U spomen na pomorsku tragediju potonuća broda Aurora, u kojoj je prije 26 godina poginulo desetero ljudi, u luci Gruž u nedjelju u 16.43 sati vijence u more položili su gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, načelnik Općine Konavle Božo Lasić te preživjela putnica Luce Popović.
Podsjetimo, prije 26 godina točno u 16.43 sata dogodila se jedna od najvećih katastrofa u modernoj povijesti Dubrovnika, sudar broda Aurora i trajekta Ilirija, koji su zbog straha od agresorske vatre u punoj brzini uplovljavali u luku. Jedna od preživjelih Luce Popović, tada članica ratnog Crvenog križa, prisjetila se tog kobnog popodneva.
-Vraćali smo se iz Cavtata brodom Aurora koji je pod zastavom Crvenog križa prevozio putnike, lijekove i hranu. Kad smo došli do ponte od hotela Palace, Iliriju smo vidjeli na daljini, skoro kraj Kalamote. Nikome nije padalo na pamet da bi nas mogla stići. Međutim, Ilirija nas je brzo sustigla. Valjda je činila neki polukrug da bi se vezala pa je malo više ušla u ‘naše’, premda smo mi više išli prema Solitudu i hotelu Lapad. Odjednom smo čuli udarac – rekla je Popović.
-Bila sam s barbom na komandnom mostu, pogledala prema njima i vikala ‘što vam je? hoćete li nas spriklat?’. Najednom su ljudi počeli vrištati, komadi letjeti, prtljaga. Ukočila sam se. Nisam znala skočiti i pomoći. Barba mi je rekao da skočim, i skočila sam za njim. Mi smo zadnji napustili brod. Bilo je jezivo. Kad sam skočila vidjela sam jednu glavu bez kose kako nestaje i kao da me privlači. Ja sam nestajala s njom, ali su se odnekle stvorili momci iz Odreda naoružanih brodova. Jedan me momak uspio ispotezati. Prevezena sam u bolnicu, a moja dva sina su bila na položaju i mislila su da više nema mame. Međutim, preživjela sam i svake godine se na današnji datum sjetim toga, tih djevojčica i tog dječaka, ma svih ljudi – izjavila je Popović te zamolila gradonačelnika Frankovića da se negdje na rivi uklešu imena stradalih.
-Kad u ime Grada Dubtovnika odavamo počast poginulima u Domovinskom ratu, većinom su to branitelji, ali u ovom su slučaju to bile civilne žrtve, od toga troje nevine djece. Nismo nikad dovoljno spominjali tu žrtvu koju su naš grad i županija podnijeli tijekom srpsko-crnogorske agresije. Brojna su djeca poginula na ovom području, a po tom broju smo drugi grad u Hrvatskoj – rekao je gradonačelnik Mato Franković. Dodao je kako će Grad Dubrovnik u budućnosti pronaći adekvatno mjesto kako bi se spomenuo ‘svojih malih anđela’.
-Želimo podignuti spomenik i njima, ali i svim drugim civilima. Nastavit ćemo im iskazivati počast i na mjestima kao što je ovo – izjavio je gradonačelnik.
-Danas je šutnja najvažnija. Dok smo bacali vijence emocije su me prožele jer sam u tom vremenu živio i vidio sve što se događalo. na tom je brodu stradalo najviše Konavljana – rekao je konavoski načelnik Božo lasić te zamolio gradonačelnika Frankovića da se očuva memorija.
-Memorija nije važna da bi nekoga mrzili, već da se ne ponovi. Grad Dubrovnik je neke stvari zaboravio. Kad dođete u povijesnu jezgru nemate nijednu spomen ploču, a unutar zidina nijedan artefakt. Tek dvije ili tri limene ploče po kojima se da zaključiti da se nešto tu događalo. Volio bih da se na dostojanstven način označi mjesto ove nesreće – izjavio je Lasić.
Nakon sudara manja je Aurora, koja je plovila na ruti između Dubrovnika i tada još uvijek okupiranog Cavtata, u trenu potonula, a deset je putnika izgubilo život, među njima troje djece. Poginuli su Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (5), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum.
Do današnjeg dana nitko nije odgovarao za njihovu smrt.