Ove godine domobrani proslavljaju svoju veliku obljetnicu, 150 godina postojanja, kada je nakon Austro-ugarske nagodbe u Hrvatskom saboru dana 5. prosinca 1868. godine usvojen zakon o domobranstvu.
Kako samo ime sugerira, domobran je naziv za čovjeka vojnika koji brani svoj dom i domovinu i ne napada tuđe! Baš zbog svog obrambenog značaja, domobranstvo je bilo ukinuto tijekom dviju tvorevina bivše Jugoslavije.
Tek je uspostavom neovisnosti RH ponovno obnovljeno, kada su domobrani postali sastavni dio Hrvatske vojske. I baš zbog svoje duge, slavne i burne povijesti, unatoč brojnim zabranama, pogiblji i pogromu, ovo društvo djeluje i danas. Nažalost, današnja generacija domobrana ima izuzetno teški zadatak ispravka povijestne nepravde, zbog ‘prešućene’ prošlosti, istražujući i obilježavajući nepobrojena stratišta likvidiranih Hrvata. Utvrđivanje istine o stradanjima kojima je bio izložen hrvatski narod tijekom prošlog stoljeća, trajna je obveza svih članova udruge, čime zapravo činimo dobro cjelokupnom hrvatskom društvu, jer skidamo veliki povijestni uteg koji opterećuje, razara i truje, kako prošlost, tako i budućnost Lijepe naše. Istine se ne treba bojati, ona oslobađa tjeskobne i smiruje neutješne. I one koji su šutjeli zbog sudjelovanja u zlodjelima, tako i one, koji su nisu smjeli oplakivati gubitke svojih najmilijih.
Stoga je udruga Hrvatski domobran u spomen na sve i žrtve i zločince, proglasila ovu 2018., ‘Godinom domobranstva’, za što su pripremljene brojne aktivnosti i programi.
Od početka godine organizirana su već tri hodočašća. Za Stepinčevo, 10. veljače tradicionalno se pohodio Krašić u spomen na blaženika Alojzija Stepinca, ujedno nebeskog zaštitnika svih domobrana. Također smo obišli jamu Jazovka u Žumberku, položili vijenac i zapalili svijeće žrtvama komunizma. Za 150-tu obljetnicu domobranstva početkom svibnja organizirano je hodočašće domobrana u Rim uz audijenciju kod Svetog Oca. I konačno, proteklog vikenda domobrani su organizirali hodočašće „Korčula 2018.“ na dva otočka stratišta, jamu Vranina iznad Vela Luke i Bu(l)tinu kod Lumbarde, obilježavajući tako 74. obljetnicu pokolja više stotina žitelja šireg dubrovačkog područja, nevinih žrtava komunističkog režima, ubijenih za vrijeme i nakon završetka II. svjetskog rata.
Nakon ulaska samozvanih osloboditelja-partizana u Dubrovnik podkraj listopada 1944., počinjen je neviđeni masakr nad brojnim sugrađanima i domobranima. Orsula, Daksa, Boninovo, Gospino Polje, Montovjerna, samo su neka od brojnih komunističkih stratišta na užem gradsko području. Nakon toga zlikovci su promijenili ‘taktiku’ protiv nepočudnih domoljuba. Otok Korčula postao je komunistička oaza za izvršenje scenarija ‘savršenog ubojstva’. Nesretnike bi dovozili do neke od brojnih otočkih jama, ubijali ili žive bacali u utrobu jame. Prednost ovakovih i sličnih egzekucija je bila u tome što se nisu kopali grobovi, nesretnike se jednostavno bacalo unutra…
Otok Korčula dugo je vremena bio tajanstven u pogledu utvrđivanja gdje su nestajali zatvorenici iz korčulanskih zatvora, Tek puno godina kasnije postupno su procurile informacije, i saznala se istina, iako su jugokomunisti čuvali zločine kao najveću tajnu, svoja zlodjela nikome nikad nisu otkrili niti priznali.
Ipak potvrđujući onu narodnu po kojoj ‘zaklela se zemlja raju da se sve tajne saznaju’, vrijedno je prenijeti zlu kob jedine žene ubijene u to vrijeme na Korčuli, koju je zabilježio Joško Radica u knjizi „Sve naše Dakse“. Luce ud. Frana Vicelić iz Brsečina bila je zatvorena sa kćerkom i sinom, koji su kasnije pušteni i prebačeni u Split, a ona je sa skupinom zatvorenika odvedena „na slobodni teritorij Visa“, kako su uobičajeno lagali, a zapravo nesretnicu su odveli u Velu Luku, da bi njen život bio prekinut u jami Vranina. Rodbina, je naime, nakon određenog vremena dobila iz Vela Luke jednu žensku cipelu, tkz. ‘gondoletu’ pronađenu blizu otvora u jamu, koja je neprijeporno pripadala ubijenoj žrtvi – njihovoj majci.
Stratišta sa šireg dubrovačkog područja obvezuju, ne smiju biti tabu tema, moraju postati dostupna svima, djeci i starcima, rodbini i putnicima namjernicima, moraju se primjereno obilježiti. Domobrani se neće smiriti dok se kod svakog stratišta diljem naše županije i šire, ne postavi spomen obilježje s osnovnim podatcima o žrtvama jugokomunističkog režima.
Uz domobranski pozdrav Za Hrvatsku uvijek!
Priredio: Željko Kulišić
Na slici: Jama Vranina iznad Vela Luke, otok Korčula, 27. svibnja 2018.