Ministrica turizma Nikolina Brnjac proteklog je tjedna, gostujući u jednom nacionalnom mediju, govorila o kategorizaciji obiteljskog, privatnog smještaja. Rekla je kako je to definirano u strategiji turizma jer se mora razlikovati iznajmljivanje kod domaćina i rentijerstvo. Odnosno, kako je istaknula, mora se razlikovati ekonomskom politikom. Prema njenim riječima, napravit će se nova modernizacija i kategorizacija privatnog smještaja s ciljem podizanja same kvalitete. Predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić ističe kako se slaže s izjavom ministrice, no na ovu temu ne bi gledala s aspekta kvalitete, nego s aspekta poreznog tretmana iznajmljivanja.
—Jer ako je riječ o domaćinima koji iznajmljuju smještaj, i to im predstavlja dodatak kućnom budžetu, onda apsolutno podržavam situaciju paušala. Međutim, ako je riječ o kontinuiranoj kupnji nekretnina u svrhu iznajmljivanja, onda se radi o poslovnom pothvatu. To bi se kao takvo trebalo i gledati, i porezno tretirati, jednako kao svaka druga djelatnost. Ne vidim zašto bi tu bila posebna subvencija s poreznim tretmanom u odnosu na bilo koju proizvodnju. Proizvodnja plaća puni porezni režim – rekla je za DuList predsjednica Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić.
Pita se – zašto iznajmljivanje ne bi imalo puni porezni režim?
—Ima ga, u onom dijelu kad je iznajmljivač registriran kao obrt ili trgovačko društvo. Međutim, kad je iznajmljivač fizička osoba, praktično plaća samo paušal. Zašto ovo govorim? Sve češće, u Županijskoj komori Dubrovnik, imamo upite stranih investitora za kupnju apartmana i stanova za iznajmljivanje. Prema tome, vidimo da ti prostori sve manje ostaju naši, dubrovački, a sve više postaju strani. Smanjuje se ‘bazen’ slobodnih stanova za lokalno stanovništvo, za kupnju ili dugotrajno iznajmljivanje. Takvim pristupom, gdje se podupire plaćanje samo paušalnog poreza za iznajmljivanje koje je biznis, siječemo granu na kojoj sjedimo. Zbog toga bih apsolutno podržala da paušal bude za domaćine koji iznajmljuju kao dodatak kućnom budžetu, ali svi oni koji to rade kao posao i biznis, trebaju kao takvi biti i oporezivani. Nema nikakvog rezona, odnosno logike da ta iznajmljivačka djelatnost bude u boljem položaju od, primjerice, prerađivačke industrije, poljoprivrede i proizvodnje hrane. Nema rezona da bude, na neki način – subvencionirana. Jer, budimo realni, paušalni porez je subvencija. Kažem da ima logike ako je dodatak kućnim budžetima, ako govorimo o domaćinstvu. Ako je to biznis, onda kao i biznis treba biti oporezivan. Tako ćemo smanjiti pritisak pretvorbe stambenih zgrada, odnosno stambenog prostora u rentijerstvo. Na taj način se to neće u potpunosti suzbiti, ali će se progresivna stopa tog rentijerskog rasta sigurno ublažiti.
Greenfield investicije?
Trojić ističe kako bi subvencionirala stavljanje ruralnih prostora u funkciju, kao i turističke infrastrukture, posebno dodatnih razina usluga i sadržaja, kao što je sportska i zdravstvena infrastruktura. Međutim, kako opet kaže, u čistom iznajmljivačkom dijelu ‘nema rezona da se tretira paušalnim porezom koji je kudikamo manji od onoga koji je poslovni porez’.
—Imate situaciju da jedna osoba u svojoj kući ima nekoliko apartmana, dočekuje svoje goste ili ih čak tijekom boravka odvede na izlet, što je apsolutno poželjno i odraz je lokalnog domaćinstva. Kad imate slučaj da jedna fizička osoba svake godine kupuje po jedan stan, u stambenim zgradama i stalno ih stavlja u funkciju iznajmljivanja – to je biznis. I nemam ništa protiv toga, i to podupirem, no ne bi trebalo biti subvencionirano tako niskim porezom, odnosno trebalo bi biti tretirano kao svaki drugi poslovni pothvat. Kao takvo bi imalo isplativosti, samo što bi se, kao što sam rekla, ta progresivna krivulja koju sad imamo, a koja pretvara te stambene zgrade u iznajmljivačke, ublažila i ne bismo imali pritisak domaćih, ponajviše stranih investitora. Umjesto da rade greenfield investicije i da podižu nove hotele ili stvaraju druge sadržaje, oni zapravo kupuju stanove i sužavaju lokalnom stanovništvu manevarski prostor za život. Opet, tretirani su po tom paušalu – kazala je. Ne smijemo, ističe dalje, dozvoliti da nam se dogodi slučaj povijesne jezgre u kojoj nema ljudi tijekom zime, a preko ljeta vrvi životom.
—Upravo bi se to moglo dogoditi drugim kvartovima u gradu gdje će nastati nove stambene zgrade, a čiji će se stanovi pokupovati za iznajmljivanje. Onda će se dogoditi da u jednoj stambenoj zgradi živi jedna obitelj cijelu godinu, a sve ostalo se afitava. Nije problem napraviti samo zgrade koje su isključivo orijentirane za iznajmljivanje, i to podupirem, ali odvojimo stambeno od iznajmljivačkog. U svijetu su te stvari tako i uređene.
Tržišni automatizam
Dakle, kako kaže, nikakve administrativne mjere, barem na ovako uređenom tržištu kao što je dubrovačko, ne mogu pridonositi nekoj kvaliteti, a s obzirom da u istoj državi živimo sa svim ostalim iznajmljivačima.
—Sigurno su neki standardi usluge i razine kvalitete na našem području veći nego u drugim dijelovima Hrvatske zato što imamo takvu strukturu gostiju. Rekla bih da je to tržišni automatizam, da to tržište samo ‘iščiščava’. Zapravo razina cijene koju nude, definira i razinu usluge i kvalitete koju moraju ponuditi. Kod nas se događa situacija da nas pritisak na cijenu, ‘tjera’ da budemo bolji, nudimo kvalitetnije i ulažemo. Rekla bih da je to tržišna kategorija i da tu administrativnim mjerama ne možemo pretjerano puno postići. Prema tome, ovoj bih priči pristupila s aspekta poreznog tretmana, nego kvalitativnog – istaknula je. Mada, navodi dalje, podupire bilo kakav način uređivanja i poticanja podizanja kvalitete.
Malo efekta
Nino Dubretić, iz tvrtke Direct Booker, koja se bavi posredovanjem pri iznajmljivanju privatnog turističkog smještaja ističe da standardno razlikovanje između domaćina i rentijerstva, a koje trenutno zakon poznaje, jest po tome tko je u sustavu PDV-a, odnosno tko je registriran kao tvrtka, a tko nije.
—Ako ministrica misli na to tko se kao domaćin profesionalno bavi time, a tko kao dodatni prihod, tu ulazi u ‘duboke vode’. Jako je teško definirati kome je to osnovni posao i profesionalni odabir, a kome dodatni prihod. To će biti teško, no da na kategorizaciji treba raditi – treba definitivno. Po pitanju kategorizacije treba uzeti širi spektar dojma i onoga što gost doživljava prilikom boravka – od lokacije, kvalitete i ostaloga, a ne samo koliko nešto ima kvadrata. Jer na taj način i garaže postaju kategorizirane s četiri zvjezdice. Mada, neki trend, što se tiče prodajnih kanala je da službena kategorizacija, kako nije definirana svugdje isto, sve je manje relevantna. Ili je miču ili je zamjenjuju, kao Booking.com, svojom vlastitom kategorizacijom koja je puno relevantnija, barem iz perspektive gosta. Tako da, moguće je da će se tu nešto mijenjati, ali da će u konačnici imati malo efekta. Definitivno podržavam sve što ide u smjeru kvalitete, samo što su tu neke granice koje treba znati odrediti – zaključio je Dubretić.
Iz tiskanog izdanja od 24. kolovoza 2022.