Zakon o upravljanju i održavanju zgrada podigao je prilično buke u javnosti. Mnogi se smatraju pozvanima komentirati nadolazeći zakon, a kad se tome doda i najava Vlade o uvođenju poreza na nekretnine, stvari se u javnom prostoru dodatno razbuktaju. Naime, u nekoliko članaka Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, koji bi trebao stupiti na snagu s prvim danom 2025. godine, reguliraju se i poslovni prostori te apartmani pa se ubuduće neće moći ishoditi dozvola za apartman bez suglasnosti 80 posto stanara zgrade. Najveći prijepor se stvara oko razmišljanja da je ovo udar na male iznajmljivače, dok drugi dio javnosti smatra da se konačno uvodi red među ‘velikim igračima’. Ovaj put za mišljenje nismo pitali nekoga iz turističke struke, već poznatu dubrovačku urbanisticu Zrinku Rudež koja je više nego pozvana raspravljati o ovoj temi. Jer pitanje apartmana odavno nije tema isključivo u domeni turizma već svakako i urbanizma.
—Objeručke podržavam donošenje ovog zakona, jer će se konačno stati na kraj neredu i neodržavanju građevinskog fonda, prvenstveno višestambenih zgrada. Nedovoljna pravna regulativa iz ove oblasti, je u nekoliko zadnjih desetljeća dovela do stihije, kaosa i neprimjerenog odnosa pojedinaca, kako prema zajedničkoj nekretnini, tako i prema zajedničkim dijelovima prostora u njoj i oko nje. Pojedinci su tako neodgovorno rušili i konstruktivne dijelove u stanovima i ugrozili stabilnost zgrade, intervenirali nestručno i građevinski i estetski neprihvatljivo na fasadama zgrada, prisvajali potkrovlja i nadograđivali potkrovne etaže, proširivali stanove na zajedničku česticu itd… Sve su to radili uglavnom bez da pitaju ostale suvlasnike, struku ili grad u kojem žive i nisu snosili nikakve negativne posljedice, jer propisi nisu predviđali nikakve sankcije. To pitanje, nije samo pitanje kulture stanovanja i življenja pojedinaca u zajednici. To je dovelo i do ozbiljne životne ugroze zajednice, primjerice za vrijeme nedavnog potresa, gdje tako konstruktivno narušene zgrade, nisu izdržale, i dogodila su se veća razaranja građevinskog fonda nego što su trebala.
Uz ‘intervencije’ na objektima koje ste naveli, gotovo da nemamo stambene zgrade bez apartmana.
Druga vrlo značajna ugroza građevinskog/stambenog fonda se dogodila uvođenjem ‘modernijeg’ modela ‘zimmer frei’ u stambene zgrade, donošenjem propisa koji omogućuju da stan možete kratkoročno iznajmljivati turistima. Stan se tako prenamjenjuje često protivno prostorno – planskoj dokumentaciji i postaje poslovni prostor. Vlasnik stana/stanar postaje poduzetnik, koji ne samo da zarađuje od najma turistima, nego postaje devastator zajedničkih dijelova zgrade i prostora oko nje. Takav vlasnik stana/poduzetnik bez suglasnosti ostalih sustanara, iscrpljuje resurs zajedničkog prilaza, stubišta, zajedničkih prostora do krajnjih granica. Zajednički prostori postaju prljavi, neodržavani, zapušteni, a da za to nitko ne odgovara. Horde turista koji defiliraju tim prostorima, vrlo često bez nadzora stvaraju nesnosnu buku i nered te ugrožavaju temeljno ljudsko pravo stalnih stanara na miran i dostojanstven život.
Gradonačelnik Barcelone, Jaume Collboni, najavio je represivnije mjere na način da će Barcelona do studenog 2028. ukinuti dozvole za 10.101 apartman koji su trenutno odobreni za kratkoročni najam. Mislite li da bi tako nešto trebalo napraviti i u Hrvatskoj, Dubrovniku konkretno?
Ovom pojavom su se bavili i teoretičari urbanizma, npr. urbani sociolozi. 20-ih i 30-ih godina urbani sociolozi čikaške škole su uočenu situaciju da se nekoliko namjena bori za isti prostor u gradovima, nazvali ‘ekološki princip’, uspoređujući tu pojavu u gradovima sa sličnom pojavom u biljnom i životinjskom svijetu. Naime, u borbi za isti prostor pobjeđuju agresivne, invazivne (čitaj: ‘profitabilnije’) namjene u odnosu na mirne, ‘slabije’ namjene. U ovom slučaju je agresivan i invazivan turizam kao namjena, i on potiskuje, tjera stanovanje iz prostora u kojem zajedno obitavaju. Stanovanje, kao slabije, odlazi, nestaje, u boljem slučaju se dislocira. To dovodi do umiranja gradova, jer im nestaju stalni stanovnici… Bez snažne društveno-političke intervencije, stanovanje u neravnopravnoj borbi s turizmom gubi bitku.
Ipak, ovaj zakon neće moći riješiti sve probleme posebno kad znamo da su se u jednom trenutku šupe i garaže pretvarale u apartmane i često dobivale tri i više zvjezdica.
Donošenje ovog zakona je izvrsna stvar. Ali, na tome se ne smije stati. Potrebno je intervenirati i u propise koji reguliraju pitanje kratkoročnog najma u turističke svrhe. Ako se to ne napravi, doći će, a i došlo je već, do dalekosežnih negativnih posljedica u sferi demografske i socijalne, te komunalne politike u gradovima i turističkim područjima. Pitanje apartmanizacije, i tihe prenamjene stanova u turistički poslovni prostor, negira odredbe i rješenja u prostornim planovima, i de facto ih stavlja izvan snage. Zato što propisi iz oblasti turizma/ugostiteljskih usluga uspostavljaju paralelni, sebi podređeni prostorni red, i time unose bezvlašće i nered u korištenju resursa prostora. Stvaraju nered koji samo raste, i teško se može kontrolirati i za koji nered prostorni planovi, radi nepredvidivosti pojave, ne mogu dati rješenje.
Dubrovnik je u izradi sveobuhvatnih izmjena i dopuna GUP-a i PPUa, zašto se nije išlo na izradu novih prostornih planova, budući da nam je temelj ovih još iz polovice 70-ih prošlog stoljeća?
Prema tumačenju i primjeni Zakona o prostornom uređenju od strane resornog ministarstva, nije moguće raditi nove prostorne planove jedinice lokalne samouprave prije nego se donese novi Državni prostorni plan. On je u izradi već najmanje desetak godina i kad će se donijeti, nitko ne spominje… Zato Grad Dubrovnik ne može raditi nove prostorne planove. U susjednoj BiH je moguće raditi novu generaciju prostornih planova, tj. nove planove, ako je u pitanju jako značajan razlog (infrastrukturni itd.), ili ako je od osnovnog plana prošlo 20 godina. Mislim da je to zakonsko rješenje bolje od našeg.
Mislite li da će se ovim sveobuhvatnim izmjenama postići poboljšanja u prostoru ili smo ipak svoju sudbinu zapečatili posljednjih deset godina i prilično, nazvat ću je, razuzdanom gradnjom, koja je naravno opet bila u skladu s prostornim planovima?
O izradi samih Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana i Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnika nemam pouzdane informacije. Znam, jer sam imala uvid u dokumentaciju za izbor stručnog izrađivača prije dvije godine, u postupku javne nabave, da se ove Izmjene i dopune rade bez cjelovite stručne podloge i cjelovitog projektnog zadatka, te da su u Odluci o izradi samo pravno zadovoljeni i šturo nabrojani razlozi za izradu izmjena i dopuna prostornih planova.
Osim apartmana Dubrovnik ima i velikih problema s prometom. S 1. rujnom krenulo se s uvođenjem zona posebnog prometnog režima oko povijesne jezgre. Mislite li da će taj osmišljeni model funkcionirati bez izgradnje dugo najavljivanog Park-and-Ride sustava?
Gradonačelnik je naslijedio navedene neriješene probleme u prometu, i nije mu lako pronaći brza i kvalitetna rješenja i poboljšanja u prometu. On postupa prema savjetima svojih savjetnika, vjerujući da postupa za dobrobit građana. Da sam ja gradonačelnica, prvo bih izgradila parkirališta i garaže, pa onda uvela pravila i zone s posebnim režimom, odnosno zabrane parkiranja i prometovanja gradskim ulicama. • BĐ
Iz tiskanog izdanja