IZ OBITELJI GLAZBENIKA Bogat umjetnički put
Alena Shapochka rođena je u Minsku 1991. godine, u obitelji glazbenika. Od pete godine počela je studirati glazbu, diplomirala na Republičkom koledžu za glazbu na Muzičkoj akademiji u klasi violine. Godine 2016. diplomirala je na Moskovskom državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u klasi viole kod profesora Jurija Bašmeta. Od 2011. do 2016. radila je u Moskovskom komornom orkestru pod ravnanjem E. Gracha i u Kazalištu suvremene umjetnosti.
Nastupala je kao solo izvođač i ansamblist na festivalima i majstorskim tečajevima (Italija, Švicarska, Njemačka, Ujedinjeni Arapski Emirati, Engleska). Od 2016. godine glazbenica je u DSO-u.