Dubrovački simfonijski orkestar priprema koncert u čast Ivana Mane Jarnovića te obilježavanje 220 godina njegove smrti. Koncert pod dirigentskom palicom Valentina Egela održat će se u četvrtak 2. svibnja, s početkom u 20.30 sati u crkvi Male Braće. Na violinama su Kimiko Nakazawa i Goran Končar, a program će obuhvatiti Vivaldijeva Četiri godišnja doba, Jarnovićev Koncert za violinu i orkestar u A-duru, br. 14 te Bachov
Koncert za dvije violine u d-molu
Ivan Mane Jarnović jedan je od možda najzanimljivijih violinista osamnaestog stoljeća. Iako ga hrvatski i poneki svjetski muzikolozi ne ubrajaju sa sigurnošću u hrvatske umjetnike, njegov život i djelo, koje je i u njegovo vrijeme nadilazilo granice zemalja u kojima je djelovao, a pogotovo njegovo ime (Mane), te podatak da je rođen u vodama oko Raguse dovoljni su da mu posvetimo posebnu pažnju želeći odgovoriti na barem neka otvorena pitanja vezana uz ovog umjetnika.
Ivan Mane Jarnović (Dubrovnik ?, 1747. – Petrograd, 1804.), rođen je najvjerojatnije u vodama oko Dubrovnika dok su mu roditelji porijeklom iz Hrvatske putovali brodom prema Italiji. Violinist virtuoz putovao je diljem Europe te je senzacionalan debi imao na Concert Spirituel u Parizu 25. ožujka 1773., nakon čega je postao poznati i priznati violinist čije sviranje – prema tadašnjem tisku – krasi elegancija i izražajnost. O njegovim nastupima u Beču izvješćuju i Leopold Mozart i K. D. von Dittersdorf hvaleći jasnoću tona, čistoću intonacije, neobičnu lakoću pri izvođenju i najtežih tehničkih bravura te nadasve pjevnost kantilene. Živio je i nastupao u Parizu, Berlinu, Varšavi, Petrogradu, Beču, Stockholmu, Baselu, Dublinu, a nastupao je i na koncertima u čast dolaska Josepha Haydna u London.
Skladao je pedesetak djela uglavnom za violinu od kojih 22 violinska koncerta (17 ih je sačuvanih) te je prvi koji je polagani stavak svojih koncerata nazvao Romanca što ubrzo prihvaćaju njegovi suvremenici. Djela mu karakterizira nadahnuta pjevnost i zahtjevna virtuozna izvodilačka tehnika. Sačuvano je devet koncertantnih dua za dvije violine od kojih su tri obrade gudačkih kvarteta. Djela su mu još za života tiskali mnogi europski nakladnici što potvrđuje popularnost među izvođačima, a drugi su skladatelji često koristili njegove teme u svojim djelima. Imao je niz učenika, a jedan od njih je bio i George Bridgetower kojemu je originalno Beethoven posvetio Kreutzer sonatu.
Prema memoarskoj literaturi, bio je nagle ćudi, sklon svađama te je njegov nemiran život putujućeg virtuoza isprepleten sukobima, sporovima pa i dvobojima.
Danas možemo reći da je Ivan Mane Jarnović bio jedan od najvećih violinističkih virtuoza 18. stoljeća te smo uvjereni da je njegov opus zaslužio da se njime sustavno bavimo. Također, smatramo da je važno da ga čvršće povežemo s Dubrovnikom jer za to postoje svi umjetnički razlozi, a sigurni smo da bi Dubrovnik dobio na prepoznatljivosti u međunarodnim krugovima poznavatelja glazbe i glazbenika 18. stoljeće gdje je Jarnović bio jedan od najcjenjenijih.
Tekst: Vox Primus