Dubrovnik se oprostio od svog najvećeg prijatelja, gospara Luka Paljetka, koji nas je napustio prošle nedjelje u 81. godini života. Obitelj, prijatelji i svi oni koji su ga poznavali, ali i voljeli njegovu pisanu riječ okupili su se ovog petka u Kazalištu Marina Držića kako bi mu odali posljednju počast.
– Istina i neizmjerna sudbina života je da svi čekamo u redu na odlazak, ali kada nas napuste neki posebni, dragi i po svemu veliki ljudi svi zastanemo u nevjerici i tuzi za koje je teško naći riječi. Captain, my captain, tako sam mu se obraćao prilikom skoro svakog našeg susreta, a itekako ih je bilo svih ovih godina od kad se znamo i od kad surađujemo, ponajprije u našem malom Društvu dubrovačkih pisaca.
Captain, my captain, to je obraćanje učenika svome učitelju u sjajnom filmu ‘Društvo mrtvih pjesnika’. Nažalost, neizbježnom životnom sudbinom od prije nekoliko dana i Luko je član tog društva pjesnika koji više nisu s nama, a kada pjesnik ode, tužno je. To njihovo čuđenje u svijetu i te njihove riječi, ljepota i radost koja nam je dana u našim životima je nešto prelijepo – rekao je opraštajući se od svog prijatelja Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih pisaca. Gospara Luka nazvao je dobrim duhom svog rodnog Dubrovnika, njegovim obilježjem, simbolom prepoznatljivosti, njegovim zadnjim trubadurom i istinskim vladarom pravih riječi koje su nam značile puno.
-Pjesnik, pisac, znalac, istraživač, prevoditelj, sve je to bio gospar Luko Paljetak. Neizostavni dio života svog Dubrovnika, neizostavni dio hrvatske i svjetske kulture i književnosti. Bio je ponos svih nas koji smo ga poznavali i proveli dio života s njim. Poznavati ga, pričati s njim, putovati s njim, slušati ga, čuti i upijati svaku njegovu riječ i svaki savjet, njegov osmijeh koji je značio jako puno, podrška koju je davao svakome, suradnja svih ovih godina s našim i s njegovim malim, ali jako mu dragim Društvom dubrovačkih pisaca, i sve te knjige koje smo zajedno objavili… Nemjerljiv je trag kojeg je iza sebe nama u gradu ostavio Luko Paljetak. Tužno je kada netko odlazi, ali iza Luka, zaljubljenika u svoj rodni grad, ostaje njegovo veliko djelo, njegovi stihovi, riječi pa i poruke, ostaje on kao sjećanje, spomen na jedno vrijeme koje smo s njim proživjeli s ponosom – istaknuo je Njavro te napomenuo kako ostaje još jedan neispunjena Lukova želja, ali i želja svih koji su ga poznavali.
-Nešto kao mali muzej uspomena svega što je radio i uradio, nešto kao spomen na velikog pjesnika, dom našeg Luka. Možda negdje na Prijekome gdje se rodio, i proveo djetinjstvo i mladost, a i neke druge godine. Spomen dom na ulazu kojeg bi bila njegova stara pisaća makinja na kojoj je napisao sve te svoje stihove i tekstove. Život ide dalje bez Luka koji je preselio na neki drugi svijet, tamo ga čekaju mnogi znani, a mi ostajemo ovdje i dalje s njim, s njegovim pjesmama uz koje smo ljubili, voljeli, rasli i bili bolji ljudi. S njima i on ostaje s nama zauvijek – rekao je Njavro te se zahvalio gosparu Luku za sve stihove i riječi koje je za nas napisao.
Profesor Darko Matičević, član Hrvatskog društva skladatelja osvrnuo se i na Paljetkov doprinos hrvatskoj glazbi.
-S glazbom se susreo u ranom djetinjstvu te je imao odličan sluh što je naslijedio od svoje majke Marije koja je jako pjevala. Poslije je u Učiteljskoj školi pet godina učio svirati glasovir. U tom razdoblju nastaju i prve Lukove autorske skladbe za glasovir – rekao je među ostalim te istaknuo kako je s gosparom Lukom gradio jedan lijepi prijateljski odnos na čvrstim temeljima gotovo 30 godina.
-To je odnos protkan iskrenošću, beskrajnom ljubavlju, neposrednošću i prije svega istinskim poštovanjem – rekao je.
U ime Glavnog odbora Matice Hrvatske obitelji i prijateljima obratila se Slavica Stojan, koja je naglasila kako je prostor Matice bio važan na području stvaralačkog djelovanja Luka Paljetka.
– Bio je nenadmašan majstor rime i poput razigranog dječaka okušao se u različitim pjesničkim formama. Što zahtjevnija forma to mu je bila privlačnija i draža i s većim gustom je stvarao – rekla je te dodala kako je njegov golem pjesnički opus obuhvatio sve teme životnog svakodnevlja i postojanja društvene zbilje, bajkovitosti i snova.
-Posjedovao je tajni ključić kojim je skrovito mogao otvarati dječja srca. U dječji svijet, znamo, nije lako prodrijeti, nije lako zagrijati njihove duše, razveseliti ih, nasmijati, potaknuti njihovu maštu. Ali Paljetkovi stihovi otvarali su svako dječje srce. Koliko sreće i ushita, koliko vedrine i radosti, smijeha, donijeli su ti njegovi stihovi ne samo mališanima, nego i njihovi roditeljima u njihove domove – rekla je Slavica Stojan dodavši da bi mu samo to, i da ništa drugo nije napisao, osiguralo mjesto na nebesima.
Akademik, član razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ratko Cvetnić rekao je kako je Paljetak, jedinstvenim spojem talenta i obrazovanja s lakoćom mogao mijenjati registre svog literarnog i kulturnog dijela.
-Jedno od obilježja navedenog spoja je bila sposobnost da spaja binarne opozicije, odnosno ono što na prvi pogled izgleda nespojivo. Pisao je i na književnom standardu, ali i na starom dubrovačkom govoru te i na kajkavskom. Dobio je puno talenata, ali i pokoji križ – rekao je među ostalim.
Zamjenica dubrovačkog gradonačelnika Jelka Tepšić istaknula je kako nas je odlazak još jednog dubrovačkog gospara sve pogodio.
-Smrću velikih ljudi se čini kao da je odlomljen komadić kamenih zidina i duše Grada. Neki su ljudi poput grada samog, kada na njih pomisliš uz njih se ukaže i slika Grada. Kao da su se svakim potezom pera uklesali u kamen. Gospar Luko je bio renesansni Homo universalis, pravi dubrovački trubadur i genijalni um koji je neprestano stvarao, davao i djelovao. Odrasli smo uz njegove ‘Miševe i mačke’, pjevali s Malim raspjevanim Dubrovnikom. Sam je kazao kako je važno u svakom trenutku vidjeti vječnost. Svaki razgovor s njim bi vas obogatio zrncima mudrosti. Gospar Luko je bio i ostat će puno više od samog stanovnika – rekla je Tepšić.
Župan Nikola Dobroslavić naglasio je kako se danas opraštamo od velikana dubrovačke i hrvatske književnosti, kulture uopće.
-Teško je izabrati riječi koje bi bile primjerene i dostojne takvog velikana kakav je bio naš gospar Luko. Teško je pokušati dostojno govoriti o nenadmašnom majstoru riječi. Gospar Luko bio je svestran stvaralac, pjesnik, dramski pisac, esejist, kritičar, prevoditelj… Njegovi stihovi najmlađima su često bili prvi susret s književnošću, njegov pjesme bile su nadahnuće, a njegova djela obilježila su hrvatsku književnost. Bio je istinski čarobnjak riječi, a u djelima gdje god je to bilo moguće, pokazivao je kako je duboko razumio, poštivao i neizmjerno volio svoj Dubrovnik. Svom gradu posvetio je najviše stihova i najviše riječi, a kako je i sam rekao, grad mu je bio sve – riječi su župana Dobroslavića koji je istaknuo kako smo tužni što smo ga izgubili, ali i ponosni što smo ga imali, što je bio naš i što njegovo djelo ostaje trajno s nama.
Izaslanik ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, Božo Biškupić istaknuo je kako je Paljetak bio jedan od najdarovitijih i najplodnijih hrvatskih književnika, trubadur suvremene hrvatske poezije, književni erudit i prevoditelj.
-Otišao je istinski velikan hrvatske pisane riječi, koji je svojim autorskim, književnim i prevoditeljskim radom obilježio hrvatsku kulturu, odrastanje i formiranje brojnih generacija čitatelja i književnika. Luko Paljetak po mnogim je svojim osobinama bio umjetnik i intelektualac s renesansnim obuhvatom tema, interesa i disciplina kojima je suvereno vladao, ali iznad svega bio je plemenit i dobar čovjek koji je volio život i ljude, koji je svoju strast za životom i ljubavi unosio u sva svoja djela – rekao je Biškupić.