Marko Giljača ispred liste Srđ je Grad od srpnja 2017. godine aktivni je vijećnik Županijske skupštine. Bio je jedan od inicijatora sazivanja tematske sjednice na temu Centra za gospodarenje otpadom, o čemu smo porazgovarali za tiskanog izdanje DuLista. Dotaknuli smo se naravno i teme platoa Srđa, GUP-a te devastacija u prostoru…
Pred parlamentarne izbore izašli ste s informacijom kako je lokacijska dozvola za golf na Srđu istekla, no to se pokazalo netočnim. Je li došlo do krivog tumačenja odgovora ministarstva i jeste li prenaglili sa zaključkom?
Sve je krenulo kada je Gradsko vijeće konstatiralo raskid koncesijskog ugovora za tvrđavu Imperial. Znajući da je lokacijska dozvola izdana početkom 2018., htjeli smo vidjeti kakva je situacija te smo poslali smo upit Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja u čijem odgovoru piše kako dozvola nije produljena, bez ikakve daljnje interpretacije. To smo podijelili s javnošću, međutim, došao je drugi odgovor istog Ministarstva u kojem je interpretacija da ta dozvola još nije ni pravomoćna zbog upravnog spora kojega je pokrenula Zelena akcija. Začuđeni smo što Ministarstvo ne daje cjelovite odgovore i potpune informacije. Ispada da bismo trebali unaprijed znati situaciju da bismo postavili pitanje. I dalje stojimo pri tvrdnji da Razvoj golf nema nikakvu namjeru graditi na Srđu i da je sve što su radili jedan obični developerski nekretninski projekt u kojem čekaju da dobiju papire kako bi sve to mogli preprodati nekome drugome. To pokazuje i arbitraža koju su kao svoju opciju ‘B’ pokrenuli u Washingtonu.
Istaknuli ste i kako je istek lokacijske dozvole dovoljan argument županu da bez posljedica pokrene izmjene Prostornog plana kako bi se obuhvat golfa smanjio na 100 hektara, hoćete li i dalje inzistirati na tome?
Župana ni dosad nije ništa priječilo da vrati obuhvat na prvobitno planiranih 100 hektara sportsko-rekreacijske zone. Mislili smo kako će mu istek lokacijske dozvole eventualno olakšati situaciju, ali to je moguće napraviti i sada. To je normalan način promišljanja javnog prostora, po mjeri građana, a ne po mjeri nekih koji su tu došli samo da bi preprodali nekretnine i ostvarili ekstremne profite.
Inzistirat ćemo i dalje na smanjenju obuhvata na prvobitno planiranih 100 hektara. Nadamo se da će to područje potom biti planirano prvenstveno prema potrebama građana i onoga što sportsko-rekreacijski prostor treba ponuditi domaćima i posjetiteljima, a ne da dobijemo 15 tisuća ležajeva, koji će biti direktna konkurencija kompletnom turističkom gospodarstvu Dubrovnika i koji će opteretiti našu infrastrukturu.
Znači isključivo ste za sportsko-rekreacijsku zonu? Neki na Srđu vide zonu za buduće širenje grada.
Cilj i jest sačuvati to za neku generaciju koja će u datom trenutku imati neke druge potrebe. Dubrovnik treba dugoročno promišljati. Ako gore smjestimo apartmane i hotele, zapečatili smo budućnost tog cijelog prostora. Ako stavimo sportsko-rekreacijsku zonu, ona se vrlo lako sutra može prenamijeniti za neke druge potrebe, jer ona ne podrazumijeva veliku gradnju, a dovest će potrebnu infrastrukturu.
Činjenica je kako je zemljište na Srđu dobrim dijelom u vlasništvu golfera, kako onda taj prostor vratiti građanima?
Razvoj golf je vlasnik dijela zemljišta, dio je državni, a dio je i privatni. To što su oni kupili zemljište i nisu razvili svoj projekt do kraja u konačnici je njihov rizik u koji su ušli sa svim makinacijama kojima su pokušali ostvariti svoj cilj. Grad i Županija ne bi trebali gurati njihov cilj i interes, nego interes svih nas i mi ne trebamo razmišljati što će oni sa svime time napraviti. Ako mi odlučimo da će gore biti urbani vrtovi i rečemo da je to poljoprivredno zemljište, onda neka oni unutar onoga što propisuju prostorni planovi traže svoj interes. Dosta građana ima negdje neko zemljište pa se ponašaju u skladu s prostornim planovima. Jako često se ide prema interesima investitora i pri tome se zanemaruje javni interes. Jedinice lokalne i regionalne samouprave imaju jasno definiran zadatak promišljanja vizije budućnosti prostora kroz urbanističke planove. Neophodno je da to razmišljaju iz perspektive potreba građana, a onda u sklopu toga da implementiraju i mogućnosti za investitore. Imamo primjer Beča u kojem grad definira javne potrebe i uvjete, a onda to ponudi na natječaj kako bi vidjeli tko je spreman graditi. To je pravilni put, jer se prvo definiraju potrebe grada i građana, a tek onda se traži investitor koji će to realizirati na osnovu svojih poslovnih planova i pri tome naravno zaraditi.
Bili ste među inicijatorima sazivanja tematske sjednice Županijske skupštine na temu Centra za gosodarenje otpadom Lučino razdolje, koja je Vaša alternativa ovom projektu?
Pitanje upravljanja otpadom je kompleksno i cijeli taj sustav kreće od svakog pojedinog građanina, a završava s Centrom za gospodarenje otpadom. Da bi se razumio problem, ne može se gledati samo ta mala tvornica u koju dolazi mješoviti otpad kojeg nismo uspjeli razvrstati prije. Jedinice lokalne samouprave su bile dužne do sad implementirati sustav razdvajanja otpada i sagraditi sortirnice, kompostane, definirati odlagališta građevinskog otpada i napraviti reciklažna dvorišta. Mnoge do danas nisu napravile ništa, a neke jako malo. Najveći problem ovdje je što se sustav radi od glave, radi se Centar koji je zapravo zadnja faza. Njega smo trebali planirati, a cijelo vrijeme raditi na implementaciji na najnižoj fazi. Tako bismo mogli imati puno ambicioznije ciljeve, puno manji obuhvat i puno manju količinu mješovitog otpada koja će završiti na Lučinom razdolju ili nekoj drugoj boljoj lokaciji koja se mogla izabrati. Ovdje imamo i ekološki i ekonomski problem. Naime, 2008. godine je rađeno trasiranje voda koje je Lučino razdolje direktno povezalo s Bistrinom i Malostonskim zaljevom. Markeri su isplutali ne samo na Bistrini, već i u uvali Doli, kod Slanoga na dva izvora te na izvoru u Čepikućama. To je povezani vodeni sustav, međusobno ovisan, no nije povezanost samo Popovog polja i Malostonskog zaljeva nego ona kreće od Gacka, Neretve i Konavala do Metkovića.
Ako je cijelo područje takvo, onda nemamo drugu lokaciju?
Problem je što se ignoriralo struku koja je 2008. godine napravila trasiranje voda i rekla da se na ovoj lokaciji centar ne može raditi, jer je nemoguće osigurati da ocjedne vode ne idu u vodeni sustav i ne dođu do Malostonskog zaljeva. Objasnili su da je to zbog krškog vapnenca, te naveli lokacije, također u Dubrovačkom primorju, na kojima je propusnost puno manja. Jedna od njih su i Lisačke rudine. Međutim, tu se umiješala politika jer je na Lisačkim rudinama Prostornim planom upisan aerodrom, bajka koja će se pričati idućih 20 ili 50 godina. Da bi politika sačuvala tu bajku i da bi imala što ‘bajati’ za svake izbore, odmah su odbacili tu mogućnost, iako je ona puno bolja što se tiče propusnosti. Drugu lokaciju nisu ni razmatrali. Kasnije su napravili drugo trasiranje te se u 50 dana monitoringa nije pokazalo da su igdje izašli markeri. I oni su se držali toga kao pijani plota te potpuno ignoriraju prethodno trasiranje. Kad imaš nešto tako vrijedno kao što je zaštićeni Malostonski zaljev, ne možeš ostaviti nikakvu mogućnost da to uništiš. Ako su markeri u jednom istraživanju izašli, a kod drugog nigdje nisu ispušteni, ja bi se prvo pitao gdje su ti markeri završili. Oni su možda izašli nakon 70 ili 85 dana u manjim količinama, možda nije palo dovoljno kiše da ih povuče i slično, no ne bih o tome nagađao. Međutim, vrlo je važan taj ekološki aspekt i drago mi je da su se oglasili i školjkari, jer su se zabrinuli za tradiciju koju njegujemo od 14. stoljeća. Diramo se u iznimno osjetljiv ekosustav.
Međutim, Centar ide dalje, osigurana su sredstva, koji su daljnji koraci?
Minimum kojeg očekujemo jest još jedno trasiranje u kojem će priliku za nadzor imati zainteresirana javnost, a sve zbog nepovjerenja u drugo trasiranje. Najlakše je reći: Imamo financijsku konstrukciju i ja stojim iza toga, to je moja odgovornost. Ne oduzimam ni legalitet ni legitimitet županu da ide s projektom kojeg vodi već 12 godina. On je na izborima dobio povjerenje građana, ali neka se jedanput dogodi proboj ocjednih voda u Malostonski zaljev džabe njemu legitimitet i legalitet kad se dogodi pomor stonskih kamenica. Osim još najmanje jednog trasiranja očekujem i izradu realne Studije utjecaja na okoliš, ali i to da se jedinice lokalne samouprave potaknu na pokretanje primarnog razvrstavanja otpada i na motiviranje i edukaciju ljudi na razvrstavanje. Vjerujem da mi to možemo napraviti na najboljoj mogućoj razini.
Gradonačelnik najavljuje kako bi se do kraja ove godine trebao izmijnniti tekstualni dio GUP-a, može li to unijeti red u postojeće stanje?
Pozdravljam odluku gradonačelnika da konačno pokrene bilo kakve izmjene GUP-a, jer smo svi svjedoci katastrofalnog stanja u prostoru koje metastazira iz mjeseca u mjesec. S jedne strane mislim da je dosta kasno krenuo u to, ali razumijem da se trebao izboriti za prostor i shvatiti cijelu situaciju. Protiv ovakvog GUP-a mi se bunimo već desetak godina, protiv onog prvog kojega je donijela Dubravka Šuica i još gorih izmjena koje je napravio Andro Vlahušić. Nažalost, o tome smo pričali i kad je Vlahušić bio gradonačelnik, a nije imao većinu u Gradskom vijeću i kada je Mato Franković bio predsjednik Gradskog vijeća. Stoga smo očekivali od njega da će s izmjenama krenuti defacto odmah, jer mislim da je dobrim dijelom bio svjestan što se sve iza brda valja. U međuvremenu se dogodilo toliko devastacija da smo nepovratno izgubili neke prostore, ali pohvalno je da se usudio krenuti u ovu borbu i tu će imati našu podršku. Trebamo sačuvati ovo što je preostalo. Nadam se samo da neće pokleknuti pod pritiskom nekretninskog lobija, koji u Dubrovniku vidi ‘cash mašinu’ te ne preže od uništavanja biti Dubrovnika i biti grada. Grad čine javni prostori, grad nisu samo zgrade i apartmani. Moraš imati parkove,trgove i javne prostore da bi imao funkciju grada. Ovakav GUP negira grad kao mjesto življenja koje svojim građanima omogućuje kvalitetu života. Ovaj grad je bio grad oduvijek i mora ostati grad.
Da imate u svojim rukama alat za prekrojiti GUP, koje biste poteze prvo napravili?
Usudili bismo se vjerojatno bez obzira na pravne konzekvence,staviti moratorij na postojeći GUP, napraviti reviziju svih dosadašnjih dozvola i pokrenuti cjelovito urbanističko rješenje promatranja grada u kojem sigurno cijeli grad ne bi mogao biti građevinska zona. Ne bismo sagledavali točkasto samo određena područja prema nečijim interesima, nego bismo pokušali sagledati cijeli grad tako da javno dobije prednost iznad privatnog, a da privatno ima mogućnost daljnjeg ulaganja u skladu s propisanim normama koje su prvenstveno okrenute prema građanima.
Koje su najveće mane GUP-a?
Preveliki koeficijent izgrađenosti, prevelika katnost, mogućnost raznih tumačenja… Iste stvari isti su ljudi tumačili na različite načine. Stvorio se dojam da su smjenom pročelnice Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i pročelnice Konzervatorskog odjela glavni krivci otišli. Međutim, ne može se reći da su one glavni krivci, one su sudjelovale u cijelom lancu koji je davao različita tumačenja u različitim situacijama. Sigurno je da su tu bili uključeni politika i građevinski lobi, a neke stvari su nametane s viših razina vlasti. Preveliki interesi događaju se u Dubrovniku zbog toga što je najveći povrat uloženog novca i to je veliki izazov svima koji su upravljali i koji će upravljati gradom. Zbog toga je nužno da stave javni interes na prvo mjesto, a nije sramota pozvati građane da im pomognu u tome i razotkriti one koje vrše pritiske. Drago mi je bilo kad sam čuo gradonačelnika da je direktno adresirao ljude koji vrše pritisak na njega i svaki bi gradonačelnik, pa i on trebao, dobiti podršku građana u takvim situacijama. I ovi prije su imali priliku koju nisu iskoristili, dapače nisu radili u interesu građana.
Na zadnjim parlamentarnim izborima Srđevci su se našli na listi zeleno-lijeve koalicije, ali u Županijskoj ste skupštini s desno orijjentiranim Mostom. Možemo li to nazvati političkim lutanjem ili obje opcije odgovaraju vašim uvjerenjima?
Sve treba staviti u kontekst vremena u kojem se događa. Tako je i s Mostom i lijevo-zelenom koalicijom. Most je u trenutcima naše suradnje bio platforma koja je pokušavala okupiti lokalne liste koje su se tada borile za interese svoga grada. To je bila pozitivna inicijativa koja ideološki nije bila definirana. Ideja platforme je bila dobra, kao i suradnja s Mostom u to vrijeme te je bilo logično da zajednički nastupimo na županijskim izborima. U međuvremenu je Most prošao kroz dvije suradnje s HDZ-om na razini države, a u jednom trenutku su se odlučili ideološki definirati kao desna klerikalna opcija koja okuplja zdravu inteligenciju desnih uvjerenja. Ja to poštujem, ali ne vidim sebe u suradnji s njima u nekim stvarima, jer se neka naša razmišljanja razlikuju. Imamo i dodirnih točaka, poput primjerice ekologije pa suradnja postoji, ali ne bliska. U međuvremenu, ljudi koji su bili dio inicijative Srđ je naš, poput Tomislava Tomaševića i Teodora Celakoskog, koji su iznikli iz aktivizma, formirali su inicijativu Zagreb je naš, registrirali je kao stranku i izašli na kotarske, ali i lokalne izbore te su vjerodostojno posljednje tri godine bili glavna oporba Milanu Bandiću. To su ljudi s kojima surađujemo od početka, a dio nas od začetaka je uključen i na stvaranju platforme Možemo! To je bilo prirodno izrastanje nove opcije na hrvatskoj sceni koja je nedostajala. Pokazala se potreba za zeleno-lijevom opcijom koja hvata široki spektar koji je do sad bio nezastupljen u službenoj politici. Mi nismo članovi Možemo!, ali radimo na istim ciljevima i usko surađujemo.
Otvara li to put ka suradnji s ljevicom u Dubrovniku na lokalnim izborima pa i s Androm Vlahušićem?
Andro Vlahušić sigurno neće kod nas tražiti suradnju, jer zna što bi ga dočekalo. Ako postoji netko u dubrovačkoj politici tko stvarno s nama nema što razgovarati, to je on. Čovjek se u svoja dva mandata pokazao kao netko tko uništava grad. Iz naše perspektive, najviše zla napravljeno je za njegova mandata. Činjenica je da ni Andro Vlahušić ni SDP nisu ljevica. SDP nije ljevica još od pokojnog Račana, ne zastupa lijeve stavove i gura neoliberalne politike koje su u ekonomiji zapravo desne. HDZ i SDP su nas naučili da je razlika između njih u pitanjima sloboda, a na ekonomskom planu slično igraju. Upravo na ekonomiji je velika razlika između nas i SDP-a ili HNS-a. Ako postaviš pitanje jeste li za monetizaciju autocesta i jeste li za privatizaciju luka, normalno je da neoliberalne opcije kažu da je tržište to koje regulira samo sebe i da nije nikakav problem dati u koncesiju dubrovačku luku, aerodrom u Čilipima ili monetizirati autoceste. S druge strane stvarno lijeva opcija nema dvojbe oko tih pitanja, to su ključni sustavi kojima trebaju upravljati država, odnosno lokalna zajednica ovisno o nadležnostima. I do sad smo govorili da ne idemo u koalicije, građani jasno vide i znaju što i kako radimo i nadam se da će nas podržati u onoj mjeri u kojoj se trudimo biti glasna i jasna manjina u gradskom vijeću i županijskoj skupštini, odnosno manjina koja artikulira drukčije stavove i uvijek je spremna biti pošteni korektiv. Koliko u tome uspijevamo, građani će sami odlučiti, a mi ćemo sigurno izaći na izbore.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 22. srpnja 2020.