Diljem obale i otoka prema još uvijek važećem, 20 godina starom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama postojala je mogućnost privezišta kroz dobivanje koncesije temeljene na prostornim planovima općina i gradova, međutim isti uglavnom nisu predviđali takva privezišta. Takvi su najčešće poslovali polulegalno. Odnosno, legalni bi bili kao ugostiteljski objekti, ali potpuno ilegalno bi koristili pomorsko dobro za nautički privez, kojima je jedini uvjet bio ručati ili večerati u restoranu. Osim što bi devastirali pomorsko dobro, gradeći improvizirana privezišta, na neki način bi činili direktnu konkurenciju legalnim marinama. Ovdje govorimo o onim objektima koji nemaju nikakav drugi pristup objektu, osim s morske strane. Zakonodavac, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture se u novom Nacrtu prijedloga Zakona odlučio pozabaviti ovim problemom i predvidio legalno rješenje postavljanjem privremenih pontonskih privezišta. Ipak, takvo i privremeno rješenje, dozvolit će se samo u iznimnim slučajevima.
Koncesije na zahtjev
U toj definiciji rješenje zakonodavac vidi u Koncesijama na zahtjev, gdje će se između ostalog Zahtjev za ishođenjem koncesije moći podnijeti i za privremeno pontonsko privezište. A u pojašnjenju stoji da ono po svom položaju čini neodvojivu funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednim ugostiteljskim objektom do kojeg pristup nije moguć na drugi način osim morskim putem ili cestovnim putem i nije moguća opskrba objekta niti pristup gostiju. O detaljima Zakona, kao i o situaciji u našoj županiji više nam je pojasnio u razgovoru Ivo Klaić, pročelnik Upravnog odjela za turizam, pomorstvo, poduzetništvo i energetiku Dubrovačko-neretvanske županije.
— Postojeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, nije bio loš onoliko koliko je izostala kontrola i inspekcijski nadzor na pomorskom dobru. Naime iako je zakon bio određen inspekcijski nadzor, zbog niza okolnosti izostanak kontrole na terenu uvelike je doprinio nezakonitim aktivnostima na pomorskom dobru pa i izgradnji ilegalnih privezišta. Privremeno pontonsko privezište je jedan dobar model i pokušaj, međutim, kako i u samom nacrtu stoji, ne smije postati pravilo, nego je iznimka. A iznimka je zato što već postoji zakonska mogućnost u skladu s prostornim planom. Kada nešto stoji u prostornom planu, onda automatski više nema potrebe za ovom iznimnošću – ne mora biti pontonskog tipa, ne mora biti uklonjivo itd. Može se postaviti potpuno legalno u prostor pod onim uvjetima kako se oduvijek moglo – naveo je Klaić, pojašnjavajući kako su tek rijetki na kvalitetan način skrbili i o akvatoriju ispred svojih objekata u prostorno planskom smislu, pa im je isto prostornim planom ostalo onemogućeno.
U Skrivenoj luci uredno riješili privezišta
Pročelnik Klaić se detaljnije osvrnuo na ovu problematiku.
—Primjerice na Lastovu postoje privezišta koja su samostalni infrastrukturni objekti u službi onih objekata kojima gravitiraju. U Skrivenoj luci su dva takva privezišta. Vlasnici ugostiteljskih objekata su iskoristili mogućnost koja im se pružala zakonom i uredno riješili svoja privezišta. Njima je lani istekla desetogodišnja koncesija za privezišta pa su u novom postupku dobili nove desetogodišnje koncesije. Ne radi se tu o milijunima kuna za koncesijsko odobrenje, ovlaštenici koncesija na privezištima na Lastovu plaćaju svoje ‘morske poste’ nekoliko desetaka tisuća kuna godišnje. Imamo međutim i primjere nekih uvala, gdje nije sve uređeno te nije legaliziran pristup s morske strane iako su privezišta ucrtana u prostornom planu – istaknuo je Klaić. Iz objašnjenja koje nam je ponudio županijski pročelnik zapravo je jasno da su gotovo svi koji su to željeli mogli riješiti status. Bove se mogu jasno i lako dobiti, napominje Klaić, ukoliko je sidrište određeno prostornim planom grada ili općine, dajući opet primjer Lastova gdje su postavljena četiri sidrišta. Lokacijsku dozvolu, ukoliko to dozvoljava prostorni plan, nije osobito dobiti, a nakon provedene koncesije plaća se cijena čija je početna dvije kune po kvadratu. U morskom ‘điru’ dotakli smo se i Mljeta. Na tom otoku situacija uvelike ovisi i o njihovom zaštićenom statusu. Na otoku Mljetu situacija nije ništa bolja. Uz sve navedeno dodatne poteškoće stvara i činjenica da je otok u sustavu nacionalnih parkova i pod nadležnosti je Vlade Republike Hrvatske. Ministarstvo, u slučaju Mljetu, objašnjava Klaić, provodi postupak, a Vlada je ta koja dodjeljuje koncesiju.
—Na Mljetu su Polače i Pomena u epicentru problema, dok je u Sobri i Saplunari situacija nešto bolja – ispričao je pročelnik Klaić, koji je naveo koliko je privezišta zapravo legalno.
Deset koncesija
—Izdano je oko deset koncesija. Ima jedna u Kučištu, dvije su na Lastovu, jedna u Suđurđu. Ima ljudi koji su o tome ranije mislili, jednim dijelom i kako bi se osigurali i zaštitili od mogućih neželjenih situacija na samom privezištu, a koje bi zbog svoje nelegalnosti uključivo niz odgovornosti – rekao je Klaić, te naglasio:
—Cijelo Lastovo je primjerice kroz prostorni plan imalo mogućnost regulirati privezišta iako je koncesije zasad ishodio manji dio subjekata. Prijedlogom novog zakona predviđa se da će pontoni činiti neodvojivu cjelinu ugostiteljskog objekta, pa zapravo pontoni postaju svojevrsna taraca. Koncesionar će u toj situaciji plaćati koncesijsku naknadu te mogu regulirati odnose na privezištu, Ipak, neće smjeti ograničiti pristup nekome tko je u nevolji. Ipak, Klaić će i ovdje istaknuti kako nijedna zakonska promjena i nova odredba neće biti dobra ako se iznimno ne pojača kontrola na pomorskom dobru i iznimno se sankcionira ‘divljanje’.
Naknada nije razlog za nelegalan rad
—I ranije su vlasnici bili u mogućnosti svojim gostima osigurati privezište. Rijetki su to iskoristili! Razloga zašto se netko odlučio raditi nelegalno može biti više, međutim naknada za korištenje takvih privezišta sigurno nije jedna od njih. Bilo bi shvatljivo da se radi o dva milijuna kuna pa da netko reče da mu je preskupo i da se zbog toga ‘provlači’ i ne može to zaraditi, međutim radilo se o nekoliko desetaka tisuća kuna naknada. Traženje legaliziranja pristupa objektu s morske strane je priznavanje statusa, reguliranje statusa privezišta, a time i samog objekta u nautičke karte. To je onda legalna priča. Mislim da je svatko tko imalo razmišlja o svom poslu, poslovanju i budućnosti trebao to napraviti – rekao je Klaić. Po pitanju nadzora nad pomorskim dobro Zakonom se predviđa i dalje nadležnost komunalnog redarstva te ovlaštenih službenika lučke kapetanije, te građevinske inspekcije ukoliko je u pitanju gradnja na pomorskom dobru.
Objavljeno u tiskanom izdanju 15. veljače 2023.