Suvišno je isticati koliko svi suosjećamo s obitelji tragično nastradalih brata i sestre u prometnoj nesreći za koju se tereti 29-godišnja državljanka Albanije koja je pretjecala i tako, prema nalazu sudskog vještaka i izjavama svjedoka, izazvala frontalni sudar u kojem su poginuli 19-godišnja Katarina i njen 21-godišnji brat Stjepan Đerek. I ni najmanje me ne čudi da su građani potpisivali i peticiju koju je pokrenula obitelj i izašli na ulicu prosvjedovati protiv odluke sutkinje. Naime, sutkinja je nakon 3 mjeseca odlučila okrivljenicu pustiti na slobodu iz istražnog zatvora. Ne čudi me iz razloga jer smo se, na primjeru također tragično nastradale Ivane Obad i brojnih drugih, uvjerili koliko je sporo i neefikasno naše pravosuđe. I jasan mi je strah da se i u ovom slučaju ne dogodi isto: suđenje razvučeno više od desetljeća, ali i, u ovom slučaju, bojazan od bijega iz Hrvatske vozačice koja skrivila prometnu nesreću.
Ponovno odlučivanje
Odluku sutkinje o puštanju okrivljene na slobodu ukinuo je Županijski sud što je razveselilo mnoge, međutim to zapravo nije od nekog značaja, jer je razlog njenog ukidanja čisto formalno-pravne prirode. Naime, prema procjeni Županijskog suda sutkinja je počinila bitne povrede odredaba kaznenog postupka ‘jer je izreka rješenja proturječna razlozima rješenja’. Općinskom je sudu naloženo da otkloni nedostatke na koje mu je ukazao Županijski sud, što će ovaj učiniti u što kraćem roku. Općinski će sud dakle ponovno odlučivati o predmetu i odluka opet može biti ista – da se optužena pušta iz istražnog zatvora.
Određivanje istražnog zatvora
Da pravo i pravda nisu uvijek isto, to nam je svima mislim jasno. Zakoni koje imamo u Hrvatskoj na snazi zaista su solidni, problem je, uvijek to ističem, u njihovoj provedbi. Na to upozoravaju kontinuirano i naša pučka pravobraniteljica i nadležna tijela Vijeća Europe, Ujedinjenih naroda, da ne nabrajam, ali zaludu. Neću vam nametati zaključke, samo ću pojasniti kako zakon regulira pitanje istražnog zatvora i mjera opreza.
Istražni zatvor se određuje, produljuje i ukida rješenjem nadležnog suda. On se, temeljem Zakona o kaznenom postupku, može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći; krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično. Također, kada osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače. Nadalje, kada osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti. U predmetu u kojemu je određen istražni zatvor zakonska je obveza postupati osobito žurno.
Prestanak istražnog zatvora
Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen, ali i ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom.
Ovdje ću se ipak dotaknuti spomenutog slučaja. Dakle, po pitanju okrivljenice nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela jer joj je oduzeta vozačka dozvola, stoga ne smije sjesti za volan! Nema više ni opasnosti da bi mogla utjecati na svjedoke i slično, s obzirom da je u razdoblju od tri mjeseca pritvora istraga provedena te su ispitani svjedoci. Ono što se smatra spornim je činjenica da je ona državljanka Albanije koja nije članica Europske unije. Za slučaj bijega, čega se obitelj tragično stradalih i svi koji suosjećaju s njima i koji su potpisali peticiju i izašli na prosvjed boje, Albanija nema obvezu izručenja.
Mjere opreza
Sud je prema našem zakonu obvezan u slučaju kad postoje okolnosti za određivanje ili pak produljenje istražnog zatvora umjesto njega odrediti mjere opreza ako se njima može ostvariti ista svrha. Sutkinja je u ovom slučaju procijenila da se maksimalnim mjerama opreza može spriječiti eventualni pokušaj bijega okrivljenice. Ovo su mjere opreza koje je izrekla: jamčevina od 70 tisuća eura (što je jedna od najviših jamčevina propisanih za slučajeve prometnih nesreća), zabrana napuštanja grada Dubrovnika, obveza javljanja Policijskoj postaji Dubrovnik svakog dana u određeno vrijeme, te oduzimanje putnih i drugih isprava.
Strogo pravno gledano sutkinja ovdje nije pogriješila. S ljudske strane gledano, posve mi je jasna reakcija obitelji i onih koji je podržavaju, jer i najmanja mogućnost bijega i neodgovaranja za učinjeno logično da izaziva bijes na ovakvu odluku. Moje je ipak mišljenje, koje se ne tiče samo konkretnog slučaja nego općenito, da je znatno veći problem ono što sam navela pri početku teksta: tromost našeg pravosuđa i na koncu dosadašnje apsurdno male sankcije za uništene živote. Produljenje istražnog zatvora inače nije rješenje! Niti istražni zatvor smije imati funkciju kazne, odmazde!
Jedino rješenje je suđenje u razumnom roku (!) kako zakon nalaže, ali se kod nas to na žalost i po muke obitelji nastradalih, protegne na godine. Opet ću se spomenuti sramotno dugog sudskog postupka koji se vodio zbog stradanja Ivane Obad. Kao i zaista minornih dosadašnjih sankcija, koje su, na koncu, samo pokora obiteljima stradalih.
Tako da osobno se više od bijega Albanke bojim koliko će trajati postupak, koliko će se već napaćena obitelj dodatno napatiti tijekom njega i hoće li osoba koja je oduzela dva života i toliki još broj ljudi zavila u crno adekvatno sankcionirati.